Hefta odmora i lijepog druženja sa meni dragom rajom prođe brzo. Odmarao sam ali i pomalo radio. Moja raja se nije ljutila kad sam ja radio, a oni se zabavljali u i kraj vode. Ove hefte radim punom parom i danas sam na svom starom mjestu gdje fotografišem našu raju koji su došli na četvrtak (pazarni dan u Kozarcu).

Juče sam zujao kroz Muranoviće. Prvo zaustavljanje kod kuće koju sam prije par godina fotografisao dok je Said Mujanović vršio radove.

Nastavljam dalje do Juse i njegovog sina Amela Muranovića.  Amel se hvali sa voznim parkom, a zatim blagom u štali. Dok je Juso zauzet sa ovcama Amel mi pokazuje njihove krave muzare.

Trenutno imaju 22 krave, a uskoro stiže još 10 rasnih junica. Juso i Amel mi pričaju da još drže konje i imaju  trenutno 4 konja.

Fotografišem kuće od ove složne familije i na kraju Amelovu suprugu Nedimu, sina Jusufa i kćerku Adelu. Kratak dan, a ja želim što je više moguće naše raje da obiđem. Odbijam ponuđenu kahvu i nastavljam dalje kroz Muranoviće.

Svraćam kod Halila Šljivara ali on nije kod kuće. Njegova žena Ðula mi kaže da će on brzo doći. U međuvremenu pravim još par fotografija u Muranovićima.

Stigao je i Halil. Pravim fotografiju i počinjemo razgovor. Sa ovim čovjekom bih mogao dugo razgovarati ali vrijeme leti. Treba stići na drugu stranu Kozarca.

Ismeta Iću Hegića sam našao u bolnici. Sad je dobro, danas mi njegov sin reče da je Ićo došao kući.

Kad sam došao kući, komšije mi pričaju da je dosta raje dolazilo i tražili mene. Ispred ulaznih vrata našao sam par ceduljica sa porukama. Jedan listić sam našao, a na njemu je bio spisak raje koji su dali novčanu pomoć za Hasana Huremovića. Akciju je pokrenuo Irfan Hrnić. Nisam bio kod kuće i nisam napravio fotografiju sa Irfanom.

Kontaktirao sam Hasana i on je zahvalan raji na pomoći. On se trenutno nalazi u Trapistima. Kratko podsjećanje, Hasanu su prije 2 mjeseca odsjekli (amputirali) desnu nogu ispod koljena (podkoljenicu). On je sad u teškoj zdravstvenoj i materijalnoj situaciji. Njegova raja ga nije zaboravila i pritekla je u pomoć.

Druga destinacija mi je zaseok Karabašići. Osman Karabašić me pozvao da prisustvujem učenju Jasina, Tevhida i Mevluda, a sve povodom njegovog odlaska na Hadž. Dosta raje je došlo da sluša učenje.  Pravim par fotki.

Kad sam već u Krabašićima vjerujem da je dobra prilika da napravim par fotografija iz ovog lijepog zaseoka.

Od Osmana svi žurimo na đenazu Rahmetli Asimu Mahiću. Za one koji ne znaju, Asim je otac od glavnog imama IZ Kozarac Amira ef Mahica. O rahmetli Asimu i njegovoj porodici nije potrebno puno pisati. Par fotografija će da kažu sve, koliko je cijenjen, poštovan,  voljen Rahmetli Asim i njegova porodica.

Svratih kod Vajte Denića. Priča mi on da su naručili ogradu oko mejtafa na Suhom Brodu. Hvali se kako su najbrže završili mejtaf (mesdžid) Planiraju iduće godine otvor mejtafa. U pripremi je i spomen ploca šehidima ovog džemata. Danas je već počelo postavljanje spomen ploče. Otkrivanje iste bit će iduće godine kad je planirano i otvaranje mejtafa.

Zamolio me Vajta da objavim nastavak spiska donatora.Sve pohvale džematlijama Suhog Broda. Akcija i prikupljanje sredstava tece dalje. Mole se džematlije da podrže, svojim donacijama, ove akcije.

Ove hefte je počela nova školska godina. Kao i svake godine svratih u školu da napravim par fotografija i porazgovaram sa direktorom Mirzetom Mujčićem.

Priča mi direktor da je zadovoljan sa brojem polaznika i da se nije puno mjenjao u poređenju sa predhodnim godinama. Ove godine nešto manje prvačića ali zato je došlo 9 učenika iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine. Došli su učenici koji su ranije živjeli u Prijedoru, Sanskom Mostu, Čelincu, B.Otoka, Travnik...

Već petu godinu prvačići su dobili besplatne torbe od Udruženja Građana FUTUREBAG iz Austrije. Zatim od Austronet kozarac su dobili besplatni potrošni materijal za prvačiće; sveske, olovke, bojice, ljepila,makaze, blokove... Jedna fotka sa prvačićima.

Obično sam do 12 sati u čaršiji, a onda žurim kući da ovo što sam zabilježio prebacim na našu stranicu. Dogovorio sam sa komšijama da ih pokupim kod ambulante i da idemo kući. Bio sam tamo tačno na vrijeme. Iznenadih se kad sam vidio  Dr. Azru Pašalić, pedijatar. Pitam da je fotografišem. Ljubazno prihvata da napravim par fotografija i u ambulanti.

Pitam kad radi ovdje. Priča mi Primarius Dr. Azra Pašalić: Dolazim svakog četvrtka u ambulantu Kozarac, da bi olakšala majkama i djeci u Kozarcu, da nebi morali ići u Prijedor pedijatru. Ovdje je svaki šetvrtak od 12 sati. Majke su zadovoljne jer im to puno znači.Vakcinisanje djece se također obavlja nakon pregleda.

Dr. Pašalic naglašava da joj je zadovoljstvo raditi za pacijente u Kozarcu, koji su jako strpljivi i zahvalni pacijenti. Dolazim u svoje slobodno vrijeme, pored toga što radim u Dječjem dispanzeru Prijedor. Nije mi teško jer znam da pomažem građanima Kozarca. Nastojat ću da to bude  2 puta  sedmično u dogovoru sa dispanzerom Prijedor. Ovo Kozarac i kozarcani zaslužuju.

Danas na četvrtku loše vrijeme i ne baš puno raje. Svi me pitaju za moje zdravstveno stanje. Vidjeli su fotografiju od prošle godine na fb kad sam bio u bolnici. Morao sam mnogima objašnjavati da je to fotografija koju sam prije godinu dana postavio na fb. Razgovori su bili i o voću, bašti, lošem vremenu koje je uticalo da je ove godine voće i bašta dosta loše. Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: “Neprekidan trud, a ne snaga i inteligencija, je ključ da otključamo naše mogućnosti.”