Izdvajamo

Piše: Alma Ćirkić

Tačno mi je nekad muka od korištenja društvenih mreža u političke svrhe. Dodje mi nekako da svim političarima posaljem poruku da me se okanu. Ali onda, tu su prijatelji koji lajkaju političare, pa podijele objavu ili napišu status sa političkom pozadinom, pa ja moram komentarisati jer... žensko sam! I tako...
Uhvatila sam samu sebe juče kako odmahujem glavom na pročitano i mrljam:“ Sve bih ja vas na radnu akciju!“ Mama je to često govorila. Draga moja komunistica! Pravo Titovo dijete :)
Realno, ljudi, zar ne mislite da bi nam to danas trebalo? Na stranu uske hlače, depilirani muškarci, dugi vještački nokti i nadogradnja kose, zar ne mislite da nam djeca kržljaju? S mobitela na tablet, pa ispred TV-a, pa do ogledala... Nije dobro! Ni mi nismo baš dobri. Malo nam se gube vrijednosti. Gubimo se u vremenu i prostoru.
Naša zemlja je predivna. Prirodni resursi i ljepote na sve strane. Ne trebamo mi graditi zemlju. Dajte da izgradimo sebe, svoju djecu. Sjećate li se koja je bila misao vodilja u bolje, besklasno društvo?
“Mi gradimo prugu – pruga gradi nas”
Možete vi misliti o radnim akcijama šta hoćete, podržavati ih ili ne. Možete tvrditi da imaju smisla ili nemaju, da su isplative ili ne. Ipak, neosporna činjenica je da je omladina je sagradila 603 km željezničkih pruga te 382 km ceste između Zagreba i Beograda i podigla mnoge tvornice i hidroelektrane.
U mom selu postoji ribnjak. Da sam Tito, vratila bih ga državi. Onda bih dovela vrijedne rukice i nogice. Očistila staze, napravila ograde, klupe, par šadrvana... Ohrabrila bih vas da dodjete i uživate. Da šetate, trčite, vozite se čamcima, fotografišete...
Besplatno. U stvari, baš i ne. Morali biste mi pjevati! Onu nama dobro poznatu. Da podsjetimo one koji su zaboravili i naučimo one koji ne znaju :)
Pjesma radu
Drugarska se pjesma ori
pjesma koja slavi rad
srce gromko nek nam zbori
da nam živi, živi rad!!!
Podignimo u vis čela
mi – junaci rada svog,
naša biće zemlja cijela,
da nam živi, živi rad!
U divljaka luk i strela,
željeznica, selo i grad,
to su naših ruku djela,
da nam živi, živi rad!!!

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic