Ponovo je prijedorska Čaršijska džamija na meti vandala. Ta vijest gotovo da nije imala odjeka u našoj javnosti. Tek poneki medij je to prenio i na tome se sve završilo. Čak i imam Čaršijske džamije Omer Redžić teško da se može sjetiti koji je ovo po redu napad na ovaj vjerski objekat, na njega lično i njegovu porodicu. Lično, kao ocu mi najteže pada činjenica da Omer ima dvije maloljetne kćerkice koje s njim prolaze kroz sve ovo. I to unazad nekoliko godina.
Tu opet dolazimo do onih pojedinaca i grupacija koji s federalne strane entitetske linije putem medija poručuju kako se u Prijedoru brani Bosna, kako Prijedor nikada neće biti zaboravljen, kako će ubrzo stići do Banje Luke ukoliko vlast RS krene u secesiju i slične idiotske izjave...

Poimenično znamo o kojim ljudima se radi i moram da napomenem da ih nema ni ovog puta kada je Omeru potrebna, ako ništa drugo, riječ podrške. Dakle, još jednom se pokazuje da je sva ta njihova "briga" i "spremnost" za mariširanje u Banju Luku pucanj u prazno, zapravo s krajnjim ciljem dobijanja lajkova i koje pohvale od porodice i komšija.
Sljedeći put kada neko bude slao razne populističke poruke, znajte da će se upravo takvi povuči u mišiju rupu kada bude neki novi napad na "povratnike", a "povratnicima" sve ovo treba biti poruka da će opet biti prepušteni sami sebi.
Ne znam za vas, ali me nekako podsjeća na ono da su najglasniji i 1992. godine ubrzo završili na sigurnom. Opet će "obična raja" odbraniti ono što nam je najsvetije.

Jasmin Medić