Hefta sa ne baš puno događanja, snijeg je napadao i zimske igre su počele. Čišćenje snijega, sankanje, skijanje, sijela, šetnje po snijegu...Pored hladnoće i visokog snijega, ja sam zujao malo pješice, a malo autom i pomalo bilježio.

Svratio sam u ambulantu u Kozarcu. Epidemija gripe nije zvanično počela, ali čekaonica u ambulanti je puna i većina se žali na prehladu, bolove u grudima, povišenom temperaturom... Nisam razgovarao sa doktorom, primjetio sam da je prezaposlen i pokušaj da razgovaram sa njim razljutio bi raju koji su strpljivo čekali da ih prozove.

Znam da će mnogi reći: Opet u Kozaruši. Zujim i na putu Pele i policija čekaju radnike električare. Električni kablovi pali sa stubova (banderi) preko puta. Ja napadam Pelu šta je uradio, a on se smješka i priča da je više puta zvao "električno" ali oni nisu dolazili. Jutrs autobus (ponedeljak ujutro) zakačio kablove i oborio na cestu. Sad su električari došli i popravili kvar, a dokle će ovo trajati ne znam.

Svratih malo u Deumiće do mog školskog druga Aziza. Prvo se podsjetimo naših druženja iz školskih i mladih dana. Poslije  mi priča da ima 9 unučadi od troje djece. Jedan sin i kćerka su u Finskoj, a drugi sin Elvis trenutno živi u Qataru. Hvali svoju djecu i unučad, puno mu pomažu.

Zatim  ulazi u kuću i donosi knjigu koju je napisao njegov sin Elvis. Knjiga se zove "Ostavljeno vrijeme". Knjigu sam dobio na poklon od Aziza i u narednom periodu ću prepisivati, četvrtkom, poneku izreku iz ove knjige. Knjige nema u prodaji, štampana je u 400 primjeraka.

U nastavku Aziz me vodi kod njegovog amiđe Islama Deumića, a svi ga zovu Ićo. Povratnik iz Amerike, već više godina. Ićo je 88.godina života. Pokvario mu se slušni aparat pa ne čuje. Aziz mi prenosi ukratko negovu životnu priču.
 Ićo je penziju zaradio radeći u Hravatskim šumama kao šumski radnik. Takođe, bio je specijalista za motorke. Mnogi majstori iz servisa dolazili su kod njega da popravi ono što oni u servisima nisu znali.

Puši još iz rane mladosti. Kad je počeo raditi u šumariji, radnici su svaki dan dobivali 10 cigareta. Ićo nije pušio pa je tražio da mu kupe košulju u zamjenu za cigarete. Tako je urađeno, ali jednom on sušio košulju iznad špareta i ista se zapalila. Radnici ga zafrkavali da je to od cigara. Tad je i on počeo pušiti i dan danas puši.
Dosta dobrog zdravlja je, ne zna kad je bio kod doktora, osim kad je tražio slušni aparat.

U ponedeljak je održana prezentacija za poljoprivrednike iz Kozarca. Organizator prezentacije je Udruženje poljoprivrenika "Agrarija" Kozarac i "Agroherc Trnjanin" Kozarac, a tema je bila: Prezentacija novih tehnika i tehnologija, kako u proizvodnji sjemena tako i zaštiti sredstava za proizvodnju strni žita i kukuruza.

Ovo je zimski period kad se vrše teoretska predavanja na kojima se našim proizvođaćima objašnjava ono što je novo u proizvodnji sjemena kao i proizvodnji hemijskih preparata koji se u Evropi i svijetu primjenjuju u proizvodnji ovih kultura.
Prezentaciju svojih proizvoda su imali firma "Pioneer", predavać Jogić Anel i firma "Bayer", predavac Tomić Milan.

Zujanje sam nastavio u zaseoku Javori. Prvo zaustavljanje kod Keme Alića. On uvijek dobro raspoložen, pokušava očistiti snijeg do garaže. Ne može otvoriti vrata u garaži.

Dok Kemo pazi na kuću i pokušava otvoriti vrata od garaže, njegova ljepša polovina šeta Ćilija (Ćili je njihov pas).

Ziko Mujanović neumorno zgrće snijeg sa puta. On je najzaslužniji što su putevi, u ovom dijelu Kozarca, dobro očišćeni i prohodni. Pitao sam jeli regulisano plaćanje goriva za traktoriste koji održavaju lokalne puteve u našem kraju. Rekoše mi da do sad niko u MZ nije pokretao to pitanje. Pokušat ćemo sa novim sazivima u mjesnim zajednicama. Novi savjeti bi trebalo da startuju već u aprilu ove godine, a do tad mi raja, bilo bi dobro da finansijski pomognemo traktoriste dok čiste snijeg u našim sokacima.

.Atif i Mediha izlaze iz kuće da vide ko se razgalamio u sokaku. Kratka pauza u radu, imaju oko 30 ovaca i moraju svaki dan dovoziti hranu za njih. Zadovoljni, imaju dovoljno hrane za ovce.

Sanke koriste i za prevoz sijena do ovaca.

U nastavku dolazim do Bahre Mešinović 81. godina, ona zauzeta čišćenjem snijega ispred kapije. Bahra živi sama, a u stvari nije sama, ona ima svoje ljubimce životinje. Iza kuće jedna brvnara u kojoj je oko 20 ovaca, zatim 100 (stotinu) golubova i  kokošiju oko 15.

 Djeca su rasuta po cijelom svijetu. Sa njom se često našalim, a ona često na mene galami, ali nikad ništa loše. Pitam je dođu li ti djeca, a ona se smije i kaže: "Dođu u 10 dana, malo se zadrže i odoše, sa nama starim niko nevoli biti", zatim uzima lopatu i nastavlja bacati snijeg.

Kad smo nastavili dalje kroz Javore ona nas pita "Kuda ćete, pošli gujsci ćepa tražiti". Sve što nam kaže znamo da je to od neke dragosti.
Bahra rijetko ide doktoru, kaže da ne zna kad je bila kod doktora u Kozarcu. Bahra je raja.

U nastavku ili tačnije na kraju Javora nađoh Hameda Javora koji je takođe bio zauzet oko ovaca. On ima oko 40 ovaca. Jedna je nešto slaba pa pokušava da joj pomogne.

Danas na četvrtku, pored hladnoće i dosta visokog snijega, bilo je raje. Prije dvije godine u ovo vrijeme morao sam hodati od restorana do restorana da napravim fotografije za četvrtka. Danas je bilo dosta raje i nisam fotografisao po restoranima.

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

Jedna iz restorana, za moje prijatelje.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: "Iskreni prijatelj će biti uz tebe i onda kad ti treba pomoć, a ne pitaš ga za pomoć" Elvis Deumić