Danas jutro prilicno hladno ali je tokom dana otoplilo i sunce ugrijalo.Komsija mi danas dodje i prica o masiraci (bundevi), da je velika i teska. Kad smo otisli kod Jusufa Menkovica u Kamicane, zaista za nepovjerovati, masiraca 120kg teska. Jusuf nam prica da je imao 3 ovako velike masirace.
Jesen, vrijeme kada se priprema zimnica. Tako smo i mi napravili jedan izlet u prirodu i nabrali sipke, da bi poslije pravili dzem od sipka. Kako neko rece ugodno sa korisnim.
Cetvrtak, vrijeme tmurno, ali za ovo doba godine izuztno puno naroda u carsiji. Naravno tu je i Sejdo sa svojom robom, varganji, divlje jabuke, tursija i jos svasta ponesto. Vrijedni Sejdo uvijek raspolozen i nasmijan.
Danas, lijepo vrijeme, opet je puno naroda u carsiji i nekako svi veseli i sretni. Glavna tema razgovora medju rajom su predstojeci izbori. Najvaznije je da nema nekih svadja medju rajom o tome za koga glasati.
Zeljko Komsic "Zlatni ljiljan"dolaskom u nasu carsiju je nama gradjanima podrucja Kozarac priustio veliko zadovoljstvo i nada sve veliku cast.Rekao sam Kozarcanima,mali lapsus jer smo opet iskazali nezahvalnost prema ljudima koji misle za Nase dobro.Zeljko Komsic"Zlatni ljiljan"upravo je donio prelijep buket ljiljana na Spomen obiljezje.Ocigledno je nekom taj buket smetao pa je nakon pola sahata zavrsio u kanti za smece.
Bajram prosao,jos se obilazi komsiluk i familija za bajram.Predizborna kampanja je sad najaktivnija i svi se bore za svoje glasace.
Cetvrtak,ramazan je iza nas i danas slavimo bajram.Bajram serif mubarek olsun jos jednom svima.Danas nisam isao nigdje iz svog zaseoka,ali sam unazad par dana hodao unaokolo i slikao.
August je iza nas.Familija,prijatelji i komsije koji zive vani,bili su kod nas na odmoru,vratili su se u zemlje u kojima sad zive a mi smo ostali da zivim svoj zivot, u ovim nasim nama dragim krajevima.Posto su guzve smanjile nama je preostalo da pozurimo sa sakupljanjem plodova koje nam je ova nasa lijepa zemlja dala.Kalendarska jesen je jos daleko ali jesenji radovi se odvijaju punom parom.
Cetvrtak.Kao i svakog cetvrtka odem u Kozarac gdje kao i obicno sretnem prijatelje,poznanike,a ponekad upoznam neko novo lice.Ramazan je neidem nigdje ni na kafu vec onako na ulici s nogu popricamo,a i saznamo ako ima nesto novo u okruzenju.
Ovog cetvrtka cu da pisem malo o nasim komsijama koji su jako marljivi i vrijedni a mi ih slabo primjecujemo,a trebalo bi da znamo kako vrijednih komsija imamo.
Cetvrtak, kao i svaki cetvrtak narod iz okolnih sela i zaseoka dosao da plati struju i ostale obaveze koje moraju.Naravno svrati se i na pijacu da se kupi ponesto. Kao i obicno svakog cetvrta na istom mjetu
Hoce li ikad oprostiti,
Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?
