Godišnji odmor završen za većinu naše raje koji žive negdje van BiH, otputovali nazad trbuhom za kruhom. Neki već razmišljaju kako će iduće godine opet doći na godišnji ili kuju planove da već za novu godinu dođu bar na heftu. Nadam se da je manji broj onih koji planiraju iduće godine da idu u neku treću zemlju jer im ovdje nije bilo fino.
U razgovoru sa rajom, koji žive 12 mjesecu u Kozarcu, često čujem da je i do nas koji živimo ovdje. Mi bi trebali imati više razumijevanja prema našoj raji koji dolaze iz drugih zemalja jer oni mnogo vole i pomažu svoju rodbinu, prijatelje, raju u Kozarcu, Prijedoru i općenito Bosnu i Hercegovinu. Bez dijaspore Kozarac i Prijedor nebi bili ovo što jesu. Kozarčani samim svojim dolaskom pokazuju koliko vole rodnu grudu, a to je već dobro poznato u cijeloj BiH. Neka se drugi ne ljute ali Grad Prijedor, a tu mislim na cijelo područje grada, Kozarac, Ljubija, Brdo, Ćela Puharska...ima najbolju dijasporu.
Kod mene skoro dva mjeseca ima zrelih šljiva i raja dolazi da bere, neko za ponijeti u druge države, neko za ovdje konzumirati. Ovaj put fotka, bračni par Bešić Mevly i Hari prije polaska nazad u državu, Švicarska, gdje žive.
Na rijeci Sani već mjesec dana plove neobične instalacije za koje malo ko zna da su djelo istaknutog prijedorskog umjetnika i slikara Rudolfa Slačala.
Ove instalacije postale su kulturna atrakcija grada Prijedora
Svaka instalacija na vodi ima svoju poruku i svako može da je protumači na svoj način. Autorova želja je bila da stvori umjetničko djelo koje će predstavljati stilizovane oblike akva flore i faune, izražene apstrakcijom.
Istovremeno, veći dio kompozicije predstavlja slobodan umjetnički doživljaj, matematički precizno izveden i potom ostvaren slobodnim raspoređivanjem različitih formi.
Na početku napisah kako je naša dijaspora najbolja, dokaz su humanitarne akcije koje mi ovdje pokrećemo, a oni najviše pomažu. Slučaj bračnog para Mraković. Proljetos počela akcija, kuća do ploče završena i ljetos pauza bila. Ove hefte nastavljaju radovi zidaju se nadzidnice i priprema za pokrivanje kuće. Primjećujem da Murisa čeka prinovu, trudna je. Ona onako sretna što se kuća gradi i što će uskoro biti majka, kaže u novembu bi trebalo da se porodi.
Dalmir mi daje spisak donatora koji nisu imali ništa protiv da objavimo njihova imena.
Slijedi spisak donatora za bračni par Mraković:
Abdulah i Hajra Blažević 500 eura
Ismet i Dika Bešić 200 KM
Pašo i Sena Majdanac 50 eura
Amir i Sanita Šahurić 2500 KM
Ibrići 400 KM
Husein Saleš donirao materijal za krov
Senad Kenjar 150 eura
Armin Kenjar 200 eura
Mirsad Softić 150 eura
Zadnjih mjesec dana vrućine i suša su doprinjeli da kukuruz podbaci i neki poljoprivrednici su prisiljeni da silažiraju prije vremena.
Izgradnja kuće za porodicu Bahonjić napreduje. Šefik mi reče da očekuje de će pokrivanje kuće biti za par dana. Akcije teče dalje sve dok se Šefik i njegova porodica usele u svoju kuću. Od Emsuda Balića sam dobio spisak donatora koji su donacije, za porodicu Bahonjić, dali njemu na ruke:
Balić Sulejman i Kelima 500 KM
Sivac Amir i Emira 50 KM
Alić Fikret 100 KM
Balić Fatima 100 Eura
Tadžić Sulejman 350 KM
Balić Eniz i djeca 200 KM
Balić Muharem i djeca 200 KM
Mehmedagić Kasim 50 eura
Mujčić Elvis 400 KM
Paratušić Ramo 50 eura
Čolić Dina-Emir 100 eura
Malagić Rujka 200 KM
Mehmedagić Hasan 500 KM
Mehmedagić Saudina 400 KM
Bahonjić Mehemed 500 eura
Mahić Mirsad 100 KM
Tadžić Dževad 50 eura
Karabašić Eno 100 eura
Mehmedagić Esad 1000 KM
Jakupović Zemira 200 KM
Duračak Jusuf 250 us
Duračak Derviš 100 us
Balić Husein 300 us
Grgić Sulejman 100 us
Paratušić Vasif 1000 KM
Balić Edhem 100 KM
Hukić Mujo 100 KM
Balić Edhem i sin 400 KM
Kahrimanović Mirsad 200 KM
Hukić Adem i Hilmija 400 KM
Velić Salih i Bahrija 250 KM
Bešić Dževad 150 KM
Bešić Paša 150 KM
Hadžić (Elkaz) Salih Jasminka 100 sf
Čirkin Izet i Ismet 100 eura
Halvadžić Mirzet i Adisa 50 KM
Čuljić Denis i Azra 100 eura
Hodžić Fikret 100 KM
Paratušić Fahrudin 1000 KM
Bešić Enver (Ero) 100 KM
Forić Adis i Almedina 50 eura
Balić Hilmija 100 KM
Mijanović Muharem i Edis 300 sf
Mujkić Kemal 200 sf
Karadžić Hamida 40 eura
Bahonjić Huzeir 500 eura
Mehmedagić Saud 200 KM
Balić Idriz 200 KM
Dračić Smajo 200 sf
Mešić Ale i Zlate 100 KM
Bahonjić Elvedin 300 KM
Tadžić Benjamin 200 sf
Hodžić Hida 200 KM
Bahonjić Husein 500 eura
Galiašević Fahria 100 eura
Adžemović Izet 500 krune Norveške
Jakupović Midho 100 KM
Mehmedagić Meho 500 KM
Mehmedagić Šaban 300 KM
Mehmedagić Hasan 300 KM
Hodžić Bahrija (Baja) 400 KM plus priključak za vodu dao
Terzić Muharema 60 us
Kljunić Fikreta i Edo 250 us
Balić Fikret 100 KM
Karabašić Hilmija 50 KM
Paratušić Salih 100 Km
Bahonjić Hasan 2000 KM
Bahonjić Refik 500 us
Mujčić Ahmet 100 KM
Saleš Huse 600 KM
Paratušić Đemal 100 KM
Balić Ismet 100 KM
Paratušić Kemal 100 KM
Paratušić Edin 100 KM
Mujkić Damir 100 sf
Kulašić Muhamed 100 KM
Majdanac Naila 220 KM
Majdanac Edina 40 KM
Majdanac Emina 50 KM
Majdanac Asmir 40 KM
Jaffagi Nima 40 KM
Kemal Arif 50 KM
Sivac Mirsad i Dina 100 sf
Hodžić Adem 100 KM
Fajko Sivac 300 KM
Arifagić Abaz i Merima 200 sf
Efendić Ekrem 200 sf
Filović Ahmet 100 KM
Balić Ale i Rabija 100 KM
Omanović Amela 100 eura
Kahrić Suvad radio bagerom na kopanju ulaza za kuću i puta.
Talundžić Mirsad- Mića radio traktorom na kopanju priključka za vodu.
Hodžić Hase vodoinstalater radio na kopčanju vode i odvoda.
Naša realnost tv Hajat, donacija 2000 KM, kupili blokove za zidanje od Bošnjaka iz Norveške, Milost organizacija.
Jasmin Jakupović 5 kubika betona.
Edis Menković Struja razvoditi njegove ruke.
Sušić Hamdo 1000 KM vrijednosti u građevinskom materijalu.
Sivac Amir učešće u radu 400 KM.
Čolić Kasim učešće u radu 200 KM.
Dergić Senad učešće u radu 200 KM.
Ovdje je takođe želja da se usele u svoju kuću što je prije moguće.
Dok sam bio kod Mrakovića u povratku kući prolazim kroz sokak Kenjari. Par fotografija iz ovog sokaka.
Svraćam kod Muje i Mine Kenjar. Mina zauzeta sa drvima dok zet Said pomaže oko drva, odvozi drva u drvarnicu i tamo slaže. Mujo mi priča da nema penziju, čitav život bavio se poljoprivredom. Sad gazi 87. godinu života i nemože više obrađivati zemlju, živi od pomoći porodice, komšija, prijatelja...
U nastavku svratih kod Muharema Kenjara. Ovdje sretoh Jusufa i njegovog sina Fahrudina, a koje nisam sreo više od 20 godina. Nismo se prepoznali, kad sam ga zadnji put vido bio je dječaćić, a sad otac troje djece. Živi u Holandiji i povremeno dođe u Kozarac.
Ispred kuće od Adema Kenjara nalazim Fatu i Šefiku prebiraju grah. Vidim i baminju, a one mi rekoše da je sve dobro rodila kad znamo kakva je suša bila ove godine.
Preko puta izlazi Fadila Kenjar. Kaže da živi u Brizbejn Australija i ove godine prvi put u svoju kuću došla. Palim kameru, a ona mi reče da mogu fotografisati ali da je ništa ne pitam.
Iz Kenjara produžavam u Gornje Jakupoviće sa namjerom da napravim više fotografija i razgovaram sa više raje ali kiša me je spriječila u mojim planovima. Ovu fotku sam morao, za Nuriju, napraviti i pored toga što je kiša učinila da kvalitet bude slabiji nego obično.
Još par fotki iz Jakupovića.
Jutros na putu prema Kozarcu zaustavim kod komšija u Softićima. Nešto je svečano svi dobro raspoloženi. Kad sam napravio zajedničku fotografiju rekoše mi da je danas Nedžadov rođendan. Nisam stigao da svratim, u povratku, na tortu. Nedžadu želimo sretan rođendan iz sveee snage i da ih ovako još mnogo proslavi sa svojom porodicom, komšijama i prijateljima.
Prva fotka na četvrtku, dok ja žurim u čaršiju Kićo žuri kući da nahrani blago.
Popijem ja svako jutro kahvu kod kuće ali četvrtkom sa Nihom i Vajtom, ovdje na sred raskrsnice, ispijanje kahve ima posebnu draž. Tako je bilo i jutros samo nam je Vajta nešto kasnio.
Danas na četvrtku i pored toga što je sitna kiša do 11 sati neprekidno padala, dosta raje. Ipak dosta manje u poređenju sa prošlih par četvrtaka. Tema razgovora bila je sutra, odlazak na Koričanske stijene kako bi prisustvovali komemoraciji, sjećanje na užasna ubijanja Bošnjaka i Hrvata 21.08. 1992. godine. Čuli smo da ide jedan autobus iz Kozarca 55 mjesta, zatim preko Trnopolja jedan i iz Prijedora jedan. Svi pitaju hoće li biti mjesta za sve zainterasovane da idu na Koričanske stijene. Sjećaju se prošle godina kad se nekoliko građana vratilo kući jer nije bilo mjesta u autobusima.
Jaka kiša u 11 sati je rastjerala raju sa četvrtka. Slijede fotografije koje sam danas pravio.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: Čovječanstvo ipak napreduje. Ubicama se svaki put sudi sve humanije.
