Izdvajamo

Cijela hefta, jako hladna a snijega nikako.Potoci u januaru skoro pa presusili. Bunarevi koji nikad nisu presusivali, a sad u januaru presusuju.Zemlja zedna nema padavina koje bi natopile zemlju vec vise od pola godine. Ipak zivot tece dalje.

Da pisem o nekim desavanjma u prosloj hefti, nista bas zanimljivo da se desavalo.Ova politicka desavanja u Bosni i Hercegovini su vec poznata i ne bih ja o tome. Ovi hladni dani i noci su samo za dnevne setnje u prirodi i posila uz bijele masirace, koje ove godine i nisu bas najbolje ali krompir je super.Naravno djaci vec drugu heftu su nastavili sa skolskom nastavom i kod njih nema zime.

 

Jednom mi je moj drug prigovorio kako sam Brdjane zapostavio. Ovaj put sam napravio jednu duzu rutu po Brdjanima. Poceo sam od Krcevina, zadnja kuca i spustao sam se u pravcu Kozarca

Nadam se da se raja iz Brdjana nece ljutiti na mene za ove dvije fotografije ali morao sam ovo da objavim. Brdjani su lijepo selo ali ovo kvari sliku nas svih. Ima li nacina da se ova slika popravi?

Kod ove kuce sam skrenuo u sokak  prema Ibricima. Vjerujte mi neznam kako se zove ovaj sokak.

Ovaj dijecak mi je malo pokazivao svoj sokak.

Ovdje sam nasao ovu grupu komsija koji su cistili kuciste jedne srusene kuce. Moram reci samo da je Rahim bio najaktivniji, bar dok sam ja bio.

Ove hefte sam jos jednom isao na kamen.

Mnogi ce se upitati, sta je ovo. Ovo su lisicije rupe. Ovih rupa ima sad puno u nasim sumama. Na moju veliku zalost ja nisam uspio lisicu da fotografisem, pobjegla mi je.

Brusnica (Brusunca) slabo tece a i zamrzla je kao sto se vidi.

Ovcari kao i svake godine su zaplijenili po nasem kraju.

Jutros u 9 sati je bilo -7 stepeni. Ovu nanu ni ova hladnoca nije sprijecila da dodje na cetvrtak.Primjetio sam da je danas vise bilo onih najstarijih u carsiji.

Ovako pustu glavnu ulicu, cetvrtkom prije podne, nisam vidio u zadnjih 7 godina.Jos par fotki koje sam danas napravio na cetvrtku.

Ucenicim. naravno nema zime.

Idriz Alic, njega mnogi poznaju ali mladi neznaju bas puno o njemu.On je nekad bio najbolji harmonikas u ovim krajevima. Mnoge krne i veselja (svadbe) ili igranke (igranka se pravila kad neko odlazi u vojsku) se nisu mogle zamisliti bez Idriza i njegove harmonike.Ja najvise pamtim pjesmu koju je on pjevao svaki put a mislim da se zvala "Moj ahbabu".Kaze i sad da ponekad uzme harmoniku i zasvira za svoju dusu.

To je to za ovaj cetvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage

Nijaz - Caja

Jos samo ovo:

Brige više ubijaju čovjeka nego rad. Zbog toga puno ljudi umire, jer je više onih koji kukaju, nego onih koji rade.

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic