Hefta u kojoj je svaki dan i noć bila neka fešta. Novogodišnji praznici i čestitke za novu godinu. Kao i svake godine pa i ove godine kažemo: "Ovo je odlučujuća godina ili ovo je godina biti ili nebiti". Ja sam u subotu bio na fešti koju je organizovala uprava F.K.Bratstvo Kozarac. Fešta je održana u restoranu Gold. Ovaj restoran ima prilično veliku salu, a ista je bila prepuna raje.
Fešta je, kao i svake godine, zamišljena kao donatorsko veče za F.K.Bratstvo. Kako sam informisan od Juse Mešića predsjednika kluba, ovo veče su sakupili oko 2400 km za naš klub.
Donacije, pored para, su dali Beri i Alma Karabašić. Oni su donirali par kopački, a Fikret Balić, sa jednom grupom naše raje koji žive u Belgiji, je donirao 15 lopti.
Za dobar štimung su bili zaduženi Vasko Bešić i Ćerkez. Uspjeli su i raja je cijelo veče bila vesela i dobro raspoložena.
Lopta sa potpisima svih fudbalere F.K.Bratstvo je data na aukciju, pa ko da više. Aukcija ili licitacija traje do jula mjeseca, tačnije do utakmice Dijaspora - F.K.Bratstvo. Početna cijena je bila 100 km i do sad je porasla na 700km. Ovu sumu je ponudio Enes Kapetanović. Do jula još dugo i vjerujem da će ova cijena još da raste.
Kad sam došao na feštu pitao sam Jusu za program šta će biti i hoće li biti nekih govora ili dodijela zahvalnica. On mi reče samo da su pripremili jedno iznenađenje za Leku. Negdje oko 10 sati dok su muzičari sjeli da predahnu, Juso je uzeo mikrofon i obratio sa publici. Objasnio, da je uprava kluba odlučila dodjeliti posebnu zahvalnicu Feridu Mehmedagiću Leki. Izneneđenje je bilo baš onako kako je i zamišljeno. Možda Leka neće priznati ali oči su mu zasijale suzama iznenađenja i radosti. Istu zahvalnicu, reče mi Juso, bila je pripremita za Dzevada Jakupovića Šurdu. Nažalost on nije bio tu, pa će mu zahvalnica biti naknadno uručena.
Na ovoj fešti sam morao da fotografišem dva najljepša momka u Kamičanima. Ćića i Ekelja se hvale da ljepših u Kamičanima od njih nema.
Kemo Mešić je isto tako donio jednu, pažnje vrijednu, donaciju iz Holandije. Donacija čini tri kompleta dresova i šorceva. Pored ove donacije, primjetio sam da nije škrtario ni sa parama.
Isto veče je bila zanimljiva i bogata tombola. Fešta je bila za pamćenje.
Jedna mala opaska za restoran Gold. Jedan dio sale je bio toliko hladan da su gosti dobro ozebli, a piće čekali po sahat vremena. Nadam se da će iduće godine biti toplije i posluga bolja.
Slučajno sam saznao da Emir Kilić danas 03.01. slavi rođendan. Pa neka mu je sretan rođendan i da nam još češće dolazi iz Holandije.
Ovih dana sam svratio kod Taiba Alića. Našao sam ga ispred kuće a kraj Brusunce (Brusnice) dok je obrezivao voće. Kad sam već kod Brusunce, iskoristio sam priliku da fotografišem i ovaj potok nama tako drag i za koji nas vežu mnoge uspomene.
Raja iz Kanade nam je došla na kratko. Hamed Ahmetović i njegov jaran Sevli su svratili i do mene a ja sam to zabilježio mojom kamerom.
Jutros su me potražili Edhem Kega Softić i njegov brat Emin. Kažu mi da odem u Softiće kod Spahine kuće i da fotografišem bombu koju su oni našli uz sami fundament. Otišao sam gore i nije mi bilo teško naći gdje je ta naprava jer je već obilježena od strane policije.
Nisam neki poznavalac oružja ali vidim da je obična ručna bomba. Ko, kad i zašto je baš ovdje ostavio ovu napravu neznaju ni Kega a ni Emin. Više informacija o ovom nemam osim da se čekaju demineri da je uklone.
Danas na četvrtku gužva svugdje. Raja ispraznila zalihe za praznike, a oni koji žive negdje vani pripremaju se za puta pa još ovaj četvrtak da izađu u čaršiju. Već počinje priča, ode naša raja i do marta bit će nas puno manje na četvrtku.
Kako ovaj par iz Jakupovića reče, još danas smo ovdje a sutra idemo u Francusku da pregledamo Kozarac.eu. Zamolio sam ih da pozdrave svu našu raju u Francuskoj i da nam češće dolaze pa da se ovako fotografišemo.
Abaz Čaušević, moj školski, nismo se vidjeli toliko dugo da ga nisam odmah prepoznao. Priča mi da je obnovio kuću na starom kučišću i da moram doći da to zabilježim, a ja mu kažem da ću otići dole kad se on poželi svoje kuće vidjeti.
Sastala se raja iz djetinjstva. Sad rasuti po cijelom svijetu
Za kraj mala opaska. Ponekad mi neko prigovara za tekstove koje pišem. Ponekad mi traže da korigujem neke tekstove ali poslije dvije ili više hefti. Mi imamo rubriku, komentari, ispod svakog članka pa ko misli da nešto nije uredu može slobodno da da svoje mišljenje bez cenzure. Ja ću da se potrudim da ispravim moje greške ako sam ih imao.
Na kraju, još jednom, Zdravu i sretnu novu 2013. godinu želi vam Kozarac.eu.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja
Još samo ovo:
SNIJEG SEMIRA JAKUPOVIC
Pada snijeg
I obuzima me velika sreca
Cist, bijel I prozracan
kao rodjenje neduznog djeteta.
Pada snijeg
i pod nogama mi skripi
Svidja mi se ostrina
bijeloga cilima
I slike se nizu o srecnim danima.
Pada snijeg
I u meni uzbudjeno dijete sanja
Po staklu sara,
smrznutim prstima Snjeska pravi
I grudvama djecu
oko sebe ganja.
Naheren krov
pod snjeznom palerinom
izgleda ko nov
i mase predugim rukavima.
Pogled je moj uperen u nebo
I hiljadu pahulja u nizu
Kao bijele haljine
na raskosnom balu se nizu
I niz rumene djecije obraze se klizu.
Ledenice vise
I uljepsavaju idilicnu sliku
a zaledjene grane
cipkom bijelom ukrasene
zanosnu pjesmu pisu.
Sve izgleda tako carobno
kao prelijepi san
pahuljica snijezna
slijece mi na otvoren dlan
I ni do cega mi vise nije stalo
I ne kazu uzalud
za srecu je potrebno
bas tako malo.
