Izdvajamo

Hefta sa veoma lijepim vremenom, pogodno za završetak branja šljiva. Ostalo voće se prikuplja. Ja kao i svake jeseni berem jesenke pečurke. Obično ovo radim pred veče, da bih imao večeru sa sviježim jesenkama.

Naša raja koji su nanijetili da idu na Hadž uveliko se pripremaju. Prošli vikend sam bio kod bračnog para Batić Redžep i njegove hanume Ismete. Njih dvoje se spremaju na hadž i pozvali su svoje komšije, porodicu, familiju i prijatelje da im dođu. Sin Kemal mi reče da je ponosan na svoje roditelje i podržava njihovu odluku da idu na hadž.

Kuća od bračnog para Batić je bila puna prijatelja, familije i komšija. Proučen je Jasin, Tevhid i Dova za put na hadž.

Komšinice su došle da požele sretan put svojoj drugarici Ismeti.

Familija je posebno sretna, kako reće hadžija Šero: Imat ćemo još dva hadžije u familiji.

Braća Carevi: Ismet, Fikret, Dževad i Nihad Muminhodžić su skupa došli da požele sretan put familiji Batić.

Prije par dana gledam na tv RTRS emisiju pod nazivom PRESING, a tema je bio popis stanovništva u BiH. Voditeljica Biljana Knežević (nadam se da sam dobro zapamtio ime) pored ostalih gostiju pozvala je i Tokića na debatu. Pokušavala je na sve načina da isprovocira Sejfudina Tokića ali ovaj se čupao dobro i nemam namjeru da ga branim ili hvalim. U jednom dijelu emisije bilo je riječi o onima koji nemaju svoju kuću i rečeno da oni koji nemaju  mogu da idu u opštinu da se tamo upišu. Tokić reče: nemaju svoju kuću zato što im je srušena. Meni je zaparalo uši konstatacija voditeljice kad u jednom trenutku reče: "Svima koji su željeli da se vrate valjda je obnovljena kuća". Pitam se gdje li ona ovu informaciju nađe. Siguran sam, govorim za područje grada Prijedora, da je svega 20% kuća izgrađeno putem nekih donacija, a sve ostale kuće smo mi morali o svom trošku da obnavljamo. Najbolnije mi je bilo što sam morao da platim čišćenje ostatka od srušene kuće koja nije bila mala. Mnogi od nas nismo ni ekser dobili za obnavljanje, a vratili smo se.

Vozeći putem Prijedor - Banja Luka vidi se još devastiranih kuća. Ko će ovim porodicama obnoviti ovolike kuće. Kako bih bio sretan da mogu Gospođu Biljanu Knežević da provozam od Kevljana do Grozdanića i od Gornjih Jakupovića do Muranovića. Zatim od Bišćana pa do Zecova. Rado bih pokazao Gospođi Biljani kuće koje su obnovljene putem države ili neke druge organizacije. Sve kuće su katastrofalne. Pišem ovo, a znam da je ovo pucanj u prazno ali moram ovo izbaciti iz sebe. Kako i gdje da se popišu vlasnici ovih kuća?

Ove hefte sam otišao u Kenjare. Izabrao sam ovaj sokak, a ovdje ima više sokaka Kenjari. Prvo sam se raspitao i saznao da u ovom sokaku nije nikom obnovljena kuća, a vratili smo se.

Svratio sam kod Muje i Mine Kenjar. Našao sam ih dok su prebirali kuruze (kukuruz). Zet Said Jakupović je pomagao. Rekoše mi da su zadovoljni ovogodišnjim rodom kuruza.  Mujo mi priča da nema nikakvih primanja, penziju, ili neku socijalnu pomoć. Imam dvije krave, ovako posijem kuruze, travu pokosim malo bašte i sastavljam kraj sa krajem, priča Mujo. Djeca pomognu onoliko koliko mogu. Pored svega ovoga, Mujo mi reče da je zadovoljan.

U koji god sokak uđem vidim da se grade nove kuće.

Na kraju, pored srušene kuće od porodice Pidić, nađoh Hamdiju Elkasevića. Bio je zauzet sa orasima koji su pali na put. Došao je ovdje da vidi svoje kuruze, jesu li za branje ili će još koji dan da sačeka.

U utorak smo išli u posjetu novootkrivenoj masovnoj grobnici. Bili su tu diplomati iz Evrope, Sorensen, Hajdeker i još dosta njih. Nisam puno pratio ove diplomate, njih prate profesionalni novinari, već sam se fokusirao na fotografisanje grobnice i naše raje koji su uspjeli doći ovdje. Grobnica je stvarno velika. Dva bagera se ne gase i kao što se vidi čitavo brdo se prekopava. Radnici mi rekoše, slikaj danas i nema više slikanja.

Ovdje su bili Jusuf i Subha Bešić koji traže svog sina Aliju. Isto tako Dževad Adžemović traži svog sina Sabahudina koji je imao 21 godinu kad je ubijen. Kad fotografišem ovu raju trudim se da ne pokazujem emocije. Djelujem kao da mi je svejedno, a u meni kroz grudi kao da me noževi paraju. Ponekad mi se čini da mi je Kozarački Kamen na grudima. Onda pomislim kad je meni ovako teško kako li je ovim roditeljima koji strpljivo razgovaraju sa nama i stoje da bi ih mi fotografisali. Ovdje su došli jer se nadaju da će najzad pronaći kosti od svoje dijece.

Par stotina metara prije grobnice, zaustavila nas je policija i morali smo više od jednog sahata da čekamo Sorensena i ostale. Kad su ovi prošli i mi smo mogli da idemo do grobnice.

U posjeti ovoj grobnici su bili predstavnici više nevladinih organizacija: Udruženje logoraša Kozarac, Udruženje logoraša Prijedor 92, Optimisti 2004-Kozarac, Udruženje boraca...

Ovu fotografiju sam napravio na zahtjev jedne žene. Priča mi da Salih Poljak nije imao djece, a  neki članovi njegove porodice neznaju jeli on pronađen i da je sahranjen u Šehidskim mezarlucima.

Đemat Suhi Brod privodi kraju radova za pokrivanje. U nedelju 29.09.2013.  je planirano pokrivanje mejtafa. Zatim će biti organizovan džematski ručak. Moram da se pohvalim, svi su onako u horu i mene pozvali na ovu lijepu svečanost. Hvale mi se da je njihov mejtaf izgrađen najbrže.

Danas mi rekoše da se javljaju novi donatori. Mega Kahrimanović je obećao finansirati unutarnje radove, misli se na malterisanje ili nabaca. Dok smo ovako razgovarali javi se Kemal Hamdije Kahrimanović i reče da će on platiti kompletnu sanitariju, keramika, česme, umivaonici, šolje, i sve ostalo što spada pod sanitariju. Zatim mi rekoše da je Nizar Krkić obećao klima uređaje donirati.

Zadnja tri dana u Prijedoru traju Dani Meda. Ja obično svake godine svratim na ovu manifestaciju, obiđem moje prijatelje koji su učesnici i naravno kupim par kila meda. Kod štanda od Omera i Timke Bešić, našao sam samo gospođu, a Omer je bio na pauzi.

Zatim smo svratili kod porodice Jakupović Sulje i Ajline. Suljo je jedan od najpoznatijih pčelara na području BiH. Isto tako jedini u Evropi koji proizvodi pčelinji otrov.

Zadnjih par hefti, Mesud Trnjanin je imao muku kako svima nabaviti kace za šljive, a sad je kriza za pleterke. Uskoro će početi pečenje rakije a pleterki sve manje.

Juče, pred veće, sam sa Mesudom Trnjaninom a na poziv predsjednika udruženja poljoprivrednika "Agrarija" Kiće Melkića otišao u Sivce. Tamo su članovi udruženja organizovali berbu kuruza za porodicu od braće Dergić Senad i Muhamed.

Ovo poljoprivredno udruženje ostaje aktivno, a isto tako pomaže manjim poljoprivrednicima pa i onima koji nisu poljoprivrednici. Sve pohvale poljoprivrednicima.

Jutros kad sam parkirao auto gore više škole polahko šetam niz ćaršiju a jedna mi žena reče: svi idu gore u ćaršiju a ti obratno. Često puta, četvrtak počinjem og Jolde i Bajre pa uz čaršiju. Par četvrtaka nisam ovo radio pa sam danas morao da svratim. Svađa sa Joldom i Bajrina doskočica mi dođu kao inekcija za četvrtak. Oba sam ih našao ispred novootvorene burekdžinice.  Šefika, Tesma i ostali su tu da pozdrave pa svak na svoju stranu.

Da bih fotografisao Edina Jakupovića, svi smo stali ispred njega, na sred ulice i prisilili ga da stane i izađe ispred kamiona.

Svratio sam kod Hadžije Sulejmana, vidio sam ga da je došao iz Norveške. Kaže došao je radi popisa. Gledam ga i razmišljam, ovaj čovjek je došao Čak iz Norveške radi popisa a neki iz Slovenije,  Austrije, Njemčke... nemogu, kao košta ih to jednog vikenda i par stotina eura.

Idući kući svratim kod Ibrahima Forića koji je ovdje već duže vrijeme. Kaže da je žena otišla nazad u Ameriku, a on je ostao radi popisa. Priča mi Ibrahim kako je otišao u Ameriku, kako je prije rata radio u Gradnji (GIK Mrakovica). Razgovaramo o njegovom životu u Portlandu i našim zajedničkim prijateljima Ziki i Mirsadi Alić zatim Sead i Mirsada Hergić, pričamo o definitivnom povratku svojoj kući. Na kraju mi reče da pozdravim njegovu porodicu, prijatelje i svu raju u Portlandu.

Na kraju ova obavjest od "BKC - Kula" Kussnacht.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Doticni Ramo Besic je reko istinu. Barem ja uvijek zeljno ocekujem cetvrtak, bas iz ovog razloga. Da bi vidio ove lijepe slike iz naseg prekrasnog Kozarca, i da procitam koji haber. Moze to biti i sitnica, mozda slika ukalamljene vocke, da meni vec bude toplo oko srca. Hvala puno za ovaj trud, na slikama i haberu i samo dalje tako.

Četvrtak