Izdvajamo

Prošla hefta i neka dešavanja koja smo zabilježili, posjeta logoru Manjača,  hapšenje u Prijedoru, 12 osumnjičenih za ubistva 29 žena i djece u selu Zecovi, protesti poljoprivrednika na graničnom prelazu u Gradiškoj... Vrijeme, jesen.

Počela je kasna jesen, a uskoro i zima. To je vrijeme kad ja svako veče kao dessert  poslije večere jedem istu hranu, kukuruzu udrobitu u kiselnu od kuhanog (Varenog) mlijeka

Farmeri sa oko 30 traktora kao što su i najavili bolokirali su carinski terminal u Gradišci, kao znak protesta zbog neuvođenja prelevmana ( prelevman , zaštitna mjera kojom se nadoknađuje razlika između više cijene domaćega proizvoda i niže cijene uvezenoga uvećana za iznos carine; najčešće se zaštićuju domaći poljoprivr. proizvodi.) na uvoz mlijeka iz EU. Ovoj blokadi su se pridružili i naši poljoprivrednici "Udruženje Poljoprivrednih proizvođaća AGRARIJA Kozarac".

Svaki dan određeni obroj poljoprivrednika odlazi u Gradišku na proteste. Ja sam u ponedeljak 17.11. pratio jednu grupu od 4 traktora.  Kićo je vodio kolonu, a iza nas su išli Zilhad, Ekrem i Amir.

Vožnja traktorom od Kozarca preko Mrakovice, Podgradaca do gradiške trajala je dosta dugo. Rekao sam sebi da više neću odlaziti na ovakve proteste ali neka znatiželja me natjerala da sam ipak otišao. Moje mišljenje ostaje: Na izborima smo rekli da nam je dobro.

Nijedna stranka u BiH nije podržala udruženja poljoprivrednika, iako su se, do prije mjesec dana svi kleli u podršku poljoprivredi.

Ja i Kićo se vraćamo ranije nazad, on je imao drugih obaveza. Na Mrakovici mijenjam vozača, traktor i nastavljam sa Smajom Bešićem prema Kozarcu. Kod Vidove česme, nezgoda pukla guma. Ovdje se vidi kako je naša raja spremna da pomogne. Kad je guma pukla (bio je to jak pucanj) ja sam se prepao, a Smajo hladan miran zaustavlja traktor i uzima telefon.

Par rijeci, pukla guma nemam ništa kod sebe i nalazim se na putu prema Mrakovici. Već nakon pola sahata stiže Jasko Dergić i donosi sve šro je potrebno, guma, dizalica, ključevi...Brzo zamjene gumu i Smajo nastavlja dalje, a ja sa Jasminom do Kozarca.

Prošle hefte, Ibro Bahonjić mi reče da u njegovom šljivaru ima jedna šljiva što je po drugi put ove godine rodila. Otišao sam u Gornje Jakupoviće kod Ibre da vidim čudo o kojem mi je pričao.

Vjerovali ili ne ovu fotografiju sam napravio u utorak 18.11.2014 .Plod na šljivi je dosta krupan, a na istoj grani ima još behara. Ovako nešto nisam vidio niti čuo da se dešavalo u našem kraju. Vidio sam kod Nihe Tadžića krušku, a sad šljivu da je po drugi put rodila u jednoj sezoni. Pokazivao mi je Ibro i svoje smokve kojih još ima na grani.

Dok sam se vozio kod Ibre Bahonjića, na raskrsnici gdje put vodi prema Lamovitoj, Donjim Jakupovićima, Panićima, vidim znak zabrane saobraćaja u pravcu Lamovita. Provlaćim se ispod trake da vidim razlog zabrane. Na riječici Zamoštenica oštećen je most i zbog sigurnosti saobraćaj je obustavljen.

Ovdje sam našao radnike koji užurbano rade na popravci oštećenog mosta.

U povratku kući zaustavljam se kod Šahbaz Muhameda poznatijeg kao Bane. On i njegova žena Nasiha žive u Francuskoj. Došli su na godišnji odmor kod Banetove mame Teme.

Moje zujanje kozaračkim sokacima. Svraćam u sokak Kulašići-Melkići, a ja bih ovaj prvi nazvao, Sokak 6 braće Kulašić, skoro sve kuće su od 6 braće Kulašić i njihove djece. Već na početku svraćam kod Rame Kulašića. Našao sam ga iza kuće dok je čuvao ovce. Kratak razgovor i saznajem da ima oko 20 ovaca, a da mu je to više kao hoby ili da ima čime da se zabavlja.

Idemo pred njegovu kuću, pravim fotografiju od njegove i bratove kuće. U isto vrijeme iz kuće izlaze Ramina žena Ramiza, Almir Kulašić, njegova supruga Nedžmija, njihova mala kćerkica i Almirova mama Fadila. Dok pravim zajedničku fotografiju Almir mi priča da je svratio kod Amiđe na kahvu pa će svojoj kući.

Nastavljam dalje sa fotografisanjem kratko zaustavljanje kod Mehmeda i Fadile, a oni me pitaju kad ću organizovati ekskuziju i da računam na njih.

Zaustavljam se kod Almirove kuće. Lijepo vrijeme oni koriste za boravak vani. Almir mi reče da su Kulašići do njegove kuće, a dalje su Melikći.

Dalje fotografišem i zaustavljam se kod kuće od Edheme Melkića poznatijeg kao Hetko. Ovdje jedan mladi voćnjak. Pkušavam sa puta da vidim šta sve od voća ima u ovom voćnjaku. Primjećujem da ovdje ima više vrsta voća. Isto tako vidi se da Hetko posvećuje puno pažnje svom vućnjaku, sve je stručno urađeno. Nadam se da je fotografija dokaz svega ovog što sam zapisao.

Fotografišem i Hetkinu kuću ali o kući obično ne pišem, fotka kaže više nogo što bih ja napisao.

Još Par fotografija iz ovih sokaka.

Na kraju kratka stanka kod radnika. Ovdje se krći živica. Ko je radnik, a ko posmatrač zaključite sami.

Danas na četvrtku, magla, dosta hladno, raja ista koa i prošli četvrtak. Razgovori,  kakvo će vrijeme biti ove zime, neki još nisu stigli kuruze obrati... Slijede fotografije koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Ako ne probaš nikada nećeš znati da li je vrijedilo.

.be

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać