Ovu heftu sam se družio sa svojim unučićima. Za Bajram sam imao svoje komšije i užu familiju. Nisam uspio objaviti sve što sam imao i dobio za objaviti. Ipak uspio sam ponešto zabilježiti sa svojim fotoaparatom.

Već odavno obećavam svratiti kod Sakiba Ćolica na kahvu i baš kad odlučih da popijem kahvu sa njim kod njegove kuće u Kozarcu, njegova supruga mi reče da je on otišao na svoj ranč u Srednje Jakupoviće.

Nisam bio lijen već odoh da ga tamo potražim.
Nadoh Sakiba kod njegovog ranča, na mostu preko riječice Zamoštenice. Prije bih rekao da je ovo potok nego riječica. Riječica prolazi kroz Srednje Jakupoviće. Pokazuje mi Sakib kako je ozidao potporni zid i uredio korito ove riječice. Zatim mi reče da je ovdje prije mjesec dana bio cunami.

Riječica je, početkom septembra izlila i napravila ogromnu štetu na njegovom imanju i u samom koritu. Pokazuje mi fotografije kao dokaz.

Isto tako pokazuje na zidu koliko visoko je bila voda. Kaže imao je sreću jer u objektu nije bilo veliko oštećenje kao na imanju.

Znatiželja me tjera da vidim šta je to bilo. Naravno fotografišem sve redom. Pravim jako puno fotografija. Radnici rade na sanaciji štete za koju Sakib kaže da je više od 20000 km (Dvadesethiljada km) Kad pogledam kako je duboko korito Zamoštenice i visinu koliko je voda izlila nije ni čudo šta je sve uradila bujica

Pokazuje mi, Ćolic, koliko drveće je izvaljivano. Uvjeren je Sakib da je ovo elementarne nepogoda 20% ali da je 80% ljudski faktor. Ovdje su mještani odbacivali ostatke porušenih kuća i na taj način napravili veliku branu koja je zaustavila vodu, a poslije kad je provalila branu pravila dalje štetu poljoprivrednim zemljištima.

Pokušava Sakib sanirati štetu ali da bi ovo sanirao treba puno vremena a i para. Svoje vrijeme koje je planirao za odmor sad koristi kako bi radio na sanaciji štete. Ostaje pri tvrdnji da je ovdje više ljudski faktor i apeluje na našu raju da čuvamo naše prirodne ljepote.

Ćisa i Hune, raja iz školskih dana. Ćisi  neznam ime, znam da se preziva Ađemovic. Ove hefte sam ga sreo u Banja luci. Pita me Ćisa da li ga poznajem, a kad sam rekao da je on, bilo mi je drago da se nisam obrukao. Često mi se desi da ne prepoznam našu raju. Kratak susret i kratak razgovor i mene je vratio u školsko i mladalačko vrijeme. Školsko vrijeme i turniri u fudbalu jer Hune i Ćisa su bili dosta dobri fudbaleri. Zatim mladalačkih dana i njihove igre za FK Bratstvo a jedno vrijeme smo, Ćisa i ja, skupa radili u Bosnamontaži. Ćisa sad živi u Americi i često pregleda našu stranicu, a najčešce moj četvrtak po kojem je i ova stranica postala poznata.

Nedelja ujutro u 7 sati, otvoren je lov na zecove fazane, lisice i divlje svinje. Lov će trajati do 20 februara iduće godine. Lovci, sekcija Kozarac, su bili u lovu do 11 sati, a zatim su ostavili puške kod kuće i došli kod vikendice od Miće Talundžića na tradicionalno druženje.

Obično kad čujem da se lovci druže očekujem puno oružja, a kad dođem među njih nigdje puške. Mića mi potvrđuje da su njihova druženja uvijek bez oružja. Na druženju su bili i lovci sekcije Kozaruša.
Sa lovcima nikad dosadno, ovdje je puno šale, zezanja, "lovačkih priča".

Rekoše mi da fotografišem lovce koji su stariji od 60 godina. Obećavaju (lovačak šala) da iduće godine neće biti svi na istom mjestu i ova će fotografija da bude uspomena onima koje budem fotografisao iduće godine.

Morao sam da fotografišem lovce sa manje kose i one bez, kako se kod nas kaže, ćelave.

Od lovaca produžavam na utakmicu u Kozarac. Igrali su FK Bratstvo - FK Berek 7. kolo u okviru četvrte lige fudbalskog saveza područja  Prijedor.  Ovu sezonu Bratstvo je izuzetno dobro startovalo.Zadnje tri utakmice su pobjedili od toga dvije u gostima. Pokušavam da doznam nešto više o uspjehu ekipe, jer prošla godina nije bila baš sjajna.

Pojedini članovi uprave mi rekoše da je to došlo sa novim trenerom Sanelom Memićem. On je napravio dobru atmosferu u klubu i sve dobro funkcioniše. Sanel nije htio da se hvali svojim uspjesima već mi reče da pitam publiku, igrače, upravu kluba...Samo mi reče da je zadovoljan sa igračima i ima 20 igrača u ekipi. Jedan član uprave mi priča kako je sad lijepo vidjeti 15 i više igrača na treningu, a sjeća se prošle sezone kad je na trening dolazilo puno manje igrača. Zatim priča kako je Sanel Memić napravio dobru atmosferu sa igračima i kako ga svi slušaju i poštuju.

U nedelju su pokazali igrom na terenu da su dobri i pobjedili su četvrtu utakmicu za redom, „Bratstvo”- „Berek 1975”  3:0. Nakon 7 kola, tabela izgleda ovako:  prvoplasirana je „Gomjenica” sa 17 bodova, drugo „Bratstvo” sa 15, treca „Mrakovica” sa 13 bodova. Poslednji je “Berek” sa  3 boda. Susreti  9. kola igraju se   u nedelju 12. oktobra.

Dobra igra privukla je i veći broj navijaća na utakmici.

Već duže vrijeme planiram da svratim u sokak koji se zove Pidići-Menkovići. Dogovorio sa Senadom i Arminom Pidić da ih obiđem. Kako da prođem kroz Kenjare a da se ne zaustavim kod Braće Besima i Nijaza Kenjar.
Prvo sam se zaustavio kod Besima i njegove hanume. Kaže došli su na jednu heftu, za Bajram.Jutros rano treba da su krenuli nazad u Švedsku.

Zatim se zaustavljam kod Nijaza Kenjara i njegove hanume. Oni su došli skupa sa Besimom i jutros su otišli nazad a vjerujem večeras da će pregledati četvrtak u Kozarcu.

U Pidićima dolazim do kuće od Senada Pidića. On i njegova supruga Armina su me dočekali širokim osmjehom. Pokazuju mi papire za koje sam ih pitao da mi kopiraju. O ovim papirima ću u narednom periodu više da pišem. Kod njih sam se zadržao više nego što to obično činim.

Rekoše mi da se u njihovom komšiluku radi silaža. Odlazim kod Senadovog komšije i dozvolili su mi da napravim jednu fotografiju.

Menković Vasif i supruga Namka, žive u Norveškoj i kažu mi da puno naše raje prati moj rad, svi sa nestrpljenjem čekaju moj četvrtak.
Namka mi kaže da ovim pute pozdravim njenu djecu u Norveškoj i sestru u Americi. Uskoro odlaze nazad u Norvešku.

Zatim se zaustavljam kod Nazifa i Enise Menković. Oni su isto tako u Norveškoj. Dolaze dva puta godišnje u Bosnu. Vidim kako je lijepo uredeno dvorište i pitam Enisu ko održava ovako lijepo dvorište. Ona mi reče da ona to sama radi. U Proljeće dođe i posadi cvijeće i cijelo ljeto ima lijep cvijetnjak oko kuće. Oni će kao i njihove komšije za kratko vrijeme nazad u Norvešku.

Svraćam na kratko kod Besima Kilića. Vidim da je skoro došao kući. Posebo raspoložen i drago mu je što sam svratio da fotografišem njega i njegovu kuću.

Kod Hasiba i Asime Menković sam došao dok su pili podnevnu kahvu. Pozivaju i mene na kahvu, a ja sav sretan što me tako lijepo prihvataju, a primjetio sam da me Hasib ne poznaje. Asima i Hasib, primjećujem da su uvjek spremni da razgovaraju, a čini mi se  da znaju  lijepo da se našale.

Danas na četvrtku iznenađujuće puno raje. Lijepo vrijeme je natjeralo raju da izađe iz kuće. Puno je raje koji su dolazili za Bajram. Razgovoralo se najviše o silažiranju i branju kukuruza. Oni koji žive u drugim državama su obično razgovarali kad ko ide nazad i kakvim prevoznim sredstvom. Ja sam imao male probleme sa fotoaparatom i jakom svjetlosti pa  mi fotografije nisu onakve kako bih ja to želio.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Ako želite da uspjete u društvu, ubijte svoju savjest.