Piše: Drago Perković

Odjeću koju je Senad skinuo u logoru nikada nisam oprala. Njegov miris na majici je jedino što nam je od njega ostalo. Mirišem je svakog dana, nadajući se da će se u nekoj masovnoj grobnici pojaviti i plava trenerka, i da će u njoj biti kosti mog sina. Na svaku novu vijest o ekshumacijama njegov otac obilazi mrtvačnice i traži tene u koje je bijelim koncem zašio 100 njemačkih maraka.
Oboma će nam sad 80-ta godina i jedina želja nam je da, prije smrti, pronađemo i obilježimo mezar našeg sina...

MAJICA KOJA MIRIŠE NA MOG SINA

“Moj Senad je imao 21 godinu kada su njega i oca odveli u logor Trnopolje. Tek nakon 3 mjeseca stražari su mi dozvolili da ih kratko vidim. Ponijela sam im čistu odjeću jer se za svo to vrijeme nisu mogli nijednom okupati niti preobući. Za Senada sam ponijela plavu trenerku. Bila mu je omiljena. Odmah ju je obukao a meni dao odjeću koja je bila na njemu. Vidjevši to, stražari su me istjerali. Tada sam ga posljednji put vidjela…”

“21. augusta u logor su došli pripadnici VRS i tražili logoraše koje će voditi na razmjenu u Travnik. Odmah sam prijavio svog sina, misleći da ću mu tako osigurati slobodu. Za njim je krenuo i njegov najbolji prijatelj Nihad.
Prije polaska izvadio sam novčanicu od 100 njemačkih maraka i zašio je u unutrašnji dio Senadovih tena. Rekao sam mu: ‘Idi, sine. Ove pare izvadi tek kada vas puste, pa uzmi da jedeš, i sebi i drugima.’
Kada su napunili sva tri autobusa konvoj je krenuo iz logora. Senad i Nihad su mi mahali. Plakao sam jer sam se odvojio od sina, a u isto vrijeme bio sretan jer ide na slobodu. Bio je to posljednji put da sam ga vidio…”

Mevlida i Esad Mujkanović

‼️ Prije 2 dana identificirani su posmrtni ostaci Senada Mujkanovića.
Dijelovi Senadovog skeleta su pronađeni u masovnoj grobnici na Korićanskim stijenama, nakon 26 godina traganja.

Drago Perković