Izdvajamo

Već duže vrijeme slušam priče o momku koji lijepo pjeva. Pričaju mi da je veliki talenat. Najzad svratih u Kamičane (Hrustići) kod Ređe i Firdese Krantić. Njihova dva sina su talentovani muzičari. Semir Krantić pjeva dok ga njegov brat Besim prati harmonikom ili Sintisajzerom. Semir ide u 3. razred srednje škole. Velika mu je želja da se bavi pjevanjem.

Već je učestvovao na takmičenjima mladih pjevača; Sanski Most "Glas Sane" finalista, u Banja Luci prošao prvi krug i trebalo je da ide u Sarajevo dugi krug ali nisu ga pozvali, a zašto nisu mu rekli. Osvojio je prvo mjesto u učenju ilahija na tekmičenju u Prijedoru.


Semir, a i njegov brat su samouki pjevači i sviraći. Nisu išli u muzučku školu. Kako mi rekoše, za sve trebaju finansije a to je njihov najveći problem.
Napravili smo dva videa onako amaterski i bez mikrofona ili ozvučenja i svega što je potrebno da se napravi dobra snimka. Ipak preporučujem da poslušate video na kraju članka.
Vidim na njegovom facebook profilu par videa koje je objavio i broj pregleda je ogroman preko 80000 i svidanja oko 50000.
Semir lijepo pjeva, ima specifičan glas i uz malo muzičkog obrazovanja vjerujem da će daleko dogurati ka pjevać. Isto važi za brata Besima, a za njega mi rekoše da isto tako dobro pjeva ali njegovo pjevanje ćemo slušati nekom drugom prilikom.

Ređo i Firdesa, ponosni na svoje sinove.

Ove slike se mogu vidjeti ispred kuća u kojim trenutno nema nikoga.

Iz Kamičana nastavljam zujanje prema Srednjim Jakupovićima, zaseok Jaz. Zaustavljam se kod kuće od Kasima Jakupovića, izlazi njegova mama Halima da vidi ko zvoni. Pričam Halimi da sam prije dvije godine ovdje fotografisao kokoši koje su mi bile neobično krupne. Ona mi ispriča da su imali puno tih kokošiju ali nije mogla više da se boći sa njima pa je sve podjelila. Sad ima par kokošiju. Zatim mi reče da je to pasmina "Brama". Ova sorta  je porijeklom iz Bangladeša. Kokoši počinju nositi kad navrše starost oko šest ili sedam mjeseci, a jaja su mala kao kod minijaturnih pasmina. One nose tokom zime za razliku od nekih čistih pasmina.

Halima mi se hvali i sa golubovima "Buharima".Buharski dobošari predstavljaju jednu vrlo staru rasu golubova koja je našla oduševljene pristalice sirom svijeta.
Priča mi majka Halima o svom boravku u Zagrebu (Vrapče), za vrijeme rata. Kaže imala sam kolegicu Ismetu Hajrić i bila mi je kao sestra. Ismeta i njen muž Huse su iz Grapske kod Doboja. Rat završio oni se rastali, Halima u svoje Jakupoviće, a Ismeta i Huse (kako je čula) u Ameriku. Voljela bi da ih vidi ili bar čuje.
Moli me majka Halima da napišem njen broj telefona i nada se da će neko ovo pročitati i reći Ismeti. Halimin broj telefona je 00387 (0) 65 906 546 pa ako neko poznaje Ismetu moli da kaže njoj da nazove Halimu jer ona želi da je cuje. Još je voli kao sestru.

Moja komšinica Edina Mujanović je proslavila svoj 18. rođendan. Bilo je to lijepo druženje, a bili smo glasniji od muzike.

Jela i pića više nego što smo mogli pojesti. Za ovim stolom je bila tepsija puna jagnjetine i svi smo uzeli manji komad, a Nermina nije tražila tanjir ona je ovo iz tepsije sve pojela. Kad se najela onda je zapjevala sa svojim jaranicama. (Šala na Nerminin račun)

Iz Jakupovića odlazim u Kozarušu, zadnje kuće prema Prijedoru.

Porodica Crnić Kasima i Besime. Oni imaju dva sina sa svojim porodicama.Sinovi su bili borci u prošlom ratu. Svi skupa žive u jednoj kući, njih devetero. Žive od poljoprivrede. Jasim mi priča kako nije baš ugodan život ali se ne žali. Kako reče; Izlazi se s kraja na kraj.

Zatim svraćam kod porodice Mujkanović Sebine. Kod kuće nalazim Sebinu, snahu Jasminu i unuku Anesu. Sinovi su na poslu. U ovom dijelu Kozaruše, ispod magistralnog puta, su naseljene ove dvije kuće.

Juče sam okrenuo u Brđane kod Mehmeda Mehmedagića. On mi je prošli četvrtak pričao da je kod njega jedna jabuka po drugi put ove godine rodila i da ima dosta krupan plod.
Našao sam ga kod kuće žali se na struju, a ja mu objašnjavam da je najavljeno isključivanje struje u srijedu do 14 sati.

Vjerovali ili ne ovu fotku sam pravio juče u srijedu 10.12.2014.  Mehmed mi pokazuje svoju jabuku koja je po drugi put ove godine rodila, a koliko je krupan plod vidi se na fotografiji.

Okrećem se prema Tamkinoj kući, ona uvijek raspoložena za šalu i fotografisanje. Kaže mi Tamka, da fotografišem njen sokak. To sam i učinio.

Zatim sljedeći sokak u Brđanima.

Vraćam se prema Kozarcu i još par fotografija iz Brđana. Zaustavljam kod kuće od Adema Pjanića i vidim da je Tamka bila brža od mene. Dok sam ja fotografisao njen sokak ona je već stigla do komšinice Nasihe Pjanić.

Vraćam se kući kroz Softiće. Obično usporim kraj kuće od Vahida Softića. Ovaj put Vahidova žena Ismeta je kupovala voće. Pitam za Vajkana, a ona mi reče da nije kod kuće ali da moram ući u kuću. Reče mi da je kod nje Vajkanova sestra Esma.

Znam da Esma nemože izaći vani i ulazim u kuću. Tamo nije samo Esma, ovdje je Ismetin Brat Ejub Jakupović i njegova žena Mevlida.

Ismeta je uporna, želi da ručam sa njima. Okrećem se prema kuhinji i vidim da Mevlida drži tepsiju maslenice. Maslenica je moje omiljeno jelo ali nisam bio gladan. Ipak odkinuli su jedan veći komad i dali mi da ponesem kući. Poslije sam se sladio sa izuzetno ukusnom maslenicom.

Danas na četvrtku poslije dugo vremena, sretoh Miralema -Miralko- Alića.  Priča mi Miralko da se nesjeća kad je bio na četvrtku. Zatim mi reče da je sa rajom sakupio pare za dvije peći koje će da smjesti u Dom Mjesne Zajednice Kamičani. Kaže kad dođemo u Dom da se može prostorija ugrijati.

Peći su danas dostavljene, postavljene i već u upotrebi. Adnan je zapalio prvu vatru.

Spisak donatora za peći u Domu Kamičani:

- Nedžad Hadžić        50 km
- Edin Balić "DEKO"    50 km
- Enes Kapetanović   "Stari Grad"   50 km
- Zlatan Huskić        50 km
- Emina Elezović       20 km
- Nedžad Bešić         50 km
- Adnan Ključanin     100 km
- Almir Krkić          50 km
- Huse Bahonjić  "Gulaš"   50 km
- Jakupović Jasmin      50 km
- Kapetanović Dado      50 km

Slijede fotografije koje sam danas pravio na Četvrtku

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Ako je neko bio dovoljno jak da te povrijedi, ti u inat budi još jači, pokaži mu da te nije slomio.

“Želja nam je da se Bosna i Hercegovina razvija u miru. Mi ne želimo nikakve podjele, jer je ovo naša jedina domovina za koju su se borili naši najbolji sinovi, naša sabraća i mi ćemo morati stati jednog dana pred njih i morat ćemo im kazati šta smo uradili za našu domovinu, za koju su oni dali svoje živote”, izjavio je danas u Prijedoru ministar za boračka pitanja u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine Salko Bukvarević na Svečanoj akademiji održanoj povodom 25. novembra (2016. god.), Dana državnosti Bosne i Hercegovine, javlja Anadolu Agency (AA).