Izdvajamo

U okviru sedmice 18.tog međunarodnog festivala pozorišta za djecu, učenici razredne nastave naše škole danas su posjetili Dječije pozorište RS-a, te pogledali predstavu “Kaštanka” – Anton Pavlovič Čehov.

Kaštanka je jedna od najslavnijih Čehovljevih kratkih priča i odlikuje se glavnim kvalitetama koje obilježavaju i ostatak njegova opusa, a to su prvenstveno duboko razumijevanje ljudske psihe. Kaštanka je obilježena snažnim ruskim koloritom, ali istodobno je i univerzalna pripovijest o ljubavi, odanosti i odgovornosti.

Čehov je slavan satiričar društva, a u ovoj priči bespoštedno prikazuje ljudske slabosti iz vizure čovjekova najboljeg prijatelja: psa. Kroz oči kujice Kaštanke ljudski svijet nazire se u punini svoje bijede, ispraznih nastojanja i slabosti.

 

Pas ne osuđuje. Pas se vodi svojim elementarnim nagonima. Treba hranu i toplinu, ali i ljubav. Upravo zato što promatra ljude kroz prizmu potrage za ljubavlju, čitatelja/gledatelja izaziva da se zapita koliko je čovjek ljubavi sposoban pružiti i kakvim se sve izgovorima služi kada je njegova ljubav manjkava.

 

Kaštankin svijet prvenstveno je svijet mirisa (mirisa piljevine, blata, čaja, votke, mesa), ali najvažniji orijentir njezina postojanja je gazda. On je središte njezina svijeta, izvor sigurnosti i pripadnosti. Za to se psić odužuje bezrezervnom ljubavi koja jednako strpljivo prihvaća i milovanja i udarce, i tepanje i psovke. Kada se izgubi i na koncu udomaći kod novoga „gazde“, cirkusanta koji nastupa s uvježbanim životinjama, Kaštanka će se naći u dvojbi: je li bolji gazda koji te ne tuče i hrani, ali uvjetuje svoju ljubav, ili je bolji grub, nepredvidljiv i nepouzdan gospodar koji te voli bezuvjetno, ali „na svoj način“.

 

Dvojba je to u kojoj se nijedan čovjek ne bi volio naći, a Čehov traži da porazmislimo u čemu smo gori od psa, trebamo li se katkad ugledati u pseću ljubav ili ipak prestati ljubavlju nazivati široku paletu odnosa temeljenih na patnji i neslobodi.

Učenici i njihovi učitelji su kratko slobodno vrijeme iskoristili za kraći obilazak grada i šetnju.


juoskozarac

 


Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ