Ovaj mjesec će ostati upamćen po humanitarnim aktivnostima kozarčana u cijelom svijetu. Tako i ova hefta. Subota prije podne Arči zove, a ja žurim u čaršiju.  Sead Menković je donio, za Vatrogasno Društvo Kozarac, 10 pumpi i 2 crijeva, a koje je donirala firma XYLEM WATER SOLUTIONS  STOCKERAU AUSTRIJA. Pumpe su namjenjene za ispumpavanje vode iz poplavljenih podruma. Sa ovim pumpama naši vatrogasci će moći još više pomoći raji čije su kuće poplavljene.

Veliko hvala, u ime vatrogasaca kozarca, firmi xylem iz Austrije. Više o ovoj donaciji, pogledati video na kraju članka

Zujim ja okolo Kozarca (od Kevljana do Grabića i od Muranovića do Gornjih Jakupovića) a ponekad se provozam i drugim selima Grada Prijedora. Ovaj put sam se vozio u Čejreke, odakle sam oženjen, a ovaj put kroz Donju Puharsku. Za oko mi zape jedna posebno lijepa kuća. Zaustavim da bi fotografisao. Na terasi prepoznajem mog poznanika Esada Avdića. Naravno Eso me poziva da svratim. Pitam ga za kuću malo neobičnog izgleda. On mi priča da je ovo moderni bosanski stil. Priča mi da je ovo jedna od najljepših kuća u BiH.

Esad je dugo vremena radio u Hamburgu i tamo je zaradio penziju. Sad svoj penzionerski mir i rahatluk provodi u svojoj avliji. Ode on u Hamburg da posjeti djecu i unučad ali se brzo vraća u svoj, kako on kaže, đenet.

Uživa on u uređivanju svog dvorišta i cvijetnjaka. Dok uređuje u dvorištu misli na svoje, ženu, djecu, a ima ih 3 i unučad kojih ima 4, a peto je na putu. Najsretniji je kad mu unučad dođu, u njegov đenet. Kad unučad dođu, Eso je najsretniji čovjek na svijetu.

Zasadio je on i mali voćnjak, tek da imaju unučad da pojedu kad dođu.

Dok razgovaramo, Eso mi ponavlja, Bosna je đenet za penzionere. Moram dalje, a Esada ostavljam da uživa penzionerske dane u miru u svojoj avliji koja je zaista lijepo uređena.

Svratim u Čauševiće kod mog školskog, Abaza Čauševića. On sa sprema da ide u Njemačku. Nisam ga zadržavao, par fotki i odoh ja dalje.

Jedna fotka sa Abazovim komšijama koji žive u Zagrebu, a ipak više vremena provode u Čauševićima.

Dok zuijm, vidim tri djevojke u Staroj Bašti. Fotografišu se, pitam da ih ja fotografišem. Primjetim da govore Njemački jezik upitam na našem odakle su. Jedna od njih mi reče da je Bosanka i da je ova u sredini austrijanka. Isprčaše mi da žive  u Austriji, a rade u firmi Austronet i ovdje su došle da posjete kolege u Austronet Kozarac. Reče im da ću fotografiju objaviti na našoj stranici. Ova što je govorila naš jezik mi reče da zna za našu stranicu.

Isti dan lpokušavam da fotografišem Enesa Kahrimanovića, direktora firme Austronet u Kozarcu. On onako šeretski pristaje da ga fotografišem. Gledam ovu fotografiju i razmišljam. Ovaj čovjek je bio menadžer godine u BiH. Sjetim se naših uspješnih ljudi koji nakon uspjeha nemaju vremena za staru raju. Enesa obično vidim sa njegovom rajom sa kojom je odrastao. Uvjek ima vremena za sve kozarčane.

Ove hefte nam je došao prijatelj iz Holandije. Rijk Baron je jaran od Almira Dželatića. Pomogao sam mu da nađe kuću od Almira a u međuvremenu me Said Mujanović zvao na ručak koji je priredio za svoj rođendan. Kad sam Saidu rekao da imam prijatelja, on mi reče da i on obavezno dođe.  Rijk je bio radostan što je već prvi dan počeo da upoznaje naše običaje.

Rijk je ljubitelj prirode, životinja i ptica. Puno fotografiše u prirodi. Pokušavam da pokažem ljepši dio naše okoline.

Par fotografija koje sam pravio onako slučajno.

U zadnje vrijeme, kako su ove nesretne poplave i klizišta, ja ne prolazim kroz svoje selo. Nestižem ni sa komšijama da se pozdravim i upitam za zdravlje. U utorak sam izašao vani malo da prošetam. Naravno prvo do komše Ređe. Vidim kod njega skoro više maka nego pšenice. Šalim se sa njim i kažem da ću ovu fotografiju upotrebiti kao dokaz da on proizvodi opojne trave (mak).

Pravim još par fotki u komšiluku i bježim u kuću, kiša je opet počela da pada.

Poslije pravim par fotki sa moje garaže. Pogled na Kamičane.

Dole iz Pajdine kuće vidim dva ogronma plastenika. Nisu još završena, a rekli su mi da su to plastenici od Mešića. Nadam se uskoro više o ovim plastenicima.

Jedna fotka poslije kiše, iz Softića.

Poljoprivrednici ne posustaju. U utorak su uz pomoć Medžlisa stupili u kontakt sa rajom u Janji, a koji su poplavljeni. Dogovoreno je da se pošalje jedan šleper stočne hrane prijateljima u Janju. Šleper je dao Ismet Hušić bez nadoknade, a kamion su dali Mešići. Natovareno je oko 600 bala sijena i dogovoreno ujutro rano da se kreće.

Kako dogovoreno tako i učinjeno. Danas mi Kićo priča da je akcija uspjela i da su ih poljoprivrednici dočekali izuzetno lijepo. Zahvalni su za svaku pomoć koju dobiju. Pozvan sam da idem sa poljoprivrednicima u Janju ali stvarno nemogu stići na sve strane. Drago mi je da se nisu naljutili i što me rezumiju.

Kićo mi pokazuje zahvalnicu koju su uručili MZ Kozaruša. Od njih su dobili 275 km na ime troškova prevoza humanitarne pomoći za Janju.

Zatim mi pokazuje spisak raje iz Janje kojoj su dali sijeno, kako bi isti prehranili blago (krave, bikove, ovce...)

Svratim sa prijateljem Rijk Baron u Bešiće. Ovdje srećem raju, išli u pečurke. Sezona pečuraka je počela. Nazif Bešić mi priča da ima lisičarki, a bijele tek počele.

Malo poslije ide i Kemo sa punom kesom lisičarki.

Kadir Džonlagić me zove i priča da je dovezao pomoć za ugrožene od poplava. Žurim do njega da zabilježim ovo. Kod Kadira srećem naše kozarčane koji sakupljaju i transportuju pomoć ugroženima. Došli su da pomognu, transportom robe na odredište. Kozarčani ne posustaju, svaki dan su negdje na terenu i pomažu unesrećenoj raji.

Kadir mi reče da je akcija počela od firme Alma Cargo, zatim raja iz Valisa (nadam se da sam dobro napisao). Posebna pohvala Džematu koji se zove "Udruženje Bošnjaka Sion ABS". Ispred udruženja predsjednik Riad Omerović. Glavni organizator iz Siona, a ispred džemata je Eldin Šahbaz. Eldinu sve pohvale. Informisan sam da je Eldin organizovao još jedan bus iz Siona i vjerujem da je danas stigao u Odžak.

Više o ovoj akciji pogledati video na kraju članka.

Sinoć još jedna pošiljka iz Švicarske. Šleper su napunili i poslali, BKC Kula iz Küssnacht Švicarska. Kamion i prevoz su dali od sebe Edin Jakupović- Paljevina i Ahmo Mujić. Ovdje sam napravio video ali u žurbi da ga uredim i jednu grešku popravim ja sam sve izbrisao. Sad sam ljut sam na sebe. Ovaj kamion je jutros rano otišao za Tuzlu.

Danas četvrtak, dosta raje na pijaci. Praznik na zapadu pa ih je dosta pristiglo. Najviše se priča o pomoći koja stiže od naše raje iz Evrope. Sva Bosna i Hercegovina, bilo u Evropi ili ovdje, je na nogama. Svi se takmiče ko će više pomoći. U ćaršiji, svi sretni što su pomogli, svak onoliko koliko je mogao.

Enu Softića sam vidio i morao sam da trčim da bi ga fotografisao sa njegovom ženom.

Planinari na sastanku i posljednjem dogovoru pred polazak u Maglaj. Hamdo Kahrimanović mi reče da su planinari sakupili određenu pomoć i u subotu će da idu kod planinara u Maglaj da im uruče istu.

Mirsad Mujagić - Topac, moj školski i radni. Slučajno sam ga prepoznao. On je mene već zaboravio i trebalo mu je vremena da se sjeti. Topac je nekad igrao za košarkaške klubove u Kozarcu i Prijedoru. Poslije rata je otišao u Sarajevo ili bolje Semizovac, Donja Vogošća. Tamo je nastavio da se bavi sportom jedno vrijeme igrao, a poslije trenirao. Kaže da već više od godinu dana nije u sportu. Radi kao poštar u Sarajevu. Došao u Kozarac na par dana.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:   Pticama ne možemo zapovijediti da nam ne lete
nad glavom, ali ih možemo spriječiti da nam
se ugnijezde u kosi. Jednako tako ne možemo
izbjeći loše misli, ali možemo spriječiti da nam se
ukorijene u srcima i rode zlo.