Izdvajamo

Dvije stotine ruža bačeno je s litice na lokalitetu Korićanskih stijena na Vlašiću, gdje je 21. augusta 1992. godine strijeljano najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca.

 

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora.

Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara. Na tom stratištu danas su porodice ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u BiH proučili Fatihu i odali počast stradalim. Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša BiH rekao je kako se radilo o organizovanom zločinu.

 

 

- Danas prije svega svjedočimo o jednom teškom zločinu koji je planiran, organizovan i izvršen od sistema, od politike, sistema institucija. Izvršioci su bili pripadnici prijedorske policije koji su na svirep, poseban način strijeljali 200 nedužnih građana BiH, Prijedora, logoraša koji su dovedeni ovdje i strijeljani i ono što je otežavajuće je što za ovako težak, planiran zločin sve ovo vrijeme su činili i čine napore da se zločin prikrije, da ima što manje svjedočenja i što manje traga, a ono što je posebno teško je da porodice žrtava prolaze tešku situaciju kada je u pitanju pronalaženje svojih najmilijih, njihova identifikacija, ukop posmrtnih ostataka koji se ukopavaju nekompletni - rekao je Mešković.

 

 Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka, rekao je kako sudstvo i tužilaštvo treba dalje da radi na slučaju zločina na Korićanskim stijenama.

 


- Oni vjerovatno smatraju da je presudom za ovih 11 pripadnika interventnog voda završena priča oko Korićanskih stijena, a po nama je ona tek otvorena sa ovih 11 presuda od prije nekoliko godina jer nalogodavci, Krizni štab opštine Prijedor, a i oni koji su 27 godina prikrivali posmrtne ostatke ubijenih logoraša te civila Kotor-Varoši nisu još uvijek procesuirani - rekao je Duratović.

Dodao je kako preživjeli, te porodice ubijenih danas u svojim gradovima sreću ljude osuđene za zločine.

- Ne samo da porodice ubijenih i onih 12 koji su preživjeli, te mi logoraši koji smo preživjeli logore i žive štitove, ne samo da srećemo ljude koji su odslužili kaznu, nego srežemo i one koji su osuđeni, a još uvijek su na slobodi. Mi danas u Prijedoru srećemo Dadu Mrđu koji je osuđen po drugi put za ratne zločine, osuđen je za Korićanske stijene i sad po drugi put za Manjaču. Treba pitati sudsko vijeće koje dozvoli pravosnažno presuđenim da na slobodi čekaju izvršenje kazne. Gdje je tu pravda? I ono što smo rekli da su direktni izvršioci za svakog ubijenog logoraša dobili po 28 dana kazne, kako je moguće da direktni izvršioci zločina na Korićanskim stijenama, govorim konkretno o presuđenom Mrđi danas slobodno hoda Prijedorom i bukvalno pljuje u lice porodicama i preživjelim - dodao je Duratović.

 

Namka Džonlagić izgubila je sina i brata. Njen sin Emir imao je 18 godina kada je ubijen na Korićanskim stijenama.

- Nisu sve našli. Brat mi nema ruku, a sin jedne ruke. Jednom sam ukopala samo jednu kost i sad sam ukopala ovo ostalo. 20. augusta išla sam u Trnopolje, nosila hranu i sin mi je rekao da ne može više izdržati i da bi radije išao dalje. Da sam znala, išla bih i ja tim konvojem, ali eto, nije bilo sudbine - rekla je Džonlagić.

 Nakon obraćanja, minute šutnje i učenja Fatihe za sve ubijene, niz liticu Korićanskih stijena bačeno je 200 crvenih ruža za˛žrtve koje su izgubile živote na ovom mjestu.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

 Hayat / Foto: Nijaz-Caja Huremović

U povratku sa Korićanskih stijene kratko zaustavljanje na lokalitetu Vitovlje kod hajr česme i spomen ploče posvećena prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima koje su prije 26 godine na Korićanskim stijenama ubili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba.
Hajr česmu i ploču su, 21.08.2015.godine, podigli Senada i Indir Selimović, bračni par iz Bosanske Gradiške, koji danas živi u Travniku. Na hajr česmi i spomen ploči piše "Da vidiš, da znaš, da pamtiš, da se ne ponovi 21. august 1992".

Kod česme smo našli Senadu Selimović sa njenim prijateljima, čekali su porodice ubijenih na Koričanskim stijenama. Posebno dirljiv susret sa Senadom koju su prijedorčani i kozarčani zavoljeli kao svoju najrođeniju, mada ona nikad nije bila u Prijedoru.

"Generacije prolaze, mlađe generacije dolaze i ne bih željela da se ovaj zločin ikad zaboravi. Tu su učinjena djela koja se ne smiju zaboraviti", kaže nam Senada.

 

Ovo je velika satisfakcija porodicama žrtava Prijedora da je neko ko nema dodirnih tačaka sa Prijedorom ili Kozarcom, sa žrtvama tog grada, ipak, odlučio da napravi nešto ovako kao znak podrške nama u Prijedoru i Kozarcu, gdje nam nije omogućeno da podignemo bilo kakav spomenik.
Senada. Hvala ti, govorili su prisutni.

U znak zahvalnosti, Mirsad Duretović je Senadi Selimović uručio je skromne poklone od prijedorčana i kozarčana.

Nijaz -Caja Huremović


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Doticni Ramo Besic je reko istinu. Barem ja uvijek zeljno ocekujem cetvrtak, bas iz ovog razloga. Da bi vidio ove lijepe slike iz naseg prekrasnog Kozarca, i da procitam koji haber. Moze to biti i sitnica, mozda slika ukalamljene vocke, da meni vec bude toplo oko srca. Hvala puno za ovaj trud, na slikama i haberu i samo dalje tako.

Četvrtak