Izdvajamo

 

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini danas je obilježio 33. godišnjicu zločina u logoru "Keraterm" kod Prijedora, gdje je ubijen 371 logoraš.

- Obilježana je 33. godišnjica zločina u logoru Keraterm. Naša obaveza je da obilježimo Ketarerm i druge logore, da se sjetimo ali i obaveza da pamtimo. Ovo je jedno od 55 obilježavanja koliko u toku godine na području cijele BiH organizira Savez logoraša u BiH bilo sa svojim organizacijama - članicama bilo sa našim partnerima, ustanovama, institucijama drugim organizacijama žrtava torture - kazao je Feni predsjednik Saveza logoraša u BiH Seid Omerović.

Dodao je da je ovo ne samo sjećanje, nego i pamćenje i izvlačenje zaključaka na osnovu ono što se dešavalo.

- I ti zaključci treba da poluče adekvatan zakon koji će tretirati ovu kategoriju ljudi, odnosno da status logoraša bude adekvatno i sistemski riješen, a to je donošenjem adekvatnog Zakona o žrtvama ratne torture i adekvatnog društvenog statusa ovih zaslužnih ljudi - kazao je Omerović.

Naglasio je da Savez logoraša u BiH neće odustati od institiranja na donošenju ovog Zakona.

- Logoraši su jedna populacija koja je do današnjih dana jako aktivna, kvalitetna, dala ogromnu žrtvu, odmah poslije branilaca u agresiji na BiH, a ono što politički predstavnici ni do današnjeg dana nisu minum isporučili a to su prava i status logoraša kroz adekvatan zakon. To su stvari od kojih Savez neće odustati. Zakon bi prije svega regulisao institucionalno planski koncept postojanja logora i činjenicu postojanja poslijeratnih 200.000 logoraša od kojih je jako veliki broj upravo ovdje na području Prijedora, ali i postojanje ostalih oko 650 - 700 što logora, što mjesta zatočenja - kazao je Omerović.

Regionalni savez udruženja logoraša regije Banja Luka, Udruženje logoraša "Prijedor `92." i Udruženje logoraša Kozarac podsjećaju da je logor "Keraterm" formiran u prijeratnoj tvornici keramike, u maju 1992. godine, od organa koje je postavio SDS, koji nasilno preuzimaju vlast i kontrolu nad cijelim Prijedorom na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Četiri prostorije-hale tvornice, do tada korištene kao skladišta gotovih proizvoda, postale su prostorije za teror i egzekucije oko 3.000 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa tih područja.

Njihova tijela su nađena po masovnim grobnicama Tomašice, Starih Kevljana, Jakarine Kose.

Stravične scene o teroru u logoru, kada je samo u jednoj noći strijeljano 190 logoraša, pred sudovima su posvjedočili preživjeli logoraši: Fikret Alić, Jusuf Arifagić, Teofik Kulašić...

Taj mostruozni čin i druge dokazane zločine u Keratermu Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu naveo je i u optužnici protiv tadašnjeg predsjednika Srbije, a više od 30 odgovornih osoba iz tadašnje civilne i vojne vlasti RS i Prijedora, te paravojnih jedinica, uprave i čuvara tog i drugih prijedorskih logora, dokazano su proglašeni krivim i kažnjeni dugotrajnim zatvorskim kaznama.

- Postojeća zakonska "rješenja", preživjele logoraše "štite" na način da im i danas ispostavljaju kazne u vidu "troškova prvobranilaštva RS" u hiljadama KM, i danas oko 100.000 živih svjedoka nemaju zdravstvenu rehabilitaciju, ikakvo prvenstvo u zapošljavanju, ikakvu stvarnu zaštitu i konkretna prava niti nakon tri decenije - navode iz Saveza logoraša u BiH.

Savez logoraša u BiH poručuju da će predvoditi stranu dokazane i dokumentovane istine i pravde, nastaviti širiti istinu svijetom za generacije koje dolaze.

Fena

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.