Izdvajamo

Jutros, dok sam se spremao na četvrtak, nazvao me Kadir Dzonlagić sa molbom da ga odvedem kod par familija kojima je potrebna pomoć. Dogovorili smo da se nađemo u ćaršiji, kad on završi kupovinu namirnica za koje vjeruje da su potrebne jednoj porodici.

Kako rečeno tako i učinjenon našli smo se u čaršiji. Kadir i njegova supruga Borka su stvarno napunili auto sa fasungom, toliko da za mene nije bilo mjesta u autu pa sam ja morao ispred njih da idem mojim autom. Prvo  sam ih odveo kod familije Hodzić u Brđane. Dok smo se vozili kroz Brđane počeo je snijeg da pada. Snijeg mi je pravio probleme pri fotografisanju, pa nisam uspio baš kvalitetne fotke  da napravim.

Zamolio sam gospođu Hodzić da nas pusti na trenutak u kuću. Naravno nije se protivila. Želio sam da Kadir i Borka vide gdje i u kakvim uslovima živi ova familija. Ja sam iskoristio priliku da ih sve skupa fotografišem. U očima bračnog para Dzonlagić sam vidio tugu i nevjericu da ima neko ko u ovom vremenu živi ovako. Četvero djece i još peto uskoro treba da se rodi. Poslije smo otišli do familije Kenjar Bude i isto tako poklonili im veliki paket sa fasungom (kućne potrebe, brašno, ulje, deterdzent, šecer, so, sokovi, i još mnogo toga da ne nabrajam). Familja Kenjar se zahvaljuje na pomoći i onako zbunjeni svi izlaze vani da ih fotografišem. Kadir i Borka onako zbunjeni kad su vidjeli ove dvije familije i uslove u kojima žive, sa pomješanim osjećanjima, žalost kad su vidjeli ovo sve i radost da su ipak  pomogle ovim familijama.

Kadir je žurio dalje svojim poslom a meni je dao nešto para (novac) da dam u Fond Solidarnosti što sam ja odmah i učinio, a usput sam dao i pare od Mirzete Softić Jakupović  Điđe koje je ona sakupila i ostavila kod mene. Zatim sam  pare koje mi je Borka dala, predao Adnanu Kenjaru. Adnan se zahvaljuje za pomoć koju je dobio i pozdravlja donatore.

Ovog momka mnogi već dobro poznaju. Elvis Žerić iz Puharske, momak koji se vozi biciklom okolo i traži posla. Nije bitno šta će da radi samo da zaradi za jelo. Priča mi Elvis da netraži pare đabe već da radi i da zaradi. Kaže, ljeti ga neko primi da nešto uradi ali sad zima nema se šta raditi pa ni zaraditi i teško za preživljavati.

Obično rijetko fotografišem Dzenazu ali ove hefte nije bilo nekih dešavanja osim Dzenazi. Bio sam u 7 dana  na 7 (sedam) Dzenazi i to nam je nekako bilo glavno i najveće okupljanje. Ja se ne sjećam kad je bilo ovako i u ovo doba godine, i sutra su 3 Dzenaze.

Ove hefte je vrijeme bilo kiša i magla ali ja sam uspio jedan dan da se provozam kroz jedan dio Bešića. Ovo sam obećao dobrim jaranima Eni i Ilijazu. Eno me pitao da odem kroz Bešiće prije nove godine, a ja sam mu obečao da ću proći tek kad se on malo poželi svog sela.

Kako su ovih dana, svaki dan Dzenaza, mnogi opravdano odsutni od kuće ili  zbog hladnoće ne izlaze iz kuće. Nisam sreo baš puno raje.

Ismal, kod njega nema odmaranja. On mi je pokazao gdje je koja i čija kuća i rekao da mogu da fotografišem.

Nekima sam obećao da ću i kroz Barakovac proći i napraviti par fotografija.

Ovdje mi je, kao vodič, bio moj rođak Vahid.

Naravno fotografisati Bešiće, a ne napraviti fotografiju od spomen obilježja našim Šehidima bilo bi kao i da nisam bio gore, nekako krnjavo.

Još par fotografija koje sam napravio između dva četvrtka. Zlatan i Rasim su mi dolazili u posjetu.

Eso Šestić, o njemu sam već pisao, našao sam ga na putu ispred kuće. Kaže, čeka inkasanta da plati pretplatu za TV.

Sinoć sam bio kod mojih komšija Ismete i Vahida Softića. Ismeta je bila u Austrije na lijčenju, a ja sam svratio da pitam kako je i kako napreduje oporavak kod kuće. Priča mi da je operisala koljeno i da je bila jedno vrijeme u banji. Sad je došla kući i kaže da se sad dobro osjeća. Hoda pomalo kroz kuću, a par puta se usudila i malo vani da izviri.Priča ona kako je bilo u Austriji kod djece i da su je djeca iz Engleske dolazila obići. Kad sam rekao da ću ovu fotografiju postaviti na Kozarac.eu, ona me zamolila da poselamim njenu djecu unučad i ostalu familiju. Zatim me zamolila da njenom unuku Adisu Hadziću čestitam rođendan u njeno i Vahidovo ime. Adis slavi rđendan u subotu. Kozarac.eu se pridružuje čestitkama.

Jutros kad sam došao u čaršiju prvog sam fotografisao Safeta. Pita me on, jesam li ja prvi od jutros? Danas kao i prošli četvrtak loše vrijeme i ne baš puno raje. Nekako se najviše priča ko je umro, kad i gdje je Dzenaza.

Danas dok sam fotografisao ovu grupu, Abazova žena mi reče da je danas njegov rođendan. Pa Abazu, sretan ti rođendan.

Na kraju planinari, sastanak u Neiri je završen, sve je dogovoreno. Subota, nebitno kakvo će vrijeme biti, oni idu tamo gdje su dogovorili.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

“Do istine možemo doci samo onda ako nam je data sloboda da griješimo.”

Ova ja za moju dušu

Evo vam ova misao Meše Selimovića za buđenje i razmišljanje.

"Život je izbor a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora a pravi kako hoće. Život na koji se bez otpora pristaje to je bjedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovjek posta...je slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem."