Izdvajamo

Na mjestu nekadašnjeg logora Omarska, danas je u prisustvu brojnih bivših logoraša, članova udruženja logoraša, međunarodnih predstavnika te porodica šehida obilježena 27. godišnjica raspuštanja logora. Poslana je i jasna poruka da se zločin ne smije zaboraviti, javlja Anadolu Agency (AA).

Skup su organizovali Udruženje logoraša "Prijedor 92", Udruženje logoraša Kozarac, Regionalni savez udruženja logoraša regije Banjaluka, Udruženje "Sedra", a pod pokroviteljstvom Saveza logoraša BiH.

 

Sjećanja pretočena u knjige

Polaganjem vijenaca i puštanjem balona u zrak odata je dužna pošta onima koji to nisu dočekali, a danas je uprkos zabrani postavljena i spomen-ploča.

Nijaz Mujkanović je period od 2. juna do 21. avgusta 1992. godine proveo u logoru "Omarska". Napustio je posljednji logor, a sva sjećanja je pretočio u dvije knjige.

- Sjećanja su teška i bilo je tužno proći ponovo kroz sve što se dešavalo. Mnogo neprospavanih noći je iza mene, a nakon izdavanja knjiga osjećam se lakše. Živo se sjećam kada sam doveden u logor i puta do logora, jer smo u autobusu sve vrijeme morali pjevati 'Muslimani konji potkovati, ne možete sa Srbima ratovati'. Eto sjećam se i danas i boli to sve mada je dosta godina iza nas. Iz Omarske sam prebačen na Manjaču i ukupno sam proveo u logoru 197 dana - kaže Mujkanović.

 


Njegova sjećanja na teške i mučne logoraške dane dijeli i Senad Husić, predsjednik Udruženja logoraša "Kozarac", koji je prošao kroz više logora i čija su sjećanja na te teške dane i danas nešto od čega se naježi.

- Od 29. maja 1992. godine pa do dana raspuštanja sam bio u logoru 'Omarska' pa na Manjači, a pred raspuštanje Manjače sam završio u logoru 'Batković'. Razmijenjen sam tek 1993. godine - navodi Husić.

Genocidni elementi

Potpredsjednik entiteta Republika Srpka Ramiz Salkić je rekao da prijedorski logori, etničko čišćenje, progoni, mučenja i nehumano postupanje s osobama nesrpske nacionalnosti pokazuju da je postojala genocidna namjera "pobunjenih bosanskih Srba u to vrijeme".

- Jasno je da sve što se desilo ima elemente genocida, ali nažalost i danas imamo vlast u ovom gradu i ovom entitetu koja to ne priznaje. Vlast u ovom gradu se mora distancirati od presuđenih ratnih zločinaca i mora napraviti distancu od svega onoga što se dešavalo, kako bismo mi mogli povjerovati da se zaista radi o demokratskoj vlasti - kaže Salkić.

 

Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regije Banjaluka, rekao je danas da dobro pamti ratna dešavanja i vrijeme kada je bio i živi štit u rodnom mjestu, što je preživio, nakon čega je prebačen u logor "Omarska".

- Ovdje sam doživio 'kompletan tretman' kao i ostali zarobljenici, iako sam bio među 28 maloljetnika. Poslije Omarske sam prebačen na Manjaču, u Trnopolje i tako dalje - navodi Duratović za AA i ističe da su danas postavljene dvije spomen-ploče na prozor Bijele kuće iako kompanija "Arcelor Mittal", prema riječima Duratovića, nije dala odobrenje i lopticu prebacila na nadležne institucije.

Podrška iz Beograda

Mlada umjetnica Anita Zečić i ove je godine postavila umjetničku instalaciju.

 - Ove godine postavljam svoju treću umjetničku instalaciju koja se zove 'Dokaz', a opština Prijedor ima 73 masovne grobnice. Ukupno je postavljeno 120 tegli, od toga je njih 99 napunjeno zemljom iz grobnica, a na njima piše iz koje je grobnice, koordinate, koje je godine pronađena i koliko je leševa u njima pronađeno. One do kojih nismo mogli doći su označene praznim teglama. Treba stalno pričati o Prijedoru, jer smatram da se i dalje premalo zna o svemu šta se ovdje dešavalo - poručuje Zečić.

Anđela Savić, studentica iz Beograda, napisala je tekst o prijedorskim logorima i pročitala ga danas na skupu u Omarskoj.

Bitno je biti u Omarskoj

- Prije par mjeseci sam počela da volontiram u Fondu za humanitarno pravo i tamo sam se po prvi put susrela s Prijedorom, zato što sam radila na slučaju Milomira Stakića i tako sam zapravo i čula za logore i sve ono što se dešavalo u Prijedoru. Bitno je biti danas ovdje - govori Savić.

 

 U logoru "Omarska" je bilo zatočeno oko 6.000 Prijedorčana nesprske nacionalnosti, dok ih je oko 700 ubijeno. U logoru je boravilo i 37 žena, a njih pet nije živo napustilo logor. U logoru je bilo i 28 maloljetnika.

Da podsjetimo, dio logoraša logora "Omaraska" ubijen je na Korićanskim stijenama, dio na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli mučenju.

Početkom avgusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari su otkrili postojanje prijedorskih logora, a zahvaljujući njima mnogi su preživjeli.

 

Hayat/ Foto: Nijaz-Caja Huremović

 

 

 

 

 

 

 


... I kao uvijek, naša dijaspora stupa na scenu, ona koja na svojim plećima već godinama vuče ovu zemlju i neda da propadne. Poznati i nepoznati ljudi javljaju se...