Izdvajamo

 

Ovo je vrijeme kad  nema nekih posebnih dešavanja. Popis završen, Bajram iza nas i raja se okrenula jesenjim radovima i pripremi za zimu, ma kakva bila. Ja kao i obično zujim okolo i pokušavam napraviti poneku zanimljivu fotografiju.

Pobjeda u Litvaniji je još u našim glavama i glavna tema kad se razgovara o sportu. Sad kad smo svi ohladili glave, priznajemo kako smo imali neki strah prije utakmice. Taib Softić je, sa svojom rajom, bio u Litvaniji na utakmici i pun je lijepih utisaka, a posebno susreta sa selektorom Sušićem. Mene je zamolio da objavim ovu fotografiju kao dokaz da su kozarčani uvijek uz BiH reprezentaciju.

Lijepo vrijeme, Hadžija Husein Softić koristi za vozanje u svom fijakeru. Huseina često fotografišem i svaki put u nekom drugom šoru.

Branje kuruza još nije završeno, sjetva pšenice je već počela.

Ponekad se zaustavim kod komšija, dva brata Bilal Ahmet i Sifet grade kuće. Ovo mahanje sa građevine je pozdrav za vlasnika objekta, Sifeta.

O misterioznoj djevojci, Jeleni Topić, mnogo se piše a ništa ne kaže. Evo i ja pišem ali nemam šta da kažem. Svi je fotografišu pa i ja.

Dva puta sam bio u Prijedoru u vremenu dok Jelena stoji na ovoj kutiji. Jednom je tražila nekog da je oženi, a drugi put je pisalo "Umorna sam i osjećam se loše".

Pečenje rakije još nije završeno. U koji god sokak zavirim čujem graju i vidim pečenje rakije. Naravno mene kad vide traže da ovo zabilježim.

Prošle subote, u nezvaničnu posjetu Kozarcu došao je Predsjednik Federacije BiH gosp Živko Budimir. Došao je bez onih velikih pratnji i grupe novinara, tako da je malo ko od raje primjetio ili prepoznao Predsjednika Federacije Budimira. Došao je na poziv Mesuda Trnjanina. Dočekali su ga predstavnici SDA stranke, udruženja žena Srcem do Mira, udruženje boraca... Nakon kratkog odmora i popijene kahve gosp Budimir je zamolio domaćine da ga odvedu do Spomen Obelježje. Tamo je položio cvijeće i poklonuo se žrtvama rata.

Zatim su svi skupa prošetali glavnom ulicom Kozarca. Meni je ovo sve bilo malo čudno. Predsjednik Federacije šeta glavnom ulicom Kozarca bez  onih silnih obezbjeđenja, novinara, policije na svakom ćošku....

Poslije smo otišli na Staru Pilanu, do Mehmedove Crkve. Domaćini su objasnili kako je izgrađena ova crkva i zašto ime Mehmedova Crkva.

Dok smo ispijali kahvu, doktor Škerić nam reće da peče rakiju, a gosp. Budimir reče da bi rado vidio kako kozarčani peku rakiju. Sa Stare Pilane smo svratili do Dr. Škerića.

Ove hefte srećem Hadžiju Sejdu Jakupovića, pitam kako poslovi na kući. Reče mi da su radovi usporeni jer još nije pokrio dugove koje ima kod građevinskih prodavnica. Ipak vjeruje u našu raju i nada se da će radovi uskoro da se nastave. Na kraju me zamoli da objavim spisak donatora za kuću od familije Huseinović.

Trnjanin Rasim          50,00 km

Pjanić Jasim              50,00 km

Gutić Šefik               300,00 km

Alić Husein               100,00 km

Softić Huće Kemal       50,00 chf

Softić Kemala Elvedin    100,00 chf

Softić Dedo                  100,00 km

Denić Husnija               50,00 km

Hadži Murtić Muhamed    50,00 km

Bešić Hutko                  207,00km + 200,00chf

Jakupović Ekrema Zilhad    200,00km

Turkanović Hamdija      100,00km

Bešić Ševka                 100chf

Kovačević Elvis i Emina     100,00chf

Hadži Alić Ramiz              150,00km

Huskić Hamdija            100,00km

Jakupović Hasan i Hamša     800,00km

Alić Nedžad                50,00km

Blažević Armin              50,00km

Kapetanović Fahrudin       200,00km

Kapetanović Enes            100,00km

Kenjar Mirsad                200,00km

Kilić Nihad                    20,00 euro

Bešić S. Safet                100,00km

Tadžić Hamdija i Saida      100,00euro

Kenjar Muhamed             200,00km

Kenjar Mure sin zaboravio ime    100,00euro

Jakupović Ekrem             200,00chf

Balić Edin DEKO               120,00km

Turkanović Ismeta Senad     500,00km

Imamović hadži Sabahudin      100,00km

 

Dok sam bio kod Škerića dođe mi misao da ovdje već odavno nisam pravio fotografije. Počeo sam od Hamdije i Sade Tadžić. Isti dan nisam imao vremena da još pravim fotke ali sam se vratio par dana poslije.

Dok sam fotografisao Stari Grad, sretoh jednu lijepu djevojčicu, a ime je isto tako lijepo, Šeherzada. Zatim smo ja i ona skupa pravili fotografije jednog djela Starog Grada.

Ovu fotografiju je pravila Šeherzada.

Svratili smo kod Fadila Paratušića. Njega smo našli dok je odmarao uz novine "Avaz". Fadil mi priča da ima sina u Australiji i rado bi da poselami porodicu.

Vraćajući se kući idem kroz Softiće i narano svratim kod komšija.

Danas na četvrtku, kako ja često to činim, svratim kod Jolde. Ovaj put svratih da pitam kako ide sa dobrovoljnim prilozima za KUD Kozara i put u Tursku. Reče mi da neide baš kako su zamišljali ali vjeruje da će do 10 novembra uz pomoć kozarčana uspjeti sakupiti potrebne pare. Mustafa Hušić je obećao pomoć društvu. Jolda apeluje na kozarčane da pomognu našoj omladini da odu u Tursku.

Danas u ćaršiji, lijepo vrijeme i dosta raje. Današnja tama razgovora je: jesi li obrao voće, kuruze, rakiju ispekao, zimnicu spremio, hoćeš li sijati šencu (pšenicu), kad je vrijeme za bacanje gnojiva, kad je vrijeme za sadnju voća, gdje su najbolje sadnice...

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjenka može da uradi jos mnogo bolje.

 

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać