Izdvajamo

Mnogi tvrde da još niko u Bosni nije nadmašio čuvenu Babinu kvrgušu,autohtono kozaračko jelo, zbog koje se davnih 60 i 70 tih godina prošlog stoljeća maksuz dolazilo u Kozarac kod Prijedora. Doduše i danas se pravi ista, ali u kućnom ambijentu porodice Enisa Blaževića, Babinog sina. U kući koja je izgrađena tamo gdje je nekad bila čuvena Babina kafanica, prvo „Lovac“, pa onda sasvim logično ona „Kod Babe“.

-Moj rahmetli otac Husein, koji je bio poznatiji kao Babo bio je šumski radnik. No, kad je otvorio kafanu, kod njega se jela najbolja kvrguša na prostoru eks Jugoslavije . I to je njegov specijalitet – priča Enis koji danas s porodicom živi u Švicarskoj.

Kad je otac počeo praviti kvrgušu Enis je imao je tek osam godina. No sjećanja na idiličnu kafanicu, rijeku ljudi koja u svako doba dana ili noći stiže na kvrgušu ne blijede.

-Ako su recimo išli iz Zagreba prema Beogradu onda skrenu do mog Babe na kvrgušu, pojedu je pa na put dalje.Ili samo navrate i kažu neka bude u toliko sati pečeno, mi dolazimo.Nije bitno da li je to bilo tri ujutro. On probudi majku, naloži se vatra i stavlja kvrguša.-priča Enis . Dodaje da je tajna te kvrguše bila i u domaćem kajmaku , koji je Babo svaki obavezno probao da slučajno ne kisi,a i tepsija je morala biti dobro zagrijana.

-Kvrguša se morala okretati u tepsiji i za 15 tak minuta bila bi pečena. Moj otac imao je i svoje , domaće piliće. Pa kad gost dođe on ga odvede da mu pokaže ono koje želi u kvrguši. Godišnje se trošilo 70 do 80 metara drva, jer kvrguša nije na struju. U restoranu niko nije radio osim moje majke Hanče i sestara- priča Enis. Porodični recept tako je ostao u Blaževićima.

Enisova supruga Nasiha kaže da recept ne kriju.

-Nemam šta da krijem, no nikad nikom, ma koliko objašnjavala , ne ispadne isto. I sad je obavezno pravimo, gostima, porodici kad se okupljamo. A ima nas mnogo-kaže Nasiha koja je u 43 godine braka s Enisom stekla četiri kćerke i šestoro unučadi.

....Kad je babo u restoranu počeo praviti kvrgušu tada to jelo nije bilo zaštićeno.

-A sad kad bi otvorio restoran onda bi je zaštitio. Imam unuka Adija koji je u Švicarskoj završio ugostiteljsku, pa ako bi prihvatio onda bi ovdje u Kozarcu otvorili restoran , jer već imam i poslovni prostor- kaže Enis.

Dnevni avaz/ Foto i video Nijaz-Caja Huremović

Evo vam ova misao Meše Selimovića za buđenje i razmišljanje.

"Život je izbor a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora a pravi kako hoće. Život na koji se bez otpora pristaje to je bjedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovjek posta...je slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem."