Izdvajamo

 

Hefta dosta hladna. Januar i februar su vrijeme kad dosta raje ide u druge države, familiji u posjetu. Građevinci odmaraju i čekaju ljepša vremena.

Prošli vikend je u prostorijama Planinarkog doma Debeli brijeg bilo svečano, proslavljen je rođendan od tri člana Planinarskog društva. Rođendan su slavili Firdesa i Hamdija Kahrimanović, te Safeta Bilal Gurton. Slavljenicima želimo puno zdravlja i sve najbolje.

Prošli četvrtak sam pisao o turniru u Beli (Belot) kartanje, u prostorijama FK Bratstvo Kozarac. Sad znamo i ko je pobjedio, a to su Salko Saldumović i Mirsad Forić.

Kod Huse Bahonjića sušara za meso je uvijek puna mesa koje se suši. Nekad su tu kobasice ili nešto drugo, a ovaj put je meso na sušenju. Ponavljam ovo meso prodaje se u mini marketu Gulaš.

Odjel za brak, porodicu i ženski aktivizam MIZ Kozarac
Aktivnosti Odjela za brak i porodicu podržali članovi Udruženja logoraša iz BiH u Norveškoj
U dosadašnjem petogodišnjem djelovanju Odjela za brak i porodicu Medžlisa Islamske zajednice Kozarac realiziran je veoma značajan broj aktivnosti u čijoj realizaciji učestvuje desetine aktivistkinja ovog odjela. Osim financijske podrške koju Medžlis IZ Kozarac Odjelu redovno pruža, članice Odjela veoma često dobiju podršku i od strane naših džematlija koje na taj način žele poduprijeti njihov rad.
Tako je svoju podršku i donaciju ovih dana Odjelu osiguralo Udruženje logoraša iz BiH u Norveškoj u iznosu od 471 KM.
Od ovih sredstava Odjel inače obezbjedi hedije koje uruči šehidskim majkama ili starijim džematlijkama koje u sklopu svojih aktivnosti redovno posjećuju i skromnom miloštom obraduju.

Ovoga puta članice Odjela su posjetile jednu od najstarijih Kozarčanki, Softić Rujku (1927.) u džematu Alići-Softići. Kod majke Rujke članice su zatekle i njenu kćer Halimu koja o njoj brine i hizmeti je u njenoj dubokoj starosti. Članice su proučile Jasin pred duše njihovih merhuma i šehida, a majka Rujka je proučila dovu.
I ova posjeta, kao i ostale do sada, izmamile su suze radosnice i najtoplije riječi zahvalnosti na zijaretu i uručenoj milošti.
Koordinatorica Odjela se i ovom prilikom najsrdačnije zahvalila svim donatorima koji podupiru njihov rad, a ovom prilikom posebno Udruženju logoraša iz BiH u Norveškoj.

Ove hefte zujim kroz jedan dio Dere, od Ismeta Mujkanovića pa dalje.

Prvo svraćanje je kod Ismeta i Muhareme Mujkanović. Ismet mi reče da je juče 26.januara rođendan njegovog sina Izeta i ovim putem svi smo mu čestitali 38.rođendan.

Zatim sam svratio kod moje rodice, a Muharemine mame Vahide Mehmedagić 85 godina. Dosta dobro se drži i želi poselamiti djeci unučadima kojih ima 18, a praunučadi ne zna koliko ih ima i čukununučadi. Takođe selami svim rođacima, i ko je zna i ko ne zna.

Šećira Mujkanović na kratko izašla vani, hladno je, kaže.

Emina Bešić uvijek vedra, raspoložena, drago njoj što sam svratio, ali malo joj neugodno da priča.

Ibro takođe sam, žena umrla prije par godina. Kaže da je dobrog zdravlja ne troši nikakve tablete. Sam se služi.

Kod Amira Hegića sve standard. Kad sam ga upitao može li se ovdje živjeti, kaže, ko hoće da radi može.

Muhamed Džihić, prije rata šef na Željezničkoj stanici u Kozarcu i njegova žena su povratnici iz Holandije. Dobrog zdravlja su a oboje su preko 80 godina.

Dzevad i Zineta Hrustić, uvijek vedri, dobro rapoloženi. Oni kao da nikad nemaju problema, a žive od Dževadove penzije koja je minimalna.

Kod Sedžide Blažević završavam zujanje u Deri. Ona mi priča da je dobro, samo dosta usamljena.

Moj komšija Vahid Softić, nakon par mjeseci, vratio se kući. Imao je probleme sa zdravljem. Brz oporavak želim Vajkanu.

Danas hladno minus tri do minus pet, raja sve u žurbi obavljali. Malo ih se zadržavalo na trgu. Neki su me pitali i podržali moje snimanje Mataruškog brda.

Nihada i maslenicu ni hladno vrijeme ne sprečava, a Joldu i viceve isto tako

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Sijeda kosa koju vidiš na glavi svoga oca, priča priču o blagodati koju ti živiš i uživaš sada.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.