Izdvajamo

Ova hladnoca koja je danas bila, nije nas sprijecila da odemo malo na cetvrtak, kako mi to kazemo.

 

Nadam se da ova obavjest nece biti ne primjecena, i da ce nas biti dosta na obiljezavanju ovog svecanog cina od ovo troje mladih, Lejla Mujanovic, Ibrahim Mujanovic i Zerina Javor.

Hladno jes, ali za Seada i njegove radnike nema zime, posao cvijeta sto bi mi rekli.Stigla je nova posiljka iz Italije, 2 slepera.

Neka mi oproste oni koji ne poznaju ili ne prepoznaju neke osobe sa ovih slika. Ja ne potpisujem mnoge slike iz razloga  sto ne poznajem sve osobe sa slika ili im neznam ime. Obicno slikam samo one koji to dozvole i ne pravim neki izbor, jer svi oni koje slikam su mi dragi, i ja ih postujem.

Juce sam se provozao u do Duracaka, vjerujem da ovu stranicu posjecuje i raja iz ovog meni jako dragog sela. Naravno napravio sam par slika.

Kao sto se vidi nisam zaboravio Hadzice i Kevljane.

Sa Zikrijom Hadzicem sam svratio i u dzamiju da mi on pokaze kako su lijepo uredili unutrasnjost. Sav ushicen mi prica kako su oni to uspjeli lijepo urediti. Kako on sam rece, nema boljih dzematlije od nase raje. Pokazuje mi ovaj lijepi luster sto je kako Zikrija rece donirao njegov brat Dijaz Hadzic. Prica kako je i Beba Mujanic puno pomogla sa svojim donacijama.

Do slijedeceg cetvrtaka. Pozdrav iz svee snage!

Jos samo ovo: Prijatelj je najbolja imovina u zivotu.

Nijaz

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović