Ovo ljeto je bilo puno dešavanja. Mene su mnogi zapitkivali za dešavanja koja treba da se dese isto tako za manifestaciju "Dani Kozaraca", raspored kad i gdje će se šta održavati.Nisam mogao davati odgovore osim za neka dešavanja čije plakate sam preslikavao i objavljivao. Od nekih sam kritikovan zašto nisam objavio kalendar "Dani Kozaraca" a ja sam, ni kriv ni dužan, morao da objašnjavam raji, da ja taj kalendar (raspored) manifestacije nisam vidio niti mi je neko dao da ga objavim. Ipak ja sam uspio neke, za koje sam znao, da zabilježim. Moje lično mišljenje je, da je ove godine na turnirima i drugim manifestacijama, bilo daleko manje takmičara kao i posjetioca. Isto tako mislim da je naša raja slabo obavještena o rasporedu dešavanja. Do koga je? Ja mislim da je do organizatora. Neki će reci da je do raje,nije do raje. "Dani Kozarca" najlošije organizovani u zadnjih 10 godina. Nisam uspio sve događaje da zabilježim. Ovo je više zato što nisam na vrijeme saznao za neka dešavanja, naprimjer otkrivanje spomen ploče u Mujkanovićima ili Hatma u Kozaruši...
U petak smo se oprostili od Taiba Turkanovića Tajči. On je bio dugogodišnji član FK Bratstvo i do kraja života je volio ovaj klub. Od prvog dana osnivanja, član glavnog odbora udruženja logoraša Kozarac. Sva čaršija je cijenila i voljela Tajčija.
Kod Ređe Alića sam prisustvovao učenju Jasina i Tevhida, pred dušu njegovih roditelja Osmana i Dragune Alić. Puno rodbine, prijatelja i komšija je došlo da sluša Tevhid.
Kod Ređe sam sreo i Samku Alić kćerku Muharema Alića. Rekoše mi da ona dođe često u Kamičane ali ja je nisam vidio do ove hefte.
Rahimu Alic-Džaferović nisam vidio 22 godine i sad bi imali puno toga da pričamo ali vremena malo i svak žuri na svoju stranu. Kratka priča, gdje si koliko djece, unučadi, šta radiš i kako je sa zdravljem. Zatim priča o djetinjstvu, školskim danima, igranju zemlje, škole, preskakanja gume, kuglanja... Rahima živi u Finskoj.
Često puta kad se neko naljuti na nekog, on mu onako ljut kaže "kako to razovaraš sa mnom nismo skupa ovce čuvali". Rahima Alic-Džaferovic nemože tako nešto, meni reći a ni ja njoj. Ja i ona smo kao djeca skupa čuvali krave. Kad sam je prepoznao odmah mi je kroz glavu prošlo svo naše zajedničko djetinjstvo. Lijepo je sresti raju iz djetinjstva. Nadam se da ćemo uskoro imati više vremena i dobro se ispričati. Sjetiti se nešeg, meni ne baš bogatog ali ipak sretnog djetinjstva.
Ove hefte sam prisustvovao, u dva đemata, hatmama. U džematu Mujkanovići, hatmu je vodila Mirela Crnić, kćerka od Jasima i Mine. Ovo je druga hatma, poslije rata. Na ovogodišnjim hatmama je bio veći broj džematlija koji su došli da uvelićaju porodičnu i džematsku radost.
.Mireli i njenim roditeljima, imamu Ahmedu Smolo čestitke za ovaj lijepi uspjeh.
Zatim udruženi džemati, a hatmu je vodila Amila Jakupović iz Ðemata Kevljani, kćerka od Mujage i Semire Jakupović. Ovdje je isto tako druga hatma poslije rata. Ovoj hatmi je prisustvovalo puno prijatelja, rodbine i komšija.
Amili, njenim roditeljima i imamu Muharemu čestitke za ovaj lijepi uspjeh.
Ove hefte sam pravio puno slučajnih fotografija. Neke neću objaviti, a ove sam izabrao za objaviti.
Bračni par iz Trnopolja, imena zabilježio na telefon, a telefon mi se pokvario i nije više za upotrebu, zapamtio sam da su 10.08. slavili prvu godišnjicu braka. Rekoše mi da očekuju bebu.
Ovih dana u čršiji se vide razne zanimljivosti. Ova zmija služi za fotografisanje ali ja se nisam usudio da je dodirnem. Uma i njena prijateljica su bez straha uzeli zmiju koja je teška oko 15 kg i fotografisali se.
Raja iz Francuske, zajednički izlazak sa njihovim kućnim doktorom. On je došao u Kozarac da vidi odakle su njegovi pacijenti i kakav je život ovdje poslije rata.
Spomen Obilježje u Kozarcu, pola osvjetljeno a pola ne. Neznam ko je odgovoran za ovo ali u top sezoni ovako nešto nije smjelo da se desi. Naravno krivac za ovako nešto, neće se javiti već će krivicu prebacivati na nekog drugog, taj drugi vratiti nazad i tako u krug. Izbori dolaze, nadam se da političari neće na ovom tražiti poene jer ovo sa svjetlom nije smjelo da se desi.
Zadnjih par hefti puno svadbi u čaršiji, a i u selima dosta svadbi pod šatorom. Prošli vikend sam svratio kod mog školskog i radnog druga, Ilfe Dervišagića. On je ženio sina. Svadba za pamćenje. Vidio sam dosta svadbi u BiH ali svadbe u Kozacu su nekako posebne. Mladencima čestitke iz sveee snage!
Na svadbi sam sreo dosta meni drage raje, koje nisam puno godina vidio.
Kad sretnem Ziku Jakupovića sjetim se slušanja ploča i u to vrijeme omeiljene pjesme "Da sam Brando il Džems Din" od Borisa Bizetića.
Isto veče svratim, iza škole pod šator, na svdbu. Ovdje je Adnan Ključanin ženio sina. Ove godine mladenci koji žive u drugim državama, vraćaju se nazad. Ako je neko od mladenaca sa prebivalištem u BiH a drugi negdje vani, idu oboje vani. Kod ovih mladenaca je obratno. Mladoženja živi u Kozaracu a mlada je živjela u drugoj državi. Ovaj put mlada dolazi u Kozarac da živi sa svojim partnerom. Čestitamo mladencima.
Turnir u malom fudbalu na školskom igralištu. Trajao je dva dana. Lijepo druženje ali malo učesnika, a još manje gledalaca.
Turnir u Basketu "Amir Ključanin" isto kao i u fudbalu, lijepo druženje. Ipak nadao sam se da će biti više ekipa, a isto tako gledalaca.
Maraton nazvan "Ponesi plamen mira kroz Evropu" stigao je u Kozarac.Poruka ovog maratona je: Mir je moguć kada priznamo razlike. Moć Evrope je njena raznolikost. Multietnička Bosna i Hecegovina je Evropa u malom. Malo raje i ovaj put neinformiranost.
Prošli četvrtak, Kasim Pervanić dolazi kod mene i priča mi o Zuhri Džaferović. Dogovaramo da on napiše tekst jer poznaje situaciju, a i pokretač je akcije. Ja sam pravio fotografije i objavio članak. Raja je vidjela da treba pomoć i odaziva se pozivu za pomoć. Zuhra je evo već 7 dana ovdje ispred vrata. Ovaj mali dio ispred ulaza je njen dnevni boravak, njena spavaća soba i sve što trenutno ima, nadamo se do nedelje, a poslije vjerujem u svojoj kućici.
Lega obećao da će sa svojim radnicima da napravi malu kuću za Zuhru. Kako rekao tako i učinio. U rekordnom roku danas već pokrio kućicu velićine 5x4 metra. Stigla je stolarija, i materijal za unutarnje radove. Kasim i Lega vjeruju da će nanu Zuhru u nedelju useliti u kuću. Potrebno je još da se drva za zimu obezbjede i hrana. Kasim, čovjek sa velikim srcem, mi priča da je raja uplatila za naredni mjesec, hranu u jednom od naših restorana i da isti dovoze svaki dan. Oni vjeruju da će raja pomoći i pomagati da se ova žena zbrine.
Lega, poznati građevinac, uvjek spreman, sa svojim radnicima, da pomogne ugroženima. Naka dragost, milina me spopane kad vidim ove momke, iz Udruženih Đemata, kako sa dosta elana pomažu svojoj komšinici. Momci sve pohvale za humanost. Oni koji žele pomoći ovu akciju mogu uplaćivati na već poznati račun i na Fond Solidarnosti MIZ Kozarac sa naznakom za Zuhru. Naravno i lično kod Kasima Pervanića. Za detaljnije informacije slobodno zvati Kasima na njegov telefon 061 458 083
Na četvrtku dosta raje ali ne kao predhodnih par. Mnogi se spremaju za putovanje nazad u zemlje prebivališta. Ja sam pravio fotografije koje će nekima biti lijepa uspomena na ovo ljeto. Ovo mi je zadnji četvrtak gdje sam mogao da objavim više fotografija od dozvoljenog.
Raja iz Amerike, rekli su mi i grad odakle dolaze ali nisam uspio zapamtiti. Familija od Mirsada Glamočanina, mog kolege sa Kozarac.eu
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Još samo ovo: Budi kao šaran čije su ljuske srebrne
i svjetlucave, iako živi u blatu.
