Hefta baš ono u ramazanskom duhu. Puno humanitarnih akcija, a naša raja pokaziva i ovaj put da je najmerahamtelija u cijelom svijetu.
Puno slika, puno videa, idemo redom....
Danas, članice Odjela za brak i porodicu, MIZ Kozarac, uspješno su organizovale petu manifestaciju pod nazivom " Kolačijada ". Cilj ove humanitarne akcije je prikupljanje novčanih sredstava za budući rad ovog odjela. Hvala svima koji su pomogli u realizaciji ove manifestacije, molimo Uzvišenog Allaha, dž.š. da u hajru i veselju dočekamo bajramske dane.
AMIN!
Ono kad te Jaran, namjerno pišem veliko slovo, posjeti i još pokaže da te nije zaboravio. Jedan poklon i ostajem bez teksta. Čak sam zaboravio da kažem Hvala Jarane, nadam se da sad nije kasno.
Kad kažem da je naša raja najmerhametlija raja te veliki borci za svoj kraj i raju u našem kraju. Ove hefte Emina Softić, trenutno živi u Engleskoj, donijela novčana sredstva za Narodnu kuhinju Optimisti i Fond solidarnosti. Sredstva je poslao Shabir Nawab njihov prijatelj.
Predstavnici Narodne kuhinje se zahvaljuju za donaciju, takođe veliko Hvala od Fonda solidarnosti.
U utorak sam djelio prehrabene pakete, a koje su finansirale ZENE HELLEVOETSLUISA NEDERLAND! Dobitinici ovih paketa bili su ugodno iznenađeni i zahvaljuju se ženama i Fudi i Firdesi koji su novac proslijedili.
Kulturno umjetničko društvo „Kozara" U.G. Kozarac su pozvali da im se pomogne u finansiranju učešća na internacionalnom festivalu „SARAJ FEST 2022" koji će se održati od 06.05.- 09.05.2022.godine, u Skoplju, Republika Sjeverna Makedonija.
Na slici iznad je spisak donatora u ovoj akciji, zadnjih 7 dana.
U utorak su dovezeni 130 stolova i 260 stolica za Osnovnu Školu "Kozarac" Kozarac, a poslalo je Humanirarno Drustvo Bosanaca Ticino Svicarska. Stolove i stolice su dobili od osnovna škola Locarno, Švicarska. Takođe poslali su za Merhamet Prijedor donacije u hrani i higijeni u vrijednosti od 700 chf.
Sve su ovo istovarili i složili u prostorije škole, kozarački vatrogasci i radnici OŠ "Kozarac".
Vatrogasci i radnici OŠ Kozarac nagrađeni su sa po 243 KM da se počaste.
Ove hefte, jednu noć sam išao u mejtaf Kamičani 2, da klanjam Teravih namaz. Ovdje nije bilo puno vjernika, ali pored toga osjećao sam se ugodno. Ovdje imamsku dužnost za vrijeme ramazana obavlja Almin Okić.
Sjetve još nisu završene, a ima poljoprivrednika koji odustaju od sjetve.Razlog dobro poznat, skupoća.
Dok zujim kroz Deru obavezno se zaustavim kod Sakiba Salkanovića, ako ga spazim negdje u blizin. Ovaj put sam ga našao kod kuće od Ese Adžemovića. Svom komšiji uređuje dvorište ili bolje rečeno ovozemaljski dženet. On i Agan se šale i pozivaju Esu da dolazi ovamo i uživa u ovoj njegovoj ljepoti.
Morao sam da uslikam i Sakibovu kuću, da se vidi njegov ovozemaljski dženet.
Na zahtjev jednog čitaoca, otišao sam da vidim vrelo Sedra kod Stare pilane. Gore sam opet našao Sakiba Salkanovića dok je kupio smeće pored ceste. Pokaziva mi da je vrelo Sedra skoro pa presušilo. Ovdje sad treba pola sata da napuniš flašu vode.
Ovdje je potrebno sve iz temelja popravljati. Sakib mi reče da je to planirao pokojni Mile da uradi, ali nije stigao.
Pitam treba li, ko treba i hoće li neko spašavati vrelo Sedra?
Dok smo kod Sedre, Sakib mi počinje da priča o Staroj pilani. Njegovu priču sam snimio, a trebalo je vidjeti ga kako sa velikom sjetom prepričava svoja sjećanja, to se ne može zabilježiti kamerom. Sjaj u očima i vraćanje u dječije dane, a poslije i mladost.
Jedan apel za posjetioce Stare pilane, ne ostavljajte smeće u prirodi.
Ove hefte sam zujio kroz Suhi brod, sokak Denići, od ceste za Trnopolje do Mejtafa Suhi brod.
Ovdje sam zujio sa Vajtom-Vahidom Denićem. Već na početku mi reče da ovdje skoro svaka kuća ima bar jednog stanovnika. Zato nisam kuće slikao, već raju koju sam vdio ispred kuće.
Na ulazu u ulicu je Hare, on nije iz sokaka, ali slučajno sam ga sreo.
Ibrahim-Ibro Denić 84 godine, penzioner. On i žena održavaju dvorište, kako reće tek da nešto rade.
Kod Hare Arnautovića je radno, pripreme za sadnju i sjetvu u plasteniku. Kaže da je bilo hladno i čeka toplije vrijeme. Ubjeđen je da će za mjesec dana već imati plodove iz svog plastenika i svoje bašte.
Adem Kilić je zauzet sa kosidbom dvorišta i graba pored puta.
Ovdje smo sreli Armina Ađemović, poznatijeg sa nadimkom Čaša. Sa njim uvijek puno šale, doskočica i smijeha. Lijepo sresti raju koju rijetko vidim, pa makar to bilo par minuta.
Senad i Edina Denić su u svom plasteniku već zasadili papriku i paradajz. Očekuje da će za par sedmica imati za prodaju.
Porodica od Seada i Sebine Denić, njih sam našao dok su uređivali dvorište.
Hazim Denić,84 godine star, a 40 godina bio varioc u Montingu. Kao varioc obišao mnogo zemalja. Noge ga bole, kaže radio puno u kanalima, na cjevovodima i sad ga stiže. Ostalo dosta dobro.
Kod Vajte i Jasne u zadnjih par godine nastalo je malo naselje. Sad je živo. Ovdje su sad nove dvije kuće i vikendica pored Rike. Kaže mi Vajta, kad je prodavao zemlju gledao je da to budu porodični, mladi parovi, koji nemaju namjeru odlaziti iz Kozarca.
Prva kuća je porodica Rasima i Merime Vrević. Niko u Kozarcu ne zna ko je Rasim, ali kad kažeš Pepo onda većina zna i svi pričaju najljepše o ovoj porodici. Oni imaju dvoje djece Hasan Ali i Adna. Hasan Ali mujezini u mejtafu Suhi Brod. Pepo je iz Kotorvaroši a Merima iz Bužima, sad su kozarčani.
Druge Komšije nismo našli kod kuće, a to su Jasmin i Sumeja Mahić.Oni imaju, takođe dvoje djece. Kratko vrijeme su ovdje, a već su poznati i omiljeni u Kozarcu. Jasmin je nastavnik fizičkog vaspitanja u OŠ Kozarac, trener FK Bratstvo Kozarac, mujezini u džamiji Kamičani, obavlja imamske dužnosti za vrijeme ramazana u mejtafu Suhi brod.
Danas na četvrtku raje kao da je juli mjesec. Svi nasmijani, dobro raspoloženi. Kolačijada je obilježila ovaj četvrtak. Ovdje ovih par sati nema politike, niti nekih ružnih tema.
Puno sam slika napravio, izbacio sam samo one koje nisu čiste.
To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: Hrabrost je ono što nam treba da bismo ustali i progovorili, no hrabrost nam također treba da bismo sjeli i slušali.
Winston Churchill
