Izdvajamo

U petak, 22. novembra 2019.godine, u našoj školi održana je priredba povodom obilježavanja historijskih datuma vezanih za našu domovinu BiH-u.

 

Priredba je upriličena za učenike, njihove roditelje i sve druge prijatelje škole, koji su imali priliku uživati u prigodnom kulturno-umjetničkom programu u kojem je učestvovao velik broj učenika naše centralne i područne škole.

 

Naši mali i veliki recitatori, članovi recitatorsko-dramske sekcije, umjetnici, pisci, plesači kao i članovi hora izuzetno su se potrudili da nam stvore jednu ugodnu i veselu atmosferu za vrijeme priredbe, na što smo jako ponosni!

juoskozarac.com


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.