Izdvajamo

Piše: Drago Perković

April 30,2019
Selam vam dragi Prijedorčani..
dok slavite,pročitajte..ne košta vas dukatà
Pada snijeg..ne bi da se sjećam današnjeg dana iz '92 al' to kad nagrne na te nema ti druge nego da ''duraš''..i da dumaš..I znam ja da vi mene ne ''čujete'' pa sam zato sam rek'o da čitate...ne košta vas dukatà
tada ste nas i obilježili za odstrijel,zar ne..
Aprila 30,1992
velim vam..izazivaju me uličice...na dan k'o onaj od prije 27 godina..k'o oni naši sokaci su...uličice..neke sjetne a neke nisu...danas jesu..gdje god da krenem..lijevo i desno...gore i dole...sve mi izazivaju sjetu..to vam je ono kad,shrvan svim i svačim, još uvijek osjećate toplinu nečije ruke..a u toj ruci ''struji'' 800 ljudskih duša...ja i danas osjećam toplinu rukohvata Asmira Čehića u svojoj šaci....još uvijek osjećam njegov muški stisak...onaj od srca..ljudski..poslednji..još uvijek mu na licu vidim širok osmjeh..i u njemu ponaosob vidim svih 800 insana koje ste zvjerski pobili u Omarskoj...a svi ti insani su k'o jedan..k'o Lopez..dok vi slavite..dok ste slavili..dok su vam se tresli prsti po obaračima pušaka...i bajoneta
sjećam se kad su ga prozvali i kad mi je ispružio ruku na pozdrav..Nismo ništa govorili...ni on, ni ja,niti iko drugi..mučili smo..I danas ga,na smiraju dana, gledam kako dira ruke ljudi ispruzene za pozdrav...poslednji ..I vidim da je dotakao svaku od njih...a njih mnogo..mnogo je i dodira...poslednjih..On mi nevezano s datumima...nevezano s godinama..u mučnim noćnim morama jos uvijek donosi vodu..pere mi krvave rane..previja ih...još uvijek pomaže žive i pomaže mrtve.. još uvijek me nosi na svojim plećima kad hodimo skučenim prostranstvima Omarske..upamtite...ne košta vas dukatà..Asmir Čehić-Lopez je pronadjen 2006 godine u jednoj od masovnih grobnica zatvorenika iz Omarske... kosti dijelova kičme bili su mu razneseni kuršumima kalašnjikova...i iz neposredne blizine..izbijeni su mu prednji zubi i im'o je prelom obe vilice..
dok slavite...
ja sam sa svojim andjeom čuvarom iz Omarske
nedodirljiv
Počivaj u miru Božjem Asmire

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.