Piše: Edin Ramulić

 Gradski parlament Prijedora je danas odbio inicijativu roditelja ubijene djece da se u centru grada podigne spomenik za djecu ubijenu u prošlom ratu. Srpske stranke u prijedorskom parlamentu do rata nisu imale većinu. Današnju apsolutnu dominaciju imaju zahvaljujući progonima, masovnim ubistvima, istrebljenju, silovanjima, mučenju, pljački, logorima smrti i drugim zločinima protiv čovječnosti nad nesrbima u periodu 1992-95. Većinu u parlamentu imaju i zbog toga što su njihovi ratni prethodnici naredili ubijanje više od stotinu djece i 256 žena.

Stavljanje inicijative roditelja ubijene djece na zadnju sjednicu ovog saziva parlamenta je bila dobro izrežirana predstava u kojoj je predsjednik Skupštine Grada Sead Jakupović trebao da se oslobodi tereta odgovornosti za kršenje poslovnika. Naime, on je po nalogu gradonačelnika Marka Pavića inicijativu roditelja držao u ladici skoro dvije godine i stavio je na dnevni red tek na kraju svog mandata. Danas je pozvao odbornike da podrže inicijativu roditelja ali je na glasanju pritisnuo taster za prijedlog Pavićevog DNS-a, kojim se zabranjuje izgradnja takvog spomenika u centralnoj zoni grada.

Ljekari političari Azra Pašalić i Zlatko Škerić se nisu ni pojavili na današnjoj sjednici. Pavićevi poltroni nisu htjeli pred naredne izbore da se izlažu riziku da traže riječ u raspravi o zločinu nad djecom ili pak da prećute inicijativu roditelja. Zajedno sa njima, u parlamentu je danas nedostajalo 10 odbornika.

Svejedno što je cijela sjednica bila farsa od demokratije, gdje su osim odbornika Mirsada Duratovića, svi ostali pokazali neprikosnovenu odanost Marku Paviću i nisu ni diskutovali ono što bi im gradske službe servirale za izglasavanje, danas je opet zabilježen ogroman napredak u prihvatanju odgovornosti za ratne događaje u Prijedoru.

Prva velika stvar je da je Skupština grada Prijedora danas prihvatila da je u tom gradu u ratu ubijeno 102 djece i niti jedan od prisutnih odbornika to nije dovodio u pitanje. Ne samo da nisu osporavali činjenicu da su djeca ubijena nego ni jedan od odbornika nije bio protiv izgradnje spomenika za djecu.

Svi odbornici srpskih partija su bili suzdržani kod glasanja za spomenik a to je za Prijedor ogroman napredak.

Druga velika stvar se danas desila u prijedorskom parlamentu, a čiji rad se direktno prenosi i putem radija, po prvi put se u toj instituciji nedvosmisleno govorilo o ubijenoj djeci da svi u Prijedoru čuju i znaju šta su članovi tadašnjeg Kriznog štaba naredili a pripadnici srpske vojske i policije proveli po kratkom postupku. Proces uspostave memorijala za djecu kojeg prati suočavanje lokalne javnosti sa zločinima u ratu tako postaje važniji od samog spomenika.

Spomenik ubijenoj djeci će jednog dana biti podignut, možda ni jedan roditelj to neće dočekati ali neko u Prijedoru sasvim je izvjesno hoće. Možda i nećemo čekati tako dugo. Već na idućim izborima u parlament mogu biti izglasani ljudi većeg moralnog kapaciteta i potisnuti u manjinu ove prazne ljudske ljušture i sebične političke kreature, kojima nije stalo do Prijedora i mentalnog zdravlja budućih generacija.

Fikretu Bačiću, predstavniku inicijative roditelja ubijene djece i ocu kojem su ubili kćerku i sina 25.jula 1992.godine u Zecovima, predsjednik Skupštine Sead Jakupović nije dozvolio da se obrati. Ipak je roditeljima ubijene djece njihovo obraćanje pročitao odbornik Mirsad Duratović. Dio tog obraćanja i nesuvislo reagovanje pojedinih odbornika možete pogledati u videu u prilogu a tekst obraćanja je sljedeći:

Odbornicima Skupštine grada Prijedora,

Pozivamo Vas da ispunite svoju zakonsku i moralnu obavezu i podržite zahtjev roditelja djece ubijene na području Prijedora tokom perioda od 1992.-95. godine, te da Skupština donese odluku o izgradnji spomenika ubijenoj djeci u gradskom centru.

Kao što Vam je već dobro poznato, član 93.Statuta grada propisuje da Skupština mora raspravljati po osnovu inicijative građana sa najmanje 500 prikupljenih potpisa. Inicijativa za izgradnju spomenika ubijenoj djeci prikupila je 1175 potpisa i podnesena je prema poslovniku i u skladu sa Statutom predsjedniku Skupštine Seadu Jakupoviću 25. novembra 2014. godine. Do danas predsjednik Skupštine Jakupović nije stavio inicijativu na dnevni red, direktno kršeći zakon, a Vi ste opetovano odbili da raspravljate po ovom pitanju na prijedlog Vašeg kolege odbornika Mirsada Duratovića. Toliko o poštivanju zakona i Statuta grada.

Međutim, problem kojim se inicijativa bavi prevazilazi raspravu o pukom poštivanju zakona, jer se ovdje radi o testu Vaše osnovne ljudskosti i suosjećanja sa Vašim sugrađanima, Prijedorčanima koji su izgubili najdragocjenije što se može izgubiti – dijete. Kakav izgovor može postojati da se majci zabrani da ima mjesto na koje može svojoj ubijenoj petogodišnjoj kćerci položiti cvijet? Zar su i nakon 24 godine od njihove smrti ta djeca neprijatelji, pa ih treba još jednom ubiti da im se ni za sjećanje ne zna? Koja to politika može opravdati takvo odsustvo suosjećanja sa Vašim komšijama?

Ako Vam je izgovor politika, zapitajte se da li želite biti dio politike koja ubija djecu i zabranjuje sjećanje na njih. A ako se plašite da će istina o ratnim godinama u Prijedoru koju uče vaša djeca biti dovedena u pitanje ako se podigne takav spomenik, razmislite o sljedećem: vaša djeca već sve znaju, samo je pitanje dana kada će početi da pucaju zidovi propagande kojom su trovana sve ove godine i uvjeravana da se ubijanje djece pravda ratom i borbom za nacionalnu stvar.

Neumitno se bliži dan kada će Vam postaviti pitanje: “Tata, gdje si ti bio kada su ubijali djecu po Prijedoru?”

Želimo Vam da smognete snage da svom djetetu kažete istinu u tom razgovoru.

Danas imate priliku da ublažite strašnu nepravdu učinjenu Vašim sugradjanima prije 24 godine. Danas imate priliku da svom djetetu možete reći da ste barem danas odabrali da budete na pravoj strani humanosti i istorije.

Ispunite svoju ljudsku i zakonsku dužnost, donesite odluku o izgradnji spomenika ubijenoj djeci Prijedora.

Roditelji ubijene djece