Ove hefte sam baš puno fotografisao. Pripreme za Šehidsku dženazu, prevoz Šehida od Sanskog Mosta do Kozarca, Šehidska dženaza u Kozarcu, zatim u Kamičanima i na kraju u Zecovima. O ovom je sve već rečeno. Organizacioni Odbor za pripremanje i sprovođenje Kolektivne dženaze MEDŽLISA IZ-e PRIJEDOR I KOZARAC, sve čestitke za izuzetno dobru organizaciju i dostojan ispraćaj Šehida.

Ramazan je, vrijeme klanjanja teravih namaza, druženja uz iftare, uči se Jasin i Tevhid mrtvima. Trudim se da stignem na više mjesta. Ponekad je to teško ali uspjevao sam stići na puno mjesta i o ovome ću poseban članak praviti do Bajrama.

Za ovaj četvrtak fotografije iz Udruženih đemata Srednji Jakupovići-Kevljani- Hadžići. Sinoć prije akšama, džematlije, ova tri izuzetno složna džemata, u mektebu Srednji Jakupovići, su proučili Jasin i Tevhid Šehidima. Dok kružim kamerom po prostorijama Mekteba u Srednjim Jakupovićima, neka milina me obuhvata gledajuću djecu.

Džematlije nakako na poseban način i uz dosta sloge dolaze u vjerske objekte. Pored toga što su, neki od džematlija, dosta udaljeni od mekteba u Srednjim Jakupovićima rado dolaze i nije im teško.

Isto veče isti džemati, iste džematlije, samo ovaj put u džamiji u Hadžićima teravih namaz i program povodom 27. noći lejletu-l- kadr. Ponekad sam lijen za pisanje i opisivanju koliko je raje bilo i kako je bilo. Malo me strah opisivati fotografiju a ona sama sve kaže. Džamija puna. Poznato je da ja odlazim u skoro pa sve đamije medžlisa Kozarac ali ovako puno raje rijetko fotografišem.

Tri džemata na dosta velikom prostoru, jedan imam, sloga za primjer. Deset dana ramazana Teravih namaz se klanja u jednom džematu, zatim drugom i zadnjih deset dana u trećem džematu. Tako se mjenjaju svake godine, svaki petak. Dosta neobično ali izuzetno dobro organizovani. Mene oduševljava sloga i posebno prijatna atmosfera kod ove raje. Osjećam veliku sreću dok se družim sa džematlijama udruženih džemata.

Uspio sam svratiti kod prijatelja sa kojima sam bio u azil centru u Holandiji. Kratko podsjećanje na vrijeme provedeno u Holandiji.

Saobraćajni udes u Kamičanima. Srećom nije bilo mrtvih. Materijalna šteta se vidi, a povređeni su na vrijeme odveženi u bolnicu.

Neki dan upoznajem momka, Amel Bešlagić, meni posebno zanimljiv. U razgovoru on mi upućuje prijedlog da dođem u njegov sokak, Bešlagići-Mahmuljini-Melkići. Zaključujemo da ovdje već dugo vremena nisam bio, a njegove Bešlagiće nisam nikad fotografisao. Da bi se popravio ja juče dok je kiša padala krenem u ove sokake.

Safeta Mahmuljin sa svoje dvije unuke i komšinicom. Na licu se vidi koliko je sretna kad je sa svojim unukama. Naravno sa Safetom sam posebno dobar prijatelj i kad god se sretnemo puno se šalimo. Tako je i ovaj put bilo. Ja sam nastavio da zujim sa širokim osmjehom.

Safetin djever i jetrva, Džemal i Murfeta. Pitam Murfetu, šala mala, kako sa jetrvom Safetom, a ona mi ispriča da su jetrve evo 40 godina i nikad se nisu naljutile jedna na drugu, a kamoli posvađali.

Svraćam kod Amela Bešlagića, ali dolazim u nezgodno vrijeme, on je krenuo u đamiju na podne namaz. Poveo je dvije kćerke od sestre Saru i Hanu u đamiju, a treća kćerka Ajna će ostati kod kuće. Kratko razgovaramo jer on ne želi da kasni na namaz. Amel je četvrta, završna, godina fakulteta, studira arhitekturu u Turskoj u Istambulu.  Jednu godinu je studirao u Italiji. Momak koji voli svoj Kozarac i planira, po završetku škole, puno raditi za Kozarac i kozarčane. Njegov hoby je i fotografisanje. Ovdje smo dosta pričali o fotografisanju i shvatio sam da od ove omladine ja moram još puno da učim o fotografisanju.

Amel odlazi sa ovim oldtimerom, a  iz auta mi dobacuje da je ovo auto za restauraciju. Na pitanje ko će to da radi, nasmija se i reče: I ovo je moj hoby, restauracija starih auta. O planovima za Kozarac planira puno ali nije još za javnost. Kad bude nešto konkretno javit će mi.

Nastavljam dalje i dolazim na raskrsnicu, okrećem kameru prema Ziki Bešlagiću. raja iz ovih sokaka mi reče da je ovo "Dulina Županija", a Dule je Župan koji je demokratski izabran.

Pozivam Župana Dulu i pitam jeli ovo istina, a on se smješka i kaže da su to oni (njegove komšije) rekli. Nema ništa protiv da ga fotografišem u njegovoj Županiji. Dule i njegova žena, ma prava raja.

Srećem Osmana Melkića, pokazuje mi gdje su njegova djeca imali kuće prije rata. Zatim mi se hvali sa svojim bogatstvom. Osmanovo bogatstvo čine: 5 živih sinova, 2 kćeri, 6 snaha, 24 unučadi, 18 praunučadi, a za par hefti još dvoje praunučad će imati. Za ovo se kaže: Bogat čovjek.

Nastavljam sa fotografisanjem Bešlagića.

Svraćam kod Zijada-Zike Bešlagića, montira sušanu za voće. Dogovaramo reklamu koja će ovih dana biti na našoj stranici.

Četvrtak lijepo vrijeme, ja u frci, želim biti na četvrtku a treba u Prijedor u posjetu logoru Keraterm, Obilježavanje 22. godišnjica ubistva 200 Bošnjaka u logoru Keraterm. Pravim sebi raspored, do pola deset u Kozarcu zatim pravac logor Keraterm da se ne zaboravi, poslije opet na četvrtak. Stigao sam na sve strane. Volio bih da nas je danas bilo više u Keratermu ali nekako navikao da nas bude malo pa mi i nije neobično.

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

Ovo moram napisati. Često zaustavim žene sa namjerom da ih fotografišem. Često budu svekrva i snaha skupa. Svaki put kad hoću da pravim porodičnu fotografiju, snaha ako nije muž tu izmišlja stotinu razloga kako nevoli da se fotografiše, ili je u Švicarskoj na socijali pa se boji za socijalu ili ja na bolovanju pa se boji ili nevoli da se slika za internet ili ili ili...Uglavnom snahe izbjegavaju koliko je moguće da se fotografišu sa svekrvom. Danas sam doživio čudo. Ova mlađa gospođa, kad sam htio da je fotografišem, zamoli me da malo sačekam. Kaže: Hoću se fotografisati ali sa svekrvom. naravno svekrva je negdje zaostala i morali smo je čekati više od pet minuta. Nije mi bilo teško. Ovako nešto se ne dešava često.

Zineta Denić 81. godina, tri njena sina su ubijena u ratu.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:
“Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.”