Prijatelj mi reče, šta ćeš sad pisati i fotografisati, sezona prošla malo šta se dešava u ovom našem malom mjestu. Ja mu reče, pa i rastiranje trahane je događanje i sve ostale aktivnosti koje nisu vezane za neke proslave, svadbe, obilježavanje događaja iz naše prošlosti, predizborne kampanje, neki politička zbivanja, crna hronika... Ovaj četvrtak počinjem sa rastiranjem trahane (tarhane). Mnogi kozarčani, koji žive negdje vani, nose sa sobom puno trahane. Svi kažu da nema ukusnije supe od trahane, i ja mislim isto.
Kod nas, rastiranje trahane, je lijepo druženje sa komšijama. Pomažemo jedni drugima, a usput se prebaci koja pričica, šala, a poslije kahva i kolači. Dok žene piju kahvu ja se izvučem na ploču da promješam trahanu.
Suad Mujagić i moj bađo Atif Hušić su zadnjih dana bili zauzeti čišćenjem imanja, a zatim pripremanjem terena za gradnju kuće. Ovo je lijepa vijest, Suad i Sajma Mujagić su odlučili da ove godine počnu sa gradnjom kuće.
Dok je Mića Talundžić sa svojim bagerom okolo čistio živicu i ostalo rastinje, ja i Denis Hušić smo fotografisali. Sa ovog mjesta, vidimo Kozarac kao na dlanu.
Suhi Brod, izgradnja mejtafa ide brže nego se očekivalo. Već je završeno zidanje i krajem iduće hefte planiraju nastavak radova i betoniranjem ploče. Vajta mi reče da je planirano do Bajrama da se pokrije mejtaf. Obećao sam đematlijama da ću pratiti radove i redovno izvještavati.
Prošli četvrtak sam sreo Nazifu, ženu od Osme Džonlagića, pitam je za muža, a ona mi ispriča da je zauzet gradnjom mosta na Zajednicama. Reče mi da odem fotografisati. Bio sam zaboravio ipak poslije sam se sjetio pa sam svratio u Baliće. Ovaj most gradi Osme, za raju. Za one koji neznaju, ovo je most u Balićima ili kako neki kažu na Zajednicama, preko Rike (Starenice) i na putu za Duračke. Most je pješački i uskoro će biti završen.
Vraćajući se nazad, svratim kod Osme Džonlagića kod mnogih poznat kao Bihos. Njegova firma, u Švicarskoj, se zove BIHOS. Često puta prolazim ovuda za Trnopolje ali nikad nisam svratio kod Osme.
Osmu sam našao sa njegovim ljubimcima, lovački psi. Pitam ga čim se bavi, a on mi odgovara da je lovac, ribolovac, automehaničar, bravar, autolimar, vlasnik firme BIHOS....
Hodajući okolo njegovog imanja, primjetio sam da je veliki ljubitelj životinja i da za njih gradi posebne prostore. Ova koliba, u koju su se smjestila dva lovačka psa, je urađena izuzetno lijepo. Ovdje stanuju dva psa: Vajmarski ptičar (Weimaraner) i Bretonski ptičar. Nisam poznavalac lovačkih pasa ali mi lovci rekoše da su ova dva psa jako skupi.
Kad je Osme odsutan ili zauzet drugim poslovima, tu je njegov rođak Muta i njegov sin koji se brinu za sve životinje u Osminom dvorištu.
Muta mi pokazuje male psiće (štenad) koji su na ovaj svijet došli prije par dana, a ima ih 9 (devet).
Kod osme u jednom kavezu mogu da se vide, golubovi, zečevi i fazani.
U subotu sam otišao kod mog rođaka Mustafe Jakupovića. Volim otići kod njega, sa njim se uvijek dobro ispričam i dođem kući posebno raspoložen, nekako sretniji.
U povratku kući svratim u srednje Jakupoviće, da pozdravim radnike koji su radili fasadu na jednoj kući. Vidjeli smo svatove koji su okrenuli prema Kevljanima, radnici i dječak iz komšiluka su onako na brzinu stali ispred, tek zbog običaja. Bila je greška svatovi su išli po mladu ali šofer iz ovog auta je bio posebno ljubazan pa je počastio momke. Neznam ko je mladoženja a ni mlada, u svako slučaju, ovim mladencima želimo sve najbolje u budućnosti.
Krajnje vrijeme je za kupovinu drva za zimu. Rezači drva su sad prezaposleni.
Isto tako, radnici koji cijepaju drva imaju pune ruke posla.
Denis Hušić, u nedelju nastupa na triatlonu u Austriji. Denis će nastupiti ispod BiH zastave i naše stranice Kozarac.eu. Ovih dana je bio kod mene u posjeti i ovdje je imao pripreme. Svaki dan je vozio za Mrakovicu, a par dana je bio i u Cazinu gdje je isto tako trenirao. Denisu želimo uspjeh u nedelju i nadamo se dobrim vjestima idući četvrtak.
Šljive su rodile, pa sad čovjek nezna šta i kud sa njima. Prošle godine plakao, nema šljiva belaj, ove godine plačem ima šljiva belaj.
Kao i svakog četvrtka, par onako slučajnih fotografija nevezano za neko dešavanje. Obično se nađem negdje na nekom mjestu i napravim fotografiju.
Ovih dana, poljoprivrednici su zauzeti silažiranjem kukuruza.
U utorak mi se javlja moj kolega iz Kozarac-Mutnik, Rule. Hvali se uspjehom našeg VD Kozarac. Zatim mi šalje fotografije i tekst:
Prvi put nakon rata i naše vatrogasno društvo je uzelo učešće na jednom ovakvom takmičenju. Napravio se tim omladinaca i ljudi koji su radili sa njima i nakon oko mijesec dana priprema krenulo se put Jelaha. Kozarac ima veliku tradiciju u vatrogastvu i nekoliko velikih rezultata sa takmičenja koja su nekada održavana. Samim tim ova ekipa je imala mali pritisak na sebi da nastavi tu tradiciju i ostvari što bolji rezultat na ovom takmičenju.
Na ovom takmičenju su učestvovale 23 ekipe i kada sam vidio da su naši prvi završili sve vježbe znao sam da će ostvariti dobar rezultat. Dugo smo iščekivali proglašenje rezultata ali se ipak na kraju isplatilo. Ekipa VD Kozarac osvojila je prvo mijesto na ovom takmičenju, druga je bila ekipa DVD Vrbanja, a treća ekipa DVD Baški Monostor.
Ovo je jedan zaista veliki rezultat za kompletno naše društvo i ovim rezultatom smo nastavili dugogodišnju tradiciju našeg društva. Sada imamo još jedan razlog više za dalji rad sa omladinom i naravno odlaske na slična takmičenja, te i donošenje još zlatnih medalja u naš Kozarac.
Sve čestitke našim mladim vatrogascima.
Danas na četvrtku dosta raje. Fotografisao sam dosta raje ali najviše mi se javljala raja koja sutra odlazi nazad u Ameriku. Danas sam brisao neke fotografije i molim raju koju sam fotografisao ispred banke, ove do pijace, da mi oprosti zbog brisanja. Ljubazno sam upozoren od obezbjeđenja da nesmijem da fotografišem ispred banke, a kad sam tražio da postave neki znak zabrane fotografisanja oni su obavjestili policiju. Policija me ljubazno zamolila da izbjegavam fotografisanje ispred ove banke. Ovo je glavni razlog što sam brisao neke fotografije. Ne želim da budem glavni krivac za, nedaj bože, pljačku banke. Isto tako nemam namjeru da se zamjeram policiji. U buduće ću više paziti gdje i šta fotografišem.
Ova slika me vraća u mladost, kad je ovakvih prevoza bilo puno više i ćešće u ćaršiji.
Neki dan mi se javila Edina Deumić sa pričom kako kćerka traži majku. Zamolila me da stupim u vezu sa Ćamilom Dergićem koji živi u Holandiji. Stupio sam u vezu i Ćamil mi piše da jedna tv kuća KRO iz Holandije pokušava da pronađe majku od jedne djevojke koja živi u Holandiji. Osoba koja se traži, zove se Ifeta Dergic nadimak Cuca,godina rodj 1963,u Kamicanima,ime majke Hatka, Cuca je bila do 83 udata u ili oko Viteza,ima jednu kcerku koja je od tad nije vidjela. Ona je stupila u kontakt sa tv stanicom KRO opsporing verzocht i oni su našli Ćamila u Amsterdamu i tako se i on ukljucio u sve to i bilo bi mu drago kad bi se to pozitivno zavrsilo. Pa evo i mi smo se uključili u ovu akciju i bilo bi nam drago ako bi ovo moje pisanje doprinjelo da kćerka nađe majku.
Molimo sve one koji poznaju Ifetu da nam jave ili da kažu njoj da nam se javi kako bi i ona sama upoznala i vidjela svoju kćerku. Javite nam gdje živi Ifeta, neko od nas će pokušati da stupi u kontakt sa njom. Ipak KĆERKA TRAŽI MAJKU.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Još samo ovo:
Velika nesreća čovjekova jeste što život počinje mladošću a završava starošću; jer bi život bio neizmjerno savršeniji da, naprotiv, počinje starošću, a svršava mladošću.