Drago perkovic

ESO

Od šake pa do lakta ruka mi više nije bila crna
počela je da crveni
ljevuša
i
bila je promjera butine na nozi
al' joj je ostatak
do ramena
blijedo mršav
curila je k'o stara cisterna
nečim
jer
krvi gotovo da nije ni bilo
curila je gustom bjelkastom tekućinom koja je bazdila na milju daljine
i
curila je danonoćno
Buraz je zamolio stražara da idem Dr.Sadikoviću
ako je moguće
i
poveo me je
samog
očima je pregledavao rupu na vanjskoj strani podlaktice
jebem ti mater smrdljivu !!!
jebem i ja tebi uniformisanu !!!
rekao je
mislio sam
zaustavljen sam kod česmi
negdje na pola puta do restorana
prozvan je Eso Sadiković
i
nekoliko glava je provirilo na prozoru desne strane zgrade
iz golubarnika
jedna je strčila više od drugih
nasmješena i prijatna
povjerljiva
ona mi je gotovo trčeći i došla u susret
i s njom još jedna
velika
najveća u logoru Omarska
upoznali smo se nabrzinu
Eso...
Drago...
Prijedor
Ljubija
Rudnik?
da
lijepo mjesto
bilo
da.
nije bilo vremena
nismo ga imali
sjeo sam na rub pored česme
Eso je odvrnuo vodu
grmalj iza mene je jednom nogom zakoračio u korito
Eso je pored moje noge posložio instrumente za operativni zahvat
crvenu majicu kratkih rukava
kutiju šibica
žilet
i
k'o snijeg bijelu kuhinjsku salvetu
Savjet, Drago
samo se nemoj derati
ako izgubiš svijest ovaj čovjek će te držati
u roku od nekoliko narednih dana umrijećeš u mukama
ako ja ne završim ono što moram
čudo je da si ikako i živ
umrijećemo sva trojica ako neko naidje
jer se ''dovoditelj'' odavno izgubio iz vidokruga ordinacije
i
ovo mi radimo na svoju ruku
tako izgleda
bez odobrenja
i
moramo biti brzi
Zabolio me udar vode u ranu
udarao je direktno u onu zjapeću rupu
Eso mi je svojim rukama stisnuo moju odmah iznad zgloba i jednakim pritiskom
i
jednakom snagom klizio prema podlaktici
prštalo je na sve strane
krvi, opet, najmanje
ječ'o sam k'o 'ajduk Stanko
ako je Stane ikad 'vako ječ'o
al' se nisam derao
to sam otjerao u pluća
i
negdje izmedju naših ušiju
Onda je, Eso, kresnuo jednu od šibica i lijepo spalio rubove žileta
dezinfekcija logorašà
nisam se usudio na misli o onom što slijedi
grmalj me je zagrlio svojim medvjedjim šapama i legao na mene
majicu nisam mogao da zagrizem
zbog izbijenih zuba
njom su mi prekrivena usta
Eso je salvetu omotao oko kažiprsta i k'o burgijom ušao u ranu
do kraja
gledao sam
a i šta bi drugo...
vrtio je lijevo
pa je vrtio desno
naprijed
i nazad
po mesu
i po kostima
bilo mi je zlo
k'o nikad ranije
al' se nisam derao
izvana
iznutra sam gotovo umro
Izvukao je dio mišića na izlaz rane
pun bijelih tačkica i
jednostavno odstranio tanku ''šnjiticu''
ustao sam
sa grmaljem na ledjima
al' se nisam derao
ruku je još jednom 'ladio pod mlazom vode
skinuo mi je čarapu s desnog stopala
opr'o je i zavio mi ranu.
kad si unutra ne skidaj ovo
kad si vani
skini
i
pusti da sunce odradi svoje
i
dobar si Drago
ti ćeš preživjeti
ako iko...
(Dr.Esad Sadiković je ubijen na Hrastovoj glavici '92)

Drago Perković