Izdvajamo

Dragi moji Kozarčani i Kozarčanke i svi ostali Bosanci i Hercegovci.

Već par dana pokušavam sjesti i napisati neku novost iz Kozarca, ali ništa mi se nije činilo tako važnim da zaokupi moju i Vašu pažnju do jutros.

Šetajući i tragajući za inspiracijom jutros otiđoh da obiđem kuće svojih komšija i da usput nahranim pse lutalice koje neodgovorni ostaviše poslije igre za vrijeme ljetnih ferija i iznenadi se kad pod mermerom obloženim balkonom u susjeda koji trenutno boravi u Švedskoj ugleda ovo malo i prelijepo stvorenje.

Nemam namjeru nikoga kritikovati, ali u buduće vodite računa da za vrijeme ljetnih ferija ne uzimate djeci za kućne ljubimce ovakva mala stvorenja a da ih poslije završetka godišnjih odmora ostavite da se sami snalaze kako znaju i umiju....

Iskreno Vaš Šerif Jaskić Hifo..

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović