Citava hefta hladna, gusta magla, mrazevi po cijeli dan. Ja ipak izidjem van da bih napravio koju fotku.Tako sam i ova dva djecaka nasao kako hodaju na "stulama" (stakama). Mladi i neznaju za ovo kako je nekad bilo. Zato sam zastao da ovo zabiljezim.
Ova fotka me asocira na moje skolsko doba, kada su putevi bili blatnjavi, a mi morali cistih cizama u skolu. Ja nisam bio vjest sa ovim stulama, pa sam morao da trazim lokvicu sa vodom da operem svoje cizme pa u skolu. Moje komsije Ekrem Softic i rahmetli Arif Javor su, sa ovim stulama, sve do skole dolazili i nisu morali da peru cizme u hladnoj lokvi vode.
Ovakvih fotki sam napravio vise stotina.Ovi prizori se ne vide cesto, pa me to odusevilo. Hodao sam okolo i uzivao u ovim prizorima, tako da sam zaboravljao da je hladno. Malo mi krivo sto ne znam da opisem ovu ljepotu i ovaj merak. Nadam se da ce fotke reci vise.
Ove hefte sam bio u Softicima i Karabasicima
Hladnoca iscrpi akumulatore u autima, pa se narod ovako snalazi.
Razim Softic i njegova gospodja su mi pokazivali svoje imanje, a i svoju vikendicu koja se nalazi iza kuce u sumi.
Razim mi se hvali sa svojom vikendicom.
Obilazio sam i Karabasice. Ova rusevina me asocira na vrijeme od prije rata. Ovdje su zivjeli braca blizanci.Bilo ih je jako tesko razlikovati, pa su se oni salili kad jednog oslovis po imenu on kaze: nisam ja on je. Bili su to meni dragi momci.
Kod Hasana Karabasica sam svratio da vidim kako je sa zdravljem. Znajuci kako je bio bolestan, prije par mjeseci, odusevio me je, sad je puno bolje. Mene je prepoznao i zamolio me da pozdravim njegovog sina Bracu i ostale iz porodice.
Ovu fotku sam propustio da postavim jos od prije 15 dana. Nadam se da ce mi ova dva momka oprostiti.
A sad fotke koje sam danas napravio u carsiji.
Kao sto se vidi, i ova hefta je bila obiljezena sa pecenjem rakije.
To je to za ovaj cetvrtak a do slijedecag, pozdrav iz sveee snage.
Nijaz - Caja
Jos samo ovo: Jedna pjesmica od Abdulaha Sidrana, meni draga.
MORA
Što to radiš sine?
Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitaš, u mom snu: što to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.
A sad ni glasa, ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko. Abdulah Sidran
