Sjećanja

Piše:Husein-Braco Redzić

Nakon 9 dana u trapu, gdje smo čak, i nuždu vršili, glad nas istjerala vani.

Vidjeli smo komšinicu traži hranu, kaže došla iz Sivaca i dole su sve žene i djeca a muški su u logorima. Zatim nam reče da je bolje da idemo u Sivce jer ovdje koga nađu ubijaju. Naravno objasnila nam je da moramo imati bijele trake oko ruke i napred neko mora nositi bijelu zastavu.

Ja i Asim smo odlučili da idemo sa porodicom u Sivce. Sljedeći dan ujutro oko 6 sati kad su se, po našem mišljenju vršile smjene vojnika, krenuli smo sa bijelim trakama oko ruku, moj sin Adnan i Asimova kćerka Ilda sa dvije bijele zastave (bile su to dvije pelene jer drugo ništa nismo uspjeli naći u izgorjelim kućama) na čelu kolone.

Tako sam ja sa bijelom trakom došao u Sivce, dan poslije u Duračke, zatim logori Keraterm i Trnopolje.

Nijaz-Caja Huremović