Hefta sa dosta proljetnih radova, počelo se sa sjetvom krompira, luka i drugog povrća. Zatim sadnja voća.
Često odlazim u Prijedor. Volim otići u Prijedor jer tamo srećem dosta prijatelja iz Prijedor čaršije, sa Brda, Puharske, Čejreka, Čele... Ugodno se osjećam sa svom tom rajom. Ovdje me vežu mnoge uspomene od školskih dana, zatim rad u Prijedoru, na žalost 92. nije baš lijepa uspomena. Poslije rata opet lijepo druženje sa rajom sa teritorije Grada Prijedora.
Ipak čudan je ovo grad, u zadnje vrijeme u čaršiji sve manje prodavnica, ali zato sve više apoteka i banki. Puno apoteka, to donekle i razumijem jer mi smo bolesno društvo i trabaju nam lijekovi. Nerazumijem odakle ovolike banke u ovako trulom i bolesnom društvu. Šta oni traže u ovakvoj besparici i koja je isplativost tolikih banaka. Nadam se da će mi to neko objasniti.
Prošle nedelje u Prijedoru je održana izborna skupština opštinskog organizacije (Gradske) SDA stranke. Dosta diskusije i prijedloga. Skupština je smjenila kompletan opštinski odbor i izabrala nove članove opštinskog odbora SDA stranke.
Enes Fikić je izabran za podpredsjednika opštinske organizacije SDA stranke. Zatim su izabrani članovi izvršnog odbora opštinske organizacije SDA Prijedor: Ajdin Mešić, Anita Hodžić, Ekrem Hadžić, Zijad Memić, Elvir Softić, Husein ćuskić, Edin Kevac, Rusmir Bajrić, Vehid Šljivar, Jusuf Bejtović, Ismet Hamulić, Mensur Islamović, Midhet Musić
Za predsjednik Opštinske (gradske) organizacije SDA stranke Prijedor izabran je Senadin-Nena Jakupović. Ovaj izbor je kod prisutnih izazvao oduševljenje.
Senadin-Nena Jakupović se zahvalio na povjerenju i izboru za predsjednika SDA stranke u Opštini (Gradu) Prijedoru. Nena, Već na prvom govoru je rekao da mu je želja da se u buduće više pamti njegov rad a manje njegov govor. Obećao je održati jedinstvo u stranci i puno rada.
Proljeće, i majstor Elo ima pune ruke posla. Neki kažu kako majstori kao Elo uvijek imaju pune ruke posla, a ne samo u proljeće.
Humanost prijedorčana, a samim tim i kozarčana nema granica. Kozarčani koji žive u Svicarskoj, Cirich i Birmingham (nadam se da sam dobro napisao) su kupili auto i poklonili Suadi Hodzić. Da podsjetim, Suada je supruga od Fikreta Hodžića, svijetski poznatog sportiste, a koji je 1992. godine zvjerski ubijan. Suada živi sama, a kozarčani na ovaj način žele da kažu kako ona nije sama. Dok mi priča o raji koji pomažu ne uspjeva sakriti suze. Suada želi da se zahvali svim kozarčanima koji je nisu zaboravili i koji su njoj poklonuli ovo auto.
Još jedna lijepa priča o humanosti Bosanaca. Nijaz Mujkanović me zove da odem sa njim da preda pomoć koju je donio iz Švedske. Dok ga vodim do Husnije da uplati određenu sumu u Fond solidarnosti, a na ime bračnog para Mraković pokušavam saznati nešto više o njegovoj humanosti. Nijaz mi priča da to nije od njega samog već od njegovih 13 radnih kolega i kolegica. Radnici firme Göteborgs Kex Kungälv, svaki mjesec izdvajaju određenu sumu para za humanitarne svrhe. Ovo rade već više godina i redovno pomažu socijalno ugroženoj raji. Pomoc šalju po cijeloj Bosni i Hercegovini. Stižemo kod Husnije gdje je Nijaz ispred svojih 13 radnih kolega i kolegica uplatio 3000 Švedskih Kruna i 20 km za bračni par Mraković.
Danas su Heidi - Tiđa Grabić i njen suprug takođe donirali za ovu porodicu 100 CH,
Šefik Kilić 100 km
Nihad Kilić 50 km
Drugu svotu para nosimo za djecu Hodžić. Dina Hodžić, supruga od Baje Hodžića, nas čeka sa djecom. Djeca me prepoznaju i radosno idu prema meni i Nijazu. On im dijeli proizvode iz firme, Göteborgs Kex Kungälv Švedska, u kojoj radi. Dini predaje 3200 Švedskih Kruna, ispred svojih radnih kolega i kolegica. Dina se zahvaljuje u ime djece, a svi skupa šaljemo pozdrave i veliko hvala Nijazu i 13 radnika firme Göteborgs Kex Kungälv.
Takođe Šefik Kilić je donirao 100 km
Nihad Kilić 50 km
Kod Nijaza upoznajem njegovu mamu i brata Dijaza koji živi u Bihaću.
Danas su Dževad i Senad Kenjar uplatili za materijal, porodici Mraković.
Kad vidim ove donacije, ja sam sretan jer vidim da moje i Eminino pisanje nije uzaludno. Radujem se da smo bar na ovaj način pomogli našoj raji.
Djeca dok su tražili staro željezo na jednoj deponiji smeća, našli su ove dvije zolje. Mislim da se tako zove ovo oružje. Jedan od pronalazaća mi priča da je za malo mogao stati na ovo oružje. Pitam se, dali je onaj ko je ovo bacao na smeće razmišljao, hoće li neko nastradati. Kad ćemo jednom početi da mislimo na djecu i mogućnost da neko može nastradati.
Proljetno oranje i sjetva je već počelo
Ove hefte moje zujanje završavam u Hrnićima. Prvo zaustavljanje kod Zumre Bešić. Ona je , zadnje vrijeme vezana za krevet i invalidska kolica. Stara je 85 godina i kad sam je upitao za ralog što je vezana za krevet, kaže da je imala više udara. Na kraju mi reče da su i godine jedan razlog što nemože da hoda. Prošle hefte dobila je novi bolnički krevet, kćerka nabavila.
Preko puta Smail Hrnić prilazi da pozdravi i pita mene kad će Sakib i Namka Medić doći. Pravimo fotografiju i on nastavlja sa proljetnim radovima oko kuće.
Kelima Bešić se smije i kaže: Nije valjda da ćeš me ovako sa krecom i četkom slikati. Naravno da hoću i najviše volim fotografisati našu raju negdje na poslu.
Esma Hrnić izlazi vani, da vidi ko zvoni, sa oklagijom u ruci. Poslije se smije i priča da je zauzeta sa razvijanjem, bureka, sirnice, zeljanice... Brzo pravim fotografiju i bježim dalje da ne zadržavam Esmu u njenim poslovima.
Fatimu Bešić sam prekinuo u popodnevnom odmoru, ali nije se ljutila. Rado je pristala da je fotografišem.
Nastavljam dalje do kuće od Edina Bešića. On je otišao u Prijedor a kod kuće su Supruga Merima i sin Nermin. Dok sam se ja okretao u dvorištu, Nermin me prekinu i povede da mi pokaže njihovo blago. U štali je Merima zauzeta sa popodnevnom mužom. Fotografišem njih dvoje u štali i prebrojavam blago. Ja sam nabrojao 27 grla.
Pred kućom pitam Merimu da vidim mljekaru. Pokazuje mi mljekaru tako što je otvorila vrata ali ni ovaj put me nije pustila unutra. Strogo se drži pravila za čistoću. Fotografija iz vana ne pokazuje dovoljno i to je razlog što nisam fotografisao mljekaru ali mi se svidjelo to što Merima mnogo brine o čistoći mlijeka.
Dalje, zaustavljam kod Envera Hrnića. On je zauzet sa generalnim čišćenjem kuće i dvorišta. Zatim uređivanje voca oko kuće, a vidio sam da je bašta u pripremi.
Svraćam kod mojih dobrih prijatelja, Ismeta i Rifeta Hrnić.
Oni su došli iz Holandije na kraći odmor. Evo već par dana rade punom parom. Kćerka Alisa i njene dvije kćeri uredjuju voce oko kuće, dok Rifeta pazi da neko ne padne.
Iza kuće Ismet zauzet bravarskim poslovima.
Zujanje kroz Hrniće završavam kod Mute Alagića u njegovoj mehaničarskoj radioni. Radiona dobro opremljena, a Baja Hrnić komentarše i kaže da je Muta dosta dobar majstor, automehanicar.
Na kraju mi Muta pokazuje svoje golubove i priča da je to njegov hoby.
Poznati estradni umjetnici Zijo i Samira Kasumović, poslije napornih snimanja i priprema novog cd-a svratili do kuće na dva dana. Koriste vrijeme da zasade koju voćku. Samira se smije i kaže: Znamo mi raditi svašta, a ne samo pjevati i šišati.
Moj jaran iz djetinjstava pa sve do danas Mića Mirsad Habibović, a fotografisao sam ga kod kuće njegovog rodjaka Ipića - Ismet Sinanagića. Na ovaj način pokušavam, Sinanagićima, pokazati behar ispred njihove kuće.
Danas na četvrtku, lijepo vrijeme i puno raje. Pristigao je velik broj raje, koji žive u drugim državama, za predstojeće uskršnje praznike. Pravio sam dosta fotografija. Slijede fotografije koje sam danas pravio.
Megu i Besu neću komentarisati, fotka sve kaže, kese su u rukama.
To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremovic
Još samo ovo: Dijete uvijek može odrasloga naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen, i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi.
