Izdvajamo

Hefte u kojoj je proslavljen Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Ostatak hefte ništa posebno osim što raja ubrzano orezuje voće. Toplo vrijeme je učinilo da su neke voćke već pustile behar. Ja i dalje zujim okolo i tražim nešto zanimljivo za četvrtka. Nekad uspijem, a nekad manje uspjeha.

Juče sam sa rajom krstario Kozarom. Edo Softić i Jusuf Bešić su bili vođe puta. Oni obično vode  izvan obilježenih planinarskih staza.

Dosta naporna ruta, a išli smo rutu: Gavrin Kalem - Pišala - Zerifina Glava - Glavuša - Bukovo raskršće - Klupice - Mahin put - Bukov vrh - Kozarice - Golotinja - Gavranovi - Špinjetkovac - Mlječanica - Kosa Telavića - Mlinište - Buk Mlječanica (vodopad)- Bila - Tanka Kosa - Mitrović - Magarice - Vakufsko - Ćimina Lipa - Jasik - Kozarački kamen.

Kozara sva miriše na crimužu (cremuž), a moja raja navalili da beru i prave sendviće, salatu, satricu i još neke svoje specijalitete od ovog, kako neki kažu Medveđeg luka.

Lijepo vrijeme i druženje koje se ne može opisati, ovo se mora doživjeti.

Akcija Adnan Kenjar, prikupljanje novca za transplataciju bubrega. Novih par imena koji su uplatili novčana sredstva za Adnana:
Ibric Samira i Mustafa -100chf
-Sivac Semsa i Ismet 200.chf,
Kljunić Fikreta 100KM.

Dječiji vrtić "Bambi" u Kozarcu često rade skupa sa roditeljima djece. Ove hefte djeca i njihove tate su pravili poklone za mame, a koje će im pokloniti za 8.Mart Dan žena.

U povratku sa Kozare napravih par fotografija od vikendice koja je prva do Kozaračkog Kamena.

Zatim bračni par Velić, oni su bili zauzeti uređivanjem puta na njihovo imanje.

Salko i njegov sin su orezivali voće.

Moje zujanje za ovu heftu sam završio u komšiluku, Karabašići. Nadam se da će ovu sliku vidjeti oni koji su zaduženi za puteve. Mještani kažu da uvijek oni sami o svom trošku moraju nasipati ovaj put. Puno je strm put i brzo propada.

Prvo zaustavljanje je kod mog jarana Sakiba - Saki Softić. On je bio zauzet utovarom žita u auto, a poslije kod njegovog rođe da premelje za ovce.

Zatim ulazim kod Asime Softić. Ona je dosta slabo, skoro operisala noge i kako reće, nije ništa bolje.

Kemal Softić izašao malo na čist vazduh i da vidi ko se razgalamio kroz njihov sokak.

Hasana i Hateminu nisam već dugo vidio. Drago mi da su dobro, poziv na kafu sam morao odbiti.

Ovdje već izbeharale rane šljive.

Kod Osmana i Kelime ulazim u kuću. Osman mi reče da njegova žena nije dobro, operisala noge kaže imala štopanje vena.

Polazim prema Karabašićima ovim malo niže i tu sam išao okolo kraj Iće Hegića. Njega i ženu Besimu sam našao dok su se zabavljali sa psom.

Mure i Bahra Mehanović izašli vani da malo prošetaju.

U ovim Karabašićima nisam nikog našao kod kuće, a što je meni neobično nema Dede kod kuće pa sam razmišljao dali da fotografišem jer bez njega nije štos.

Danas na četvrtku malo manje raje, a razlog je vrijeme nekako tmutrno i svaki čas se očekivala kiša. Negdje oko 10.30 sati počela je kiša i raja se brzo razišla. Jedni su se, ove hefte, vratili iz drugih država i pričaju mi koliko im je nedostajao četvrtak koji objavljujem, a u januaru nisam ništa objavio.

Slijede fotke koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Ma koliko dugo trajala, nesreća se lakše podnosi s novcem u džepu.

Prof.dr. Lavić: RS jeste nastala na genocidu, sigurno nije nastala seobom “ptica selica”.