Izdvajamo

 

I pored toga što su mu četnici pobili cijelu porodicu, Taib je živio dostojanstveno i prkosno, vratio se na svoju zemlju i u svoj Kozarac, a potom obnovio imanje i nastavio živjeti na zemlji svojih pradjedova.

Prije godinu dana prestalo je da kuca srce Taiba Forića, čovjeka kojem su četnici, pripadnici vojske i policije Republike Srspke 1992. godine pobili cijelu porodicu - oca, brata, suprugu, četiri sina, i trudnu snahu u 9. mjesecu trudnoće.

Taib Forić je ukopan na mezarju Kamičani kod Kozarca.

Dženazu je predvodio i emotivnim govorom se od rahmetli Taiba oprostio imam džemata Kamičani, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Kozarac i kućni prijatelj Amir ef. Mahić.

 

 Na početku svoga obraćanja podsjetio je prisutne koliko je vrijedna osoba koja se nalazi pred njima. "Ne znam da li će nam se ikada više pružiti prilika da klanjamo dženazu i da dotaknemo tabut jednog ovakvog insana. Mi smo se poredali u safove da klanjamo dženazu šehidskom sinu, šehidskom ocu, šehidskom suprugu i šehidskom svekru. Sve mu je šehidsko, a on ponosan, dostojanstven, častan i uspravan hodio poslije svih njihovih tragedija i ubistava od strane onih koji su mrzili i njega i njegovu porodicu i ovaj narod. Njemu su sve poubijali i uništili, ali nije odustao. Zato, niko od nas nema pravo da odustane od svoje vjere, svoga naroda i svoje domovine", kazao je Mahić na dženazi.
I pored toga što su mu četnici pobili cijelu porodicu, Taib je živio dostojanstveno i prkosno, vratio se na svoju zemlju i u svoj Kozarac, a potom obnovio imanje i nastavio živjeti na zemlji svojih pradjedova.

 

Četnici su ubili Taibovog oca hadži Muharema (1915.) u 77. godini života; brata, Muniba (1961.) u 32. godini života; suprugu, Hanifu (1944.) u 48. godini života; sina, Samira (1970.) u 22. godini života; sina, Adema (1972.) u 20. godini života; sina Saida (1978.) u 14. godini života; sina Amira (1980.) na njegov 12. rođendan; snahu Halidu (1974.) u 19. godini života. Ubili su i unuče u utrobi njegove majke Halide koja je bila u devetom mjesecu trudnoće.

Otac Taiba Forića, hadžija Muharem, sa svojim je ocem Osmom tokom Drugog svjetskog rata spasio nekolicinu svojih pravoslavnih komšija od ustaških pokolja. Vratili su mu 1992. godine.

U Kamičanima, u zaseoku Forići, 2018. godine otkrivena je spomen-ploča porodice Taiba Forića.

slobodna-bosna.ba

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.