Izdvajamo

Često odlazim sa ženom u kupovinu, u supermarketu sam sa njom i kupujemo namirnice ali kad ona ide u druge prodavnice ja je čekam ispred. Ove hefte dok sam čekao ženu ispred nekih prodavnica u Prijedoru, nekako sam počeo da posmatram raju koja prolazi pored mene. Primjećujem da dosta raje sami prolaze i mnogi razgovaraju sami sa sobom. Počeo sam malo više da pratim tu raju i vidim da to nije ništa posebno, stvarno puno raje u Prijedoru  razgovaraju sami sa sobom. Neki jako tiho, a ima ih koji dosta glasno se prepiru sami sa sobom. Takođe dosta urednih žena i muškaraca se zaustavlja sa jako tužnim pogledom, čini mi se stidljivo i pitaju "Imaš li šta sitno" i kad odgovorim negativno odlaze pognute glave i mumlajući nešto.

Kozarački derbi FK Mrakovica : FK Bratstvo 1:1 privukao je puno gledalaca. Rezultat nerješen, a svi zadovoljni rezultatom i igrom obe ekipe.

Učenici Muzičke škole u Prijedoru su odlučili da se organizuju i urede dvorište ispred škole. Sami su tražili donacije u Prijedoru i sa istim su kupili i postavili par klupi ispred, zatim ofarbali ogradu i nacrtali muzičke znakove koji označavaju da je ovo Muzička škola. Kad se hoće sve se može.

Sutka Selman predsjednik "Merhameta" iz Prijedora u okviru svojih redovnih aktivnosti je posjetila porodicu Forić Mehmeda poznatijeg pod nadimkom Hemaš. Ova porodica je, kako smo već više puta pisali, teškog socijalnog stanja, Hemaš psihički bolesnik, sinovi Edin i Enes, djeca sa posebnim potrebama, a Edin boluje od epilepsije. Zbog slabe izolacije i ne nabačene kuće, koja je inače napravljena od donacija, djeca su oboljela i od bronhitisa usljed velike vlage. Majka Mirsada kaže da imaju jedinu novčanu pomoć od Centra za socijalni rad u visini po 90 KM za svako dijete. Sutka je ispred Merhameta uručila paket sa prehrambenim i higijenskim artiklima i posteljinu, a obećala je nabaviti loptu koju nemaju da bi se igrali košarke i neki polovni kompjuter za video igrice. Jedan od dječaka ide u Prijedor u Specijalnu školu i za roditelje je problem plaćanja prevoza, jer oni žive u Kamičanima.

Džem od šipaka je već podjelit, a sad se šipak bere za čaja. Kažu da je čaj od šipka  vrlo ugodnog okusa i mirisa (ja ne pijem čajeve i zato ono "kažu"). Vrlo je često u upotrebi što ne iznenađuje jer je to izuzetno ljekovit napitak. Čaj od šipka najpoznatiji je po bogatstvu vitamina C.

Ove hefte sam okrenuo uz Forića brdo jedni kažu Grabik, drugi Ivina strana, a sinoć sam čuo i Vrioska. Otišao sam u zaseok gdje žive porodica Krajišnik i Javori.

Prvo sam svratio kod Aleme Krajišnik najstarijeg stanovnika ovog meni nekako posebno lijepog zaseoka. Možda se na videu koji sam pravio vidi malo više i razlog zašto sam napisao posebno lijep zaseok. Kad sam upitao Alemu kako je sa zdravljem ona mi kratko reče: Gazim osamdesetu i šta drugo da ti kažem. Trudim se da nešto uradim da djeca manje brinu o meni ali sve je to slabo.

Svraćam među kuće od braće Javor i prvi razgovor sa Azrom, ona mi priča da su svi muški na poslu. Zadovoljna je ali naglašava: Život je borba ali mi smo zadovoljni jer svi smo dosta dobrog zdravlja, a to je najvažnije. Proizvodi iz bašte su već završeni i uskladišteni, kao i pekmez i džem.

Mama od braće, Zulfija, izlazi vani da vidi ko je, uspjevam da je fotografišem, a ona žuri u kuću jer pravi hurmice (hurmašice).

U međuvremenu stiže i Azrin muž Emir Javor, išao je po travu. Kaže da je ovo sad najkvalitetnija trava.

Dalje u nastavku zaustavljam se kod kuće od Admira Javora. On takođe nije kod kuće ali njegova supruga Zehra je tu.
Zehra je porjeklom iz Malezije, Kuching, Bau, Sarawak. Sa Admirom se upoznala i vjenčala u Maleziji dok je on tamo bio kao izbjeglica. Kad je porodica Javor odlučila da se vrati u Bosnu, Zehra se nije dvoumila krenula je sa svojim mužem i "gdje on tu i ja" kaže ona. Sa Admirom ima četvero djece i nije se nikad pokajala što je došla u Bosnu. Sretna je sa svojim mužem i djecom. Sa svojom familijom u Maleziji se čuje putem Skype. Nije nikako išla u svoj rodni kraj. Još se muči sa Bosanskim jezikom ali govori dosta dobro.

U povratku srećem Mersihu Javor, išla je u školu na informacije za kćerku Lejlu, a sa njom je i Emirova i Azrina kćerka Belma. Mersiha je nekako vesela, sretna jer su učitelji pričali pozitivno za njenu kćerku.

Dalje nastavljam moje zujanje do zaseoka Alići-Kešići. Ovdje ću fotografijom pokušati prikazati ovaj sokak.

Šefika Alić-Hodžić u kući od sina kontroliše dokle se došlo sa radovima na kući.

O vdje sam našao Kahru Velića i Esu Alića. Eso mi pokazuje sve ove kuće i priča da je on većinu ovih kuća gradio.

Harka Velić je zauzeta kućanskim poslovima ali ima vremena za jednu fotografiju.

Danas na četvrtku ne baš puno raje, vrijeme oblačno, a kiša je malo počela i prestala. Poljoprivrednici su na njivama, jedni beru kukuruz, a jedni su počeli sa sjetvom pšenice.

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

Ovdje u gornjem dijelu čaršije u blizini vatrogasnog doma, Bojan Dragičević sin od Steve i Šuhre, čisti stari fundament. Još nezna šta će da se gradi, prvo da se očisti pa će vidjeti šta dalje.

 

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Kad bi dvolični i nepošteni ljudi znali da shvate svoje interese, bili bi pošteni, ne iz ljubavi prema poštenju i vrlini, nego da bi bolje krenuli njihovi poslovi.

Molim dragog Allaha da u ove mubarek dane obaspe svojom milošću sve ljude na ovom dunjaluku. Amin...