Izdvajamo

Piše: Alma Čirkić

Sretnem jutros poznanicu. Lijepo vrijeme vani a ja nasmijana. Kaže mi kako se uvijek obraduje kad me vidi, jer sam uvijek raspoložena, pozitivna i puna nade. Uredno joj se zahvalim. Prve dvije riječi jesam shvatila kao kompliment. Treću baš i ne. Znam da sad čudno zvučim, ali nekako se slažem sa starim Grcima. Objasniću vam zašto.
Po našim definicijama, nada je uvjerenje da će dogadjaji i okolnosti u našem životu imati pozitivan kraj. Važna je jednako kao i blagostanje i obrazovanje. Ljudi koji se jako malo nadaju su više zabrinuti i depresivni. Slažete se?
U grčkoj mitologiji oličenje nade je nosilo naziv Elpis. Ona je bila poslednji duh koji je ostao u kutiji nakon što je Pandora otkrila zla koja su bila u njoj.
Navodno je Zeus, da bi kaznio ljude, naredio ostalim bogovima da stvore Pandoru, ženu, kao dar ljudima. Hefest ju je načinio od gline i dao joj oblik. Atena ju je obukla, a Harite su je okitile ogrlicama koje je načinio Hefest. Afrodita joj je dala ljepotu, a Apolon muzički talenat i moć liječenja. Demetra ju je naučila obrađivati vrt, Posejdon joj je dao bisernu ogrlicu i mogućnost da se nikad ne utopi, a Hermes joj je dao lukavost, hrabrost i šarm. I na kraju, Zeus ju je učinio lijenom, nemirnom i budalastom, a Hera ju je učinila znatiželjnom. Najvažniji od svih darova bila je posuda, koju joj je poklonio ili Hermes ili Zeus.
Kad su bogovi poslali Pandoru na zemlju, Epimetej se zaljubio u nju. Hermes mu je rekao da je ona Zeusov dar i upozorio ga da ne dira Pandorinu posudu koja je bio njezin miraz. Epimetej je odmah upozorio Pandoru da ni ona ne otvara tu posudu.
No, Pandorina je radoznalost prevladala pa ju je otvorila. Sva su zla izašla na dotada bezbrižno čovječanstvo koje je živjelo u blagostanju – kuga, tuga, siromaštvo, zločin, očaj, pohlepa, starost, bolest, ludost, prkos, glad, prevara itd. Odmah ju je brzo zatvorila, a unutra je ostala samo – nada. Svijet je bio vrlo hladan i turoban, a onda je Pandora opet otvorila kutiju te je nada izletjela van.
Grci su smatrali da je nadanje jednako opasno kao sve zlo na svijetu. Pitate se zašto?
Nadajući se boljem, često ne poduzimamo ništa, očekujući čudo. Dok mi čekamo, ne reagujemo i nadamo se, pravimo prostor svim zlima ovog svijeta da se šire koliko hoće.
Iz grčke mitologije moguće je zaključiti da je nada u suštini daleko moćnija od bilo kog zla.

Umjesto da budete raspoloženi, pozitivni i pune nude, vjerujmo starim Grcima.
Naučimo lekciju iz daleke prošlosti.
Budimo raspoloženi, pozitivni i … aktivni!
Ne čekajmo čudo. Budimo čudo!
Djelujmo danas!
Možda uspijemo barem neka zla vratiti u kutiju…


Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.