Izdvajamo

Piše:Drago Perković

Fijuče vjetar i hladno je al' smo svejedno vani... šestorica u redu a redova desetak..šetamo mršave i izubijane noge...od žice do žice..od priče do priče..od gladi do gladi..unutra je i gore...hangar u logoru Batkovići kod Bjeljine propušta na sve strane...i vodu i kišu i snijeg i led..jedna mala pećica je kod Sanjana...ne grije mada gori..služi nam za śećer prepečenac i za čajanku s mutnom vodom..ko ima..ko nema glodje prste...a većina glodje...spava se na malo osušene trave,betonu i kamenju..logoraška praksa je da dva konjska ćebeta idu ispod i dva odozgo...ko ima...ko nema glodje prste...a većina glodje..pod glavom je kanister vode...samo da lubenica nije na betonu..i kanisteri su smrznuti...svi...k'o cigle...na nekima je smrz'o i onaj uljupljen dio za glavu..ko ima...ko nema...........

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać