Hefta sa dosta lijepog vremena i svi smo počeli da se izvlačimo iz kuća da bi počeli sa proljetnim radovima. Voćari rezidbu, prskanje voća, poljoprivrednici priprema zemljišta, uređivanje živica, građevinci udarnički se bacili na građevinske radove... Ja, zujanjem kroz naše sokake, a kad ne zujim svratim u moj voćnjak.
Udruženje žena u Kamičanima su sve brojnije na druženju, petkom uveče. Prošli petak su pravile feštu uoči 8.Marta. Odlučile su da to bude dva dana ranije jer mnoge žene su već rezervisale u kozaračkim restoranima.
Predprošli petak žene su se žalile da nemaju stolica. Pajdo je sa svojom rajom u Švicarkoj nabavio 127 stolice, 4 stola i već u prošli petak dovezao.
Muškarci se takođe druže, samo malo rijeđe i na svakom druženju pokušavaju da poprave, naprave, nabave što žene žele. Isto tako dogovaraju šta i kako dalje sa uređivanjem društvenog doma i oko doma. Zadnji put su dogovorili da se uredi prostorija koju oni zovu "mini kafe kuhinja". Radove će izvesti naša raja na čelu sa Ipom Džonlagićem.
Pajdo koristi lijepo vrijeme za uređivanje dvorišta.
Kratka posjeta kod moje rodice Vahide Mehmedagić. Malo je gripala ali otima se ona i čini mi se da je već bolje.
Već duže vrijeme nisam bio u "Etno Selo Familije Džonlagić" u Kamičanima (Džonlagići). Juče sam svratio i uvjerio se da radovi, na izgradnji restorana, napreduju brže nego što mi je Kadir zadnji put pričao i planirao.
Puno radnika i jedna zajednicka fotografija bit će lijepo sjećanje kad se sve ovo završi i počne sa radom (Naslovna fotografija).
Ovdje sam sreo radnike firme Karabašić iz Kamičana. Oni rade stolariju za restoran u etno selu. Kadir se smješka i kaže da bira najbolje majstore.
Sajrul Bin Amat Ngadi, mladi momak iz Kamičana. Već od svoje 12. godine igrač u FK Bratstvo Kozarac. Prije par dana razgovaram i zapitkujem ga, kako idu pripreme u FK Bratstvo. Sajrul se osmjehnu i poče da mi priča kako mu je bilo lijepo u Bratstvu ali on više nije tamo. Počeo je da trenira, a nada se da ce uskoro i zaigrati za FK Rudar Prijedor. Ova vijest me obradovala jer znam da je momak vrijedan i uporan. Odmah sam ga natjerao da stane ispred, kako bih napravio ovu fotografiju.
Sajrul je još jedan dokaz da je FK Bratstvo rasadnik dobrih fudbalera. Takođe dokaz da se isplati ulagati u Bratstvo i našu omladinu. Trud nije uzalud. Vjerujem da ćemo još pisati o Sajrulu i njegovim uspjesima. Naravno i o drugim momcima koji su započeli karijeru u Bratstvu.
Lijepo vrijeme i građevinci počeli da rade punom parom. Kud god okrenem radilište. Juče sam se vozao kroz Hrustice i Jaskice. U razmaku od 100 metara tri radilišta. U Kozarcu kod Ivančice vidim kamion od Saida Mujanovića. Svratim da pozdravim raju. Said Mujanović i njegovi radnici nemaju vremena za duge razgovore. Kratko pozdravljanje jedna šala i nastavljaju sa radovima. Said žuri na sljedeće radilište, a ima ih više i na svako treba stići. Ipak on je jedan od najboljih i najpovjerljiviji građevinaca u Kozarcu.
Još jedan seminar za naše poljoprivrednike, vjerujem zadnji ove godine na ovu temu.
Firma Agrimatco iz Bijeljine, a u saradnji sa UPP "Agrarija" i poljprivredne apoteke Agroherc-Trnjanina održali su seminar na temu: Nova tehnologija u proizvodnji kukuruza, posebno hibrida ove firme. Takođe ponuda pesticida koji se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji.
Ove hefte zujim kroz Kenjare i Bahonjiće. Zaustavljam kod mladog bračnog para Bahonjić Sanel i Meliha. Nagovaraju me da uđem u kuću. Sanel mi reče da mu je sin operisan i nemože izaći vani. U kući srećem, Melihine i Sanelove komšije Selihu, njenu snahu Zehru i unučad Zuhra i Husein. Došle da obiđu Hamdiju koji je došao iz bolnice, a operisao je slijepo crijevo.
Sanel mi priča da ima tri sina. Vidim da nije baš dobrog imovinskog stanja. Pitam kako i od čega žive. Pričaju da su oboje nezaposleni i nemaju primanja. Sanel obično radi na nadnicu kad ga neko pozove. Zimu nije skoro ništa radio i jos uvijek je bez posla. Nada se da će početi sezona radova i da će biti posla za njega, pa da može da prehrani porodicu.
Pitam za imena djece, Hamdija, Almedin i njamlađi Benjamin. Najmlađeg onako u šali pitam ko mu je dao tako lijepo ime, a on mi odgovara, ja sam sebi.
U nastavku svraćam kod Asije i Mehe Bahonjić. Asija izlazi vani da vidi ko zvoni, prepoznaje me i zove u kuću. Kaže da je Meho bolestan već par mjeseci, a u zadnje vrijeme nemože ni da sjedi.Onako tužno mi priča kako nemaju penziju i uzdržava ih kćerka i zet koji žive u Švedskoj. Poslije me, Asija ispraća sa blagim osmjehom ali suze u očima ne uspjeva da sakrije.
Kod Bude Kenjara svratim da pozdravim i fotku napravim. O njegovoj porodici i životu sam već više puta pisao. Podsjećam, Budo i Besima imaju 6 (šestero) djece.
Kod Adnana i Suvade Kenjar navratim češće. O Adnanu sam već više puta pisao ali da ponovim u dvije rečenice. Adnan je prije 10 godina, na radilištu, negdje na Suhom Brodu, pao sa krova. Prilkom pada oštetio je kičmu i ostao paralizovan. Nije bio prijavit i nije ostvario pravo na invalidsku penziju. Od tad Adnan i njegova porodica žive od donacija dobre raje. Zadnjih par godina otkazali su mu i bubrezi. Sedmično tri puta ide na dijalizu.
U dnevnom boravku nalazim Adnanovu mamu Nisvetu. Ona mi priča kako je ovdje Suada jedina zdrava i ona brine o Adnanu i njoj (svekrvi Nisveti). Nisveta ima penziju oko 200 km i to su sva primanja koja ulaze u ovu kuću.
Edhem Kenjar, penzioner koji nema mira. Uvijek nešto radi i traži čim da se zabavi. Drži blago, krave, bikove, jagnjad, golubove... Krave i bikove drži da ima zabavu ali i dodatnu zaradu. Kaže dobro dođe uz penziju.
Supruga Mirzeta pomaže Edhemu u radovima oko kuće.
Azra Kenjar, Miranova žena. Miran je negdje na poslu a Azra mi pokazuje plastenik koji su skoro napravili i planiraju pokušati plasteničku proizvodnju.
Produžavam do kuće od Nazmije Bahonjića ali ne nalazim njega kod kuće. Ovdje su Nazmijina žena Seliha, snaha Zehra i unučad.Seliha mi priča da mnogo rade i da su jedni od prvih povratnika svojoj kući. Cijelo ovo poslijeratno vrijema žive od poljoprivrede, a najviše od stočarstva. Sin Haris u Kozarcu ima kiosk. Harisov kiosk je dva puta provaljivan i od tad Haris svako veče kad zatvara kiosk, cigarete unosi u auto i nosi kući.
Seliha mi pokazuje njihovo blago. Imaju 13 grla u štali i bave se proizvodnjom mlijeka. Kaže da su zadovoljni sa proizvodnjom mada bi cijena miljeka trebalo da bude malo veća.
Sinoć mi Bahrija Hodžić šalje nastavak spiska donatora za kuću familiji Hodžić.
Hodžic Adem 50 e
Tadžic Sada-Hamdo 100 e
Mujagic Šefika-Kiko 100 km
Hodžic Nasiha- Hedo 50 e
Dracic Zemka-Senad 200 fr
Mahmuljin Emir 100 fr
Mehmedagic Esad 1000 km
Balic Fikret 100 km
Danas na četvrtku, ista slika kao i prošlog četvrtka. Kiša i snijeg se pomješali i na taj način sprećiše raju da dođe na plac (pijacu). Samo uporni su došli da plate obaveze, kupe nešto... Ja i dalje uporan, ne preskačem četvrtak.
Slijede fotografije koje sam danas pravio, na četvrtku.
Mediha Mahić, danas slavi rođendan. Kozarac.eu želi, Medihi, sretan rođendan i sve najbolje iz sveee snage!
Ovako Harka pozdravlja svoju familiju i raju koji žive izvan BiH.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: “Human čovjek sigurno će se odlikovati vrlinom junaštva. Ipak, svaki hrabar čovjek treba da se odlikuje humanošću.”
