Hefta sa par sunčanih dana i prilika da se nešto uradi u voćnjaku, na njivi, u bašti...Neka dešavanja u našem kraju sam uspio zabilježiti, a zahvaljujući kolegama iz Prijedora. Oni su bolje obavješteni o zbivanjima u Kozarcu, dobivaju informacije na vrijeme. Dobra saradnja sa kolegama iz Prijedora i saznam za neka dešavanja u Kozarcu.

Prošle hefte, četvrtak, petak i subota otvoreni „Dani meda" u Prijedoru. Svoje proizvode izložili su i kozarčani: Omer i Timka Bešic pčelari iz Kozaruše, Drago Vujkovic pčelar iz Vujkovića (Srednji Jakupovići) i Sulejman Jakupović, pčelar iz Kozaruše, koji  trenutno jedini na Balkanu proizvodi pčelinji otrov i izvozi ga u Ameriku, konkretno u Čikago za potrebe Ministarstva okoliša, turizma, lova i ribolova.

Ajlina, Suljina supruga mi priča: Pčelinji otrov sakupljamo na human način pomoću uredaja koji smo nabavili iz Kine. Pčele ostaju žive i bez bilo kakvih deformiteta, a otrov nakon uboda ostaje na staklu. Za gram pčlinjeg otrova,(o ovome sam već pisao) koji liječi 40 autoimunih bolesti, treba oko 90.000 pčelinjih uboda, 7 dana.

Prošle godine smo sakupili i prodali oko kilogram otrova, a ove, zbog loše godine,  samo pola kilograma i to je već otišlo za Čikago. Cijena jednog kilograma otrova je od 70000 (sedamdeset hiljada)dolara.

Timka Bešic kaže da je ova pčelarska godina bila katastrofalna. Proizvodnja meda je prepolovljena u poređenju sa prošlom godinom. Timka je i dalje optimista i nastavlja  raditi sa pčelama. Vjeruje da će iduće godine povećati broj košnica.

Neki dan mi sugerišu da nisam nikad bio kod porodice Memić, a oni se bave uzgojem ovaca i koza. Svaka sugestija mi dobro dođe i pokušavam svaki put otići tamo gdje mi je sugerisano. Tako sam i ovaj put otišao kod porodice Memić. Ovdje nalazim Adu Memića koji mi reče da su on i njgov brat Ermin vlasnici ove farme. Već na samom ulazu vidi se plakat "Prodajem janjce i jariće". Ovo mi je još interesantnije, prolazim često ovuda i vidim ove šatore ali nisam znao da ovdje ima tako puno ovaca i koza.

Pred kućom me,pored Ade dočekuje njegova supruga Senada i njihova kćerka. Sin nije bio tu da ga fotografišemo. Rekoše mi da prvo obiđem okolo i fotografišem šta me interesuje, a poslije će da mi sve objasni. Na moju molbu da idemo skupa okolo kako bi on odmah mogao da mi priča o njihovoj farmi, Ado je ipak pristao.

Priča mi Ado da je prije imao krave i junad i da su on i njegov brat Ermin došli na ideju da pokušaju sa štalskim uzgojem ovaca i koza (Znam za nomadski uzgoj ovaca i koza ali za štalski nisam znao). Odluče da kupe manji broj ovaca i za par godina su povećali broj za mnogo puta više. Na pitanje koja je ovo rasa on mi reče, Slovenske i Romanovske. Ovo su rase koje u jednoj godini  od jedne ovce kada se jagnje svakih 6 meseci dobija u proseku 4-6 jagnjadi, što je broj koji nijedna druga rasa ne može dati. Ove ovce se janje dva puta u godini dana. Meso od ovih sorti je izuzetno kvalitetno. Žensku jagnjad ostavljaju za razmnožavanje, a muške prodaju ili ponekog ostave za rasplodnju. Danas već imaju više od 200 ovaca,plus mladu jagnjad.

Pokazuje mi ovna koji ima poseban šator i kaže da je težak 201 kg (dvijestotineijedan kilogram). Na fotografiji se ne vidi kako je velik i nema veliko runo.Ado vjeruje da je jedan od najtežih u BiH, a siguran da je u prijedorskoj regiji najteži. Ovaj ovan je Suffolk rase, a potiče iz Škotske. Memići su ga kupili za rasplod i kaže: Ovaj ovan je
robusan ali izuzetno pokretljiv, najbolji je u  proizvodnji komercijalnih ili konzumnih jagnjadi. Noge i glava su obrasli crnom dlakom, dok je vuna bjele boje, velike zapremine tjela u pogledu dužine i širine i dubine trupa. Noge su veoma čvrste, pokretljive lako nosi brzo postignutu kilažu. Sam izgled ukazuje na ćilu,izdržljivu životinju  kao i na kvalitet ove rase.

Zatim mi pokazuje koze i kaže da ima više sorti; Sanske, Alpske i domace križane, a ima ih oko 70. Ovdje isto tako vidim jednog posebnog jarca. Izuzetno velikog i on je za rasplodnju. Rasa je Alpska.

Koze su za proizvodnju mlijeka. Ado je jedan od rijetkih u Prijedoru koji proizvodi kozje mlijeko. Senada mi ukratko ispriča kako je kozje mlijeko zdravo i nastavlja: Kozje mlijeko je najzdravije i najsličnije je majčinom. Savršeni je saveznik u borbi protiv stresa, bronhitisa, alergija, smanjuje rizik za nastanak karcinoma pluća jer sadrži specifičnu linolnu kiselinu koja posjeduje antikancerogeno dejstvo, mogu da ga piju i dijabetičari.
Razgovarali su sa firmama za otkup kozjeg mlijeka i postoje neki dogovori ali još ništa nije konačan dogovor.
Ko želi i kome je potrebno za zdravlje, kozje mlijeko uvijek može kod familije Memic, a oni se nalaze 100 metara od  benzinske pumpe Mešici u Kozarcu.

Najzad je proradio dječiji vrtić u Kozarcu. Već nekoliko godina se radi i priprema ovaj vrtić, da bi tek juče 01.10.2014. godine počeo sa radom.  Za sutra je najavljeno i zvanično otvaranje vrtića.

Juče sam zamolio, zaposlene, da napravim par fotografija. Ljubazno su me pustile da fotografišem, a kako su i moja unučad bili kod mene ja sam i njih fotografisao sa djecom iz novootvorenog vrtića.

Unutrašnjost vrtica je jako lijepo i moderno uređena. Vaspitačice i kuharice su veoma ljubazne. Rekoše mi da su roditelji sretni i zadovoljni da njiova djeca najzad mogu da idu u vrtić.

Za mališane se brinu dvije vaspitačice Tanja i Maja, a za hranu tu je  Edina, a Stojanka  je tu privremeno i vraća se nazad u Prijedor, vrtić "Radost". Rekoše mi da imaju upisanih 25 dječaka i djevojčica. Radno vrijeme je od 6.30 do 15.30 sati. Ja sam bio u vrijeme dok su djeca ručala. Nisam probao hranu ali sva prostorije je mirisala na ukusnu hranu. Tanja mi reče da spremaju tri obroka na dan.

Ove hefte moje zujanje je bilo uz Karaulu. Mnogi neznaju za Karaulu i gdje se to nalazi. Sa stare ceste Kozarac-Kamičani ima jedan sokak koji vodi u Softiće i mi taj sokak zovemo Karaula. Neznam kako je dobio taj naziv.

Zaustavljam kod Asime Softić. Živi u Švicarskoj i došli su svojoj kući za Bajramske praznike.

Zatim se zaustavljam kod Adevije Softić. Ona je sama, a djeca su negdje vani i dolaze često da obiđu mamu. Ovdje nije dosadno, ona ima zanimaciju; krave, ovce, baštu... U Kozarac, Adevija ne odlazi često, a kad ide to nije četvrtak. Djeca dođu namire je troškom, tako da nema potrebe da odlazi u čaršiju. Dosta dobrog zdravlja je i kaže da kod doktora nije bila više od 6 godina.

Svraćam kos Samira Softića ili kako ga svi zovu Klipa. On je bio zauzet popravkom  dajdžine motorke.

Džemala Menkovice nalazim pred kućom, gleda kako radnici rade ogradu kod njegovog sina.

Hoce Džemal da mi pokaže junicu što je kupio. Kaže tražio je junicu dvije godine. Hoće Bosansku gušu ali da je crna i bez biljega. Uspio je naći negdje kod Ključa. Ona ga sjeća na njegovo djetinjstvo. Istu ovakvu kravu je imao dok je bio djete i ta krava je bila glavni izvor hrane. Davala je par litara mlijeka, a to mu je bilo dovoljno da preživi. Dao joj je ime Galca, a tako se zvala i ona iz njegovog djetinjstva. Džemal je imao teško djetinjstvo ali Galca mu je ostala u lijepom sjećanju. Sad ima sve, a  ovu junicu je kupio samo da ga sjeća na djetinjstvo. Kaže mi on: "Kad gledam Galcu pred očima mi moje djetinjstvo i to me čini sretnim, mada sam imao teško djetinjstvo, a to je druga veoma duga prića".

Husnija Softić, bio je bolestan i neki dan je došao sa banjskog liječenja. Kaže da je sad bolje, izađe iz kuće prošeta kroz svoje Softiće i odlazi u kuću da odmori.

Hadžija Hase i Tima Softić izašli malo vani, lijepo vrijeme pa se može malo i vani. Sin Nijaz svratio kod roditelja da odmori od poljoprivrednih radova.

Svratio sam i kod Nijaza Softića da fotografišem njegovo imanje.

Prženo kestenje je ukusno, a još ukusnije kad dođe familija pa se svi skupa  sladimo.

Danas su učenici Osnovne Škole "Kozarac", u maloj sali, priredili Bajramsku priredbu. Kao i svaki put, učenici oduševe publiku. Par fotografija i jedan kratki video sa ove priredbe.

Četvrtak i opet kiša. Jutros sam upoznao dvoje holanđana iz okoline Amsterdama. Došli su u posjetu kod Šefike i Kike Mujagić. Lijepo je vidjeti strance u našoj čaršiji.

Danas na četvrtku ne baš puno raje jer kiša čini svoje. Počele su pripreme za Bajram i dosta raje je došlo iz drugih zemalja za ovaj veliki praznik. Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: “Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.”