Ova hefta za mene odmor. Zato će ovaj četvrtak biti malo drugačiji. Pišem četvrtak dok moji prijatelji odmaraju kraj i u vodi. Odmaram ali četvrtak ću da odradim onoliko koliko može. Problemi i sa internet konecijom. Ja ću se, prijateljima, pridružiti kad završim ovu priču. Za vikend sam malo zujao kroz naše sokake i to će biti moja prića za ovaj četvrtak.

Svratih u sokak, a neznam naziv ulice ili sokaka. Znam da je paralelna ulica sa ulicom Mladen Stojanović, naravno u Kozarcu. Prvi sokak na ulazu, sa magistralnog puta, u Kozarac, skretanje u desno. Autom nisam mogao samo na ulaz u ulicu. Nastavljam pješice do kuće od Halida Kahrimanovića.

Pitam Halida za ulicu što je izrovita. Priča mi on da su stanovnici ove ulice odlučili da samostalno urede svoju ulicu. Na pitanje jeli ovo neka predizborna akcija, Halid mi reče da nema veze sa politikom. Jednostavno odlučili da rade i sami finansiraju kompletne radove u ulici.

Prvo su izvršili iskop dubok oko pola metra, a zatim evo nasipaju krupni pjesak. Poslije će ostali radovi da se rade.

Obećao sam da ću i ostale radove bilježiti svojim fotoaparatom. Halid vjeruje da će njegove komšije i on sa njima, do zime asfaltirati ovu ulicu. Kad bude asfaltirana ulica pitat ću kako se zove ova ulica.

Emira Turkanović Ćirkin, raduje se što će najzad i oni imati lijepu ulicu.

Ređep Deumić skupa sa Halidom izašao da vidi kako napreduju radovi.

Meho Crnić odmara u hladu i gleda šta se radi u njihovoj ulici.

Halid i Ređo mi napominju da ne zaboravim napisati da su komšije zahvalne Ibrahimu Pervaniću koji živi negdje u Australiji, a dozvolio je da se njegova ograda od dvorišta pomjeri da bi veća vozila mogla ući u ulicu. Ovdje je dosta uska ulica.Ibrahim nije dolazio da vidi šta se radi već je putem telefona dao saglasnost za ovo. Ibrahimu veliko hvala od komšija.

Drugi dan okrećem prema Suhom Brodu u sokak Fazlići. Prvo sam svratio kod Refika Mehmedagića ili kako ga svi zovu Baćko. Baćko je u penziji i da nebi bilo dosadno on ima svoj hoby, nešto oko poljoprivrednih mašina. Nisam puno zapitkivao.

Vraćam, se nazad prema cesti za Kozarac i svraćam kod Fazlić Hilmije i njegove hanume Šahe. Hilmija kao i uvijek dobro raspoložen, a i djeca su mu došla u posjetu. Sin Harko i snaha Adevija su na godišnjem. Snaha mi reče, iako nije rođena kozarčanka voli ovaj kraj. Ovdje se najljepše osjeća.

Nane Šaha me pita bili htio njene masirače fotografisati. Naravno da hoću, a još kad mi reče da su džinovske požurih u njenu baštu da vidim. Ova masirača (bundeva) ima oko 100 kila. Šaha mi reče da će još da raste jer ovo su mlade masirače. Za mjesec dana  trebala bi da bude još mnogo veća. Ja odlučih da fotografišem jer nisam siguran da ću za mjesec dana ovuda prolaziti.

Ima nane više ovih masirača. Rado bi, Hilminca, da ih fotografišem ali  žao joj odkrivati i sklanjati list iznad. Kaže boji se prejakog sunca, a isto tako nevremena.

Ostavljam porodicu Fazlić i pravim još par fotki u ovom sokaku.

Odlučih da idem malo u Mahmuljine i kod Mešića pumpe skrećem prema staroj cesti.

Pred ovom lijepom kućom ugledah Namku Menković i stadoh da pitam za fotografisanje ovog posebno lijepog imanja. Ona me prepoznaje i kaže da mogu da fotografišem sve što želim.Reče mi da je ovo kuća od njenog zeta  Hase i kćerke Safete Kahrimanović. Pravim par fotografija u nadi da će one sve kazati. Kuću i okolo održavaju Namka i Safet Menković.

Bešići i  Mahmuljini, raskrsnica. Okrećem prvo u sokak Bešići kod Teufika i Time Bešić. Nalazim ih u poslu. Teufik u garaži nešto radi.

Tima u dvorištu oko cvijeća i voća.Kako im je ovdje, kažu vidi se, a i drugi će vidjeti kad ti uslikaš. Vjerujem da će par fotografija pokazati dosta. Kod Teufika sam pio turšiju od prošle godine.

U povratku prema Mahmuljinima svratim kod Idriza Bešića. Zatvarao je krave u štalu. Pitam kako živi. Živim od poljoprivrede i nisam najzadovoljniji ali i ne žalim se. Slušam ga, vidim kako živi i vidim onaj poznati kozarački prkos, kad je najlošije on kaže dobro je. Ovo je nešto što krasi našu raju.

Svratim na momenat kod mog druga Seada Bešića ili kako ga mi zovemo Srcko. Tek je stigao kući i nisam se puno zadržavao kod n jega.

Nastavljam u zaseok Mahmuljini. Idem od kuće do kuće. Ovdje nisam našao puno raje kod kuće.

Svratim kod Muharema i Ismete Mahmuljin dok su čistili tek izvađeni luk. Rekoše mi da je ismeta poznatija kao Miska. Kad sam htejo da ih fotografišem, oni mi rekoše da im je familija skoro bila i otišla. Kažu da su se naslikali ali nisu imali ništa protiv da ih i ja fotografišem.

Naslovna fotografija je iz Mahmuljina.

Par slučajnih fotografija.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Potpun čovjek koristi svoj um kao ogledalo.
Ništa ne prisvaja, ništa ne odbija.
Sve prihvaća, ali ništa ne zadržava.