Više od dvije stotine ruža bačeno je danas s litice na lokalitetu Korićanske stijene na Vlašiću, gdje je na današnji dan 1992. godine strijeljano više od 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca. Veliki broj članova obitelji ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, te predstavnici braniteljskih organizacija i vjerskog života odali su počast ubijenima.

Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida, poginulih boraca i nestalih osoba Kotor Varoš, još jednom je apelirala na odgovorne da što prije okončaju proces potrage za nestalim osobama.

"Danas je 33 godine od stradanja Prijedorčana, a prilikom DNK ekshumacije pronađeno je i pet Kotorvarošana - to je dokaz da se nad Bošnjacima i Hrvatima vršio višestruki zločin. Poruka je predstavnicima institucija, koji su uključeni u proces traženja nestalih osoba, da se ovaj proces završi što prije no, istodobno se bojim se da ćemo ovakvim tempom još dugo čekati".

Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u BiH, naglasio je kako je prioritet statusno, odnosno institucionalno rješavanje pitanja logoraške populacije, naglasivši kako se već 33 godine vodi borba za istinu, pravdu i donošenje zakona o zaštiti žrtava ratne torture.

"Glavna poruka je statusno reguliranje populacije koju predstavlja Savez logoraša BiH. Iza nas je 33 godine borbe za istinu i pravdu, ali još uvijek nemamo konkretan rezultat kada je riječ o zakonskom okviru koji bi prepoznao i zaštitio žrtve ratne torture", kazao je Omerović.

Osvrnuo se na, kako je rekao, populističke istupe u medijima posljednjih dana, posebno u vezi s inicijativama za postavljanje spomen - ploča, poput one za logor Manjača, čiju realizaciju Savez pokušava već deset godina.

"Sve se to događa bez adekvatnih odgovora političkih predstavnika kako pozicije, tako i opozicije. Krajnje je vrijeme da se prepozna suštunska poruka zločina koji su se dogodili - a to je potreba za statusnim i institucionalnim rješenjem za 224 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su prošli kroz Manjaču", poručio je Omerović.

Zlatka Botić na Korićanskim stijenama izgubila je nekoliko članova obitelji čiji posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni.

"Izgubila sam brata, muža, djevera, ne znam ni koga sve nisam izgubila. Nitko ne želi reći gdje su, bar da kosti nađemo. Toliko vremena je prošlo, da nitko nikad neće otkriti gdje su posmrtni ostaci. Od institucija tražimo samo da ih nađemo, da ih možemo dostojno pokopati i obilježiti gdje su pobijeni, kao i odgovornost onih koji su ih ubili i koji su na slobodi i dalje", rekla je Botić.

Za zločin na Korićanskim stijenama kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina. Udruženja kažu kako se još uvijek traga za 80 posto skeletnih ostataka jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokacijama.

Za zločine su osuđeni Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na 8, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u provaliju duboku više od 300 metara.

Fena/foto: Nijaz-Caja Huremović

U povratku sa Korićanskih stijene zaustavljanje na lokalitetu Vitovlje kod hajr česme i spomen ploče posvećena prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima koje su prije 33 godina na Korićanskim stijenama ubili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba.

Hajr česmu i ploču su, 21.08.2015.godine, podigli Senada i Indir Selimović, bračni par iz Bosanske Gradiške, koji danas živi u Travniku. Na hajr česmi i spomen ploči piše "Da vidiš, da znaš, da pamtiš, da se ne ponovi 21. august 1992".

Danas deset godina poslije kod česme smo našli Senadu Selimović sa njenim prijateljima, čekali su porodice ubijenih na Koričanskim stijenama. Posebno dirljiv susret sa Senadom koju su prijedorčani i kozarčani zavoljeli kao svoju najrođeniju, mada ona nikad nije bila u Prijedoru.

 "Generacije prolaze, mlađe generacije dolaze i ne bih željela da se ovaj zločin ikad zaboravi. Tu su učinjena djela koja se ne smiju zaboraviti", kaže nam Senada.

 Ovo je velika satisfakcija porodicama žrtava Prijedora da je neko ko nema dodirnih tačaka sa Prijedorom ili Kozarcom, sa žrtvama tog grada, ipak, odlučio da napravi nešto ovako kao znak podrške nama u Prijedoru i Kozarcu, gdje nam nije omogućeno da podignemo bilo kakav spomenik.
Senada, Hvala ti, u ime svih Prijedorčana i Kozarčana

Nijaz-Caja Huremović