Ponekad me uhvati neka muka, nemogu stići svugdje gdje bih želio. Ove hefte sam bio na mukama. U želji da stignem na više destinacija, čini mi se da nisam stigao nigdje. Ipak kad pogledam na ovu našu stranicu, vijesti, priče i fotografije koje smo objavili, stigli smo na dosta mjesta. U ovom četvrtku se to možda neće sve vidjeti jer ponekad sam odlazio negdje i nisam uspio napraviti fotografiju. Poznato je da ja ne pišem o nekim dešavanjima ako nemam bar jednu fotografiju. Već sam pisao o druženju u Kamičanima, zatim akcija koju su organizovali Alma i Beri Karabašić za školu u Kamičanima

Loše vrijeme  je bilo razlog što nisam uspio neku fotku iz nekog zaseoka napraviti. Ipak jedna fotografija iz jaruge. Poslije ovolikih kiša i jaruga je postala rijeka.

Radnici Saida Mujanovića koriste svaki trenutak, kad kiša nepada, za rad. Ado i Baja su mi obećali ogradu ljepšu i bolju nego sam je sam zamislio.

Dvije fotke sa Džume namaza u džamiji Kamičani.

O Denisu Hušiću iz Celja, Slovenija,  pisao sam prošle godine. Da podsjetim, Denis se evo već drugu godinu takmiči u triatlonu pod zastavom BiH, a  ispred naše web stranice kozarac.eu.

Juče mi je poslao link na kom se vidi da je prijavio takmičenje, početkom juna. Sad je koncentrisan na pripreme koje su, kad je u pitanjt triatlon, veoma teške.

U subotu sam prisustvovao posjeti, Vojnog Atašea iz Turske, Kozarcu. Domaćin Komandantu Turskih snaga za Evropu i zamjeniku ambasadora, bio je Dr. Zlatko Škerić.

Dok je Dr. Škerić sa svojim gostima obilazio Kozarac ja sam čekao druge goste iz Turske. Čekajući ja sam fotografisao našu raju. Na žalost nisam imao vremena da dočekam goste koji su malo kasnili, a ja sam trebao stići na Tevhid u Kamičane.

Par fotografija sa Tevhida u Džamiji Kamičani, a koji je proučen pred dušu rahmetli Mine Habibović.

Vraćajući se kući svratim kod Spahe Softića. On je proslavljao dobitak unuka Aydana. Čestitke za dobitak od kozarac.eu. Trebao sam ostati na većeri. Vrijeme ide tako brzo da neuspjevam ni kahvu popiti. Ponekad mi  treba da se ispričam sa rajom.

Dolazim kući, gosti mi stigli. Fadil i Nisa Bešić došli iz Čikaga. Dugo se nismo vidjeli i kad se ovakvi susreti dese radost je neopisiva.

Kod rodice Hate Melkić svratim i onako sa vrata upitam za zdravlje i bježim dalje. Nekad mi neugodno što ne sjednemo i ispričamo se. O Hati bi imao dosta da pišem.  Jednom ću morati sjesti sa njom da se dobro ispričamo i ponešto zapišemo.

Jutros idem u čaršiju i sjetih se da ovdje vec duže vrijeme nisam pravio fotografije. Kiša pada i teško je napraviti neku dobru fotku.

Za ovu kuću mi Bakir Alić reće da objavim.

Na četvrtku, cijeli dan  sitna kiša, pa neznam dali da nosim kišobran ili da idem bez. Ova kiša nije uspjela  spriječiti  raju da dođe na četvrtak. Danas je čaršija bila puna raje. Ja sam napravio puno fotografija. Nadam se da će mi oprostiti oni čiju fotografiju nisam objavio. Ipak napravio sam video, možda se neki tamo prepoznaju.

Slijede fotografije koje sam danas pravio, na četvrtku.

Sretoh Sibu i Huseina Softića, a oni mi se hvale da im kćerka Edina danas slavi rođendan i unuk Benjamin sutra slavi rođendan. Zamolili su me da ovim pute čestitaju rođendan kćerki Edini i unuku Benjaminu. kozarac.eu se pridružuje čestitkama.

Fadil Bešić sav sretan u svom Kozarcu i kako reće na ovaj način čorlući svojoj raji u Čikagu

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.