Hefta bez nekih posebnih dešavanja, opet kiša. Neko zatišje pred proljeće.

Sa Bajom Hodžićem se nisam duže vrijeme vidio osim što smo komunicirali putem društvene mreže. Danas ga srećem i počinjem ga zasipati pitanjima kako ide sa akcijom za familiju Hodžić. Reče mi da je zadovoljen sa dosadašnjim odzivom dobre raje. Počinje sa pripremama za gradnju, traži građevinske radnike koji bi vršili građevinske poslove.

Zatim me zamolio da objavim broj računa u BiH, a na koji se može uplaćivati u km, pomoć za porodicu (djecu) Hameda Hodžića. Ko uplaćuje u Kozarcu, dovoljno je da kaže, šalterskom radniku, da je pomoć za porodicu Hodžić.

Moj dajđa Esad Dženanović, čovjek čija je porodica, u junu 1992. u jednom danu, zvjerski ubijena, njih petero. Tog dana su ubijeni njegova supruga Hajra, kćerka Majda, snaha Nasiha, unuci Ajdin i Alen. Ja sam sa dajdžom i njegovim sinom Ešom otjeran u logor Keraterm. Svaki put kad se sretnem sa njim pokušavam se smijati i šaliti. Moram priznati da mi ne uspjeva baš najbolje. Neko stezanje u grudima i grlu me spriječava da se šalim pa svaki moj osmjeh bude nekako promukao. Vidi to i dajdža Esad, vidim da i on pokušava isto kao i ja. Ipak svaki put porazgovaramo o tom događaju. On želi da nađe njihova tijela ali komšije u Garvcima i dalje šute. Tako nam prođe svaki naš susret. Dođem kući gledam fotografiju koju sam napravio, a pravim fotografije svaki put kad se sretnemo, neki nevidljivi noževi mi paraju po grudima, a u isto vrijeme Kozarački kamen mi pritišće grudi.

Udruženje žena u Kamičanima, svaki petak više žena. Statut i ostala papirologija za registraciju udruženja je gotova. Prošli petak  sala je  bila puna i stolice su morali donositi iz komšiluka.

Danas čujem informaciju da se Pajdo već pobrinuo i nabavio stolice i par stolova u Švicarskoj. Sve ovo uskoro stiže u Kamičane. Kozarčani su najbolja raja neka se drugi ne ljute, ali vidi se to po ovim donacijama.

Ova hefta i zujanje kroz Kozarušu. Preciznije, od stare ceste prema Mahmuljinima i Bešićima. Ovo zujanje  sugerisala je raja iz Holandije.

Prvo zaustavljanje je bilo kod Zijada Sušića. Njegovi su bili odsutni i  samo njega sam fotografisao. Pitam ga jeli možda imao neki nadimak po kojem bi ga neko prepoznao. Često puta kad pišem imena traže od mene da napišem i nadimak po kojem su neke osobe više poznate. Zijad mi ukratko ispriča da su njega u fabrici, gdje je radio, zvali Mikula. To je lik iz jedne stare tv serije. Možda me je to i spasilo, 1992, jer niko u firmi nije znao da sam Musliman, priča Zijad.

Sljedeće zaustavljanje je kod Bahrije Mujčića i njegovog sina Fikreta.

Zatim svraćam kod Šabana Mahmuljina.

Fikret mi priča kako pazi na kuće od komšija.

Adila Deumić 81. godina i živi sama. Zdravlje svaki dan lošije, bole noge leđa, ima šećer... Penzije nema i živi od onog što joj djeca pošalju. Hvali se djecom kako puno brinu o njoj.

Svraćam kod Nedžada Garibovića zvanog Peđa i njegove supruge Nusrete.

Peđa mi se hvali sa svojim zecovima. Iz kaveza vadi jednog "orijaša" koji je za oplodnju. Na pitanje kako i od čega živi, a on mi odgovara: Živi se nekako, a najviše od bašte, plastenika, poljoprivrede, malo rada na građevini...

Pitam za Nusretu da izađe vani da je fotografišem a Peđa mi reče da ona razvija pite. Morao sam ući u kuću da zabilježim Nusretino razvijanje pite. Burek je bio već pečen, a na stolu se razvijala pita masiračnica. Nusreta mi reče da su još dvije pite u pripremi za razvijanje, jedna će biti krompiruša.

Već više četvrtaka me pitaju gdje je Hima. Primjetila raja da je već duže vrijeme ne fotografišem. Znao sam da je u bolnici i da je operisana. Izašla je iz bolnice i sad je na kućnom liječenju. Operisala je žuć i žućne kanale (nadam se da sam dobro napisao, medicinski izrazi su mi slaba strana). Himu pazi i njeguje njena mama Šuhra. Šuhra se šali i kaže da pokušava da vrati Himi što je ona nju do sad služila, a i da zaradi pa kad Hima ozdravi da služi mamu. Hima mora još jedno vrijeme da miruje. Pored svega što je preživjela ovih dana ona je puna života, uvjek nasmijana i dobro raspoložena.

Druženje u Kamičanima i sinoć do kasno u noć. Ovo druženje su pripremili Amar Jauzović i Samir Ičić. Takođe oni su bili inicijatori da se sakupi novac za pjesak i akciju koja bi trebalo da bude u nedelju 01. marta, gdje bi se radilo na uređivanju parkinga ispred društvenog doma u Kamičanima.

Često puta, četvrtkom se zaustavim kod nekog od kioska u čaršiji. Jutros u razgovoru sa Medinom Zulić doznajem da najbolje ide prodaja lutrije. Raja pokušava na ovaj način da popravi svoj saldo na računu. Kaže da bude dobitaka ali ne želi pričati koji su najveći dobitci. Nisam ljubitelj igre na sreću.

Kiša dva dana, danas je malo prestala. Tek toliko da nemoramo kišobrane koristiti. Danas smo najviše razgovarali o predstojećem prazniku "Dan Državnosti BiH". KUD "Kozara" odlazi u Švicarsku na proslavu Dana Nezavisnosti, a na poziv „Bkc Kula“ KŘssnacht am/Rigi. Jedan od putnika ću biti i ja. Radujem se susretu sa našom rajom koji žive u Švicarskoj.

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

I ovo je Kozarac, psi lutalice.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: “Human čovjek sigurno će se odlikovati vrlinom junaštva. Ipak, svaki hrabar čovjek treba da se odlikuje humanošću.”