Izdvajamo

Evo već treća godina kako pratimo triatlonca  Denisa Hušića porjekolm iz Kozarca,  koji živi u Celju, Slovenija, a na takmičenjima nastupa za Bosnu i Hercegovinu i za naš portal Kozarac.eu. Prije mjesec i nešto više dana smo najavili njegov nastup na Triathlona Neufeld Austria 2014.

U ponedeljak dobivam izuzetno lijepu vijest.  Radosna vijest sa Triathlona Neufeld Austria 2014. U subotu, 7.juna, su Denis Hušić i Amela Tobler nastupili  na Triatlon Neufeld (to je u Burgenlandu) u kategoriji štafete. Plivalo se 750m, biciklo 20km (to je radio Denis) i trcalo se 5,3 km (Amela Tobler). Osvojili su drugo mjesto (zaostali su 1,02 minute iza prve ekipe). Nastupali su pod imenom ekipe Kozarac.

Drugi dan u nedelju, 8. juna, Denis Hušić i Hamdija poznatiji kao Ado Trnjanin nastupili su na olimpijskoj distanci triatlona. 1500m plivanja, 40 km bicikla i 10 km trčanja. Sve je išlo super. Denis je na kraju trčanja imao male probleme sa grčevima i mučninom u stomaku, tako da  se pravo mučio do kraja ali je ipak ostvario cilj....biti brži nego prije 2 godine kad je ovdje nastupio. Obojica su naravno nastupali pod zastavom i drzavom BIH. Denis je nastupao za ekipu Kozarac.eu.

Od nešto više od 1000 prijavljenih takmičara iz svih mogućih drzava u dva dana, bili su jedini Bosanci. Denis i Ado su zadovoljni svojim nastupom, jer u triatlonu, to dobro znaju atletičari, sam dolazak na cilj je uspjeh a oni su završili među prvih 100. Sve čestitke nasim triatloncima.

Kod Nihada Softića svratim svake godine da vidim koliko je rodna godina. Ova godina nije za pohvaliti se ali ipak se nešto ubere.Nihad mi priča da je rod prepolovljen i da se nadao mnogo boljem rodu.

Moj jaran iz mladosti, Ilijaz Pidić. Rijetko se viđamo, a i kad se vidimo sve je to kratko i nedovoljno za podsjećanje na mladost.

Jake vrućine koje su nastupile, a poslije onolikih kiša, istjerale su zmije vani. Ja se bojim zmije i svaki put kad je vidim moram da zovem moje komšije. Ovaj put  Hašija je spašavala nas od zmije.

Eh ovo neću komentarisati, osmjesi kažu sve.

Menković Ajka ima 88 godina. Pitam je za zdravlje, a ona mi kaže da ima toliko godina i nemože se hvaliti sa zdravljem. Ipak živi se, ima 4 žive djece.

Lijepo vrijeme se koristi za kosidbu i sakupljanje trave, hrane za blago. Eh da je ovdje moj prijatelj iz Holandije pa da vidi ovaj prizor. Ovaj način kupljenja trave na zapadu nepostoji već više od 50 godina.

Subota 14.06 1992. je dan koji je ostao zapamćen u Menkovićima, Kenjarima, Jaskićima i Sivcima.
Pošto se bliži 14.06.2014. 22 godine, a sjećanje na taj datum  je jako jer tog  dana je izvršeno etničko čišćenje od Trnopoljske pruge do magistralnog puta Prijedor -  Bana Luka u širini od ceste Trnopolje - Kozarac pa tamo do Vrioske i tog dana je ubijeno preko 60 ljudi a naj više su stradali Jaskići, Menkovći, Kenjari, Kilići i mnogi tog dana su u Sivcima pobijeni a  ostali otjerani u logor Keraterm. Tad je u Sivcima bio sav kozarčki narod koji nije u prvim danima zarobljen.  Odlučih da odem u Menkoviće i Jaskiće da razgovaram sa rajom i da pitam jesu li zaboravili 1992. 14. juni. Želja mi je da podsjetim i da se nezaboravi ovaj dan i narod koji je ubijen tog dana.
Stariji se dobro sjećaju tog dana i svake osobe koja je ubijena. Još im odzvanjaju uzvici vojnika, govori gdje je ovaj ili onaj, gdje ti je puška, otac, brat, sin...! ili psovke koje su izgovarane, zatim uzvici Ustaše ili Balije i tako dalje.
Krenuo sam od Kilića. Ahmo Kilić mi priča o bratu Nihadu Kiliću. Kaže da je Nihad ubijen kod Kartonaže. Njegova kuća je samo ruševina.
Zatim mi Ahmo reče da je i njegov komšija Arif Zenkić ubijen isti dan.

U putu ispred Ahmine kuće srećem Aliju Jaskica i pričam mu zašto sam ovdje. Kod njega pogled mutan i sa nekim promuklim glasom mi rece ime njegovog sina, Rahim Jaskić, koji ubijen 14.juna 92.

Svraćam pred, nekad poznatu mehanicarsku radionicu. Ova radionica je bila poznata u cijeloj krajini, po automehaničaru, a sad samo ruševina od Fadila Ćolića koji je isto tako ubijen. Derviš Ćolić je takođe  ubijen tog dana 14.06.92.

Svraćam pred jednu kuću, žena sa puno straha gleda u mene i nije baš raspoložena za priču. Još uvijek neki strah tinja, kod nje. Ipak pristaje da mi kaže imena komšija koji su ubijeni tog dana.
Menković Jasim i njegova 3 sina, Selim, Vahid i Ilijaz. Iza Selima je ostalo troje djece i oni žive negdje u Australiji ali su napravili kuću u Menkovićima i dolaze često.

Nastavljam dalje i svraćam kod Zlate Kilić. Ona mi reče da je njen muž Besim, poznatiji kao Hasan Kilic, ubijen.

Zatim mi Zlate govori imana ubijenih iz njenog komšiluka.
Kilić Mustafa,
Kilić Hazim,
Kilić Hamdija,
Kilić Himzo,
Kilic Mirsad,
Elkaz Salko,
Bahonjić Munib,
Bahonjić Ramo,
Bahonjić Emir,
Kenjar Mehmed i njegov sin Mehemed
Kenjar Huse i njegov sin Husnija,
Kenjar Ramo,
Kenjar Mirsad.
Ostavljam Zlatu sa njenom unučad. Oni su sad jedini koji je uspiju nasmijati i malo oraspoložiti.

Odlazim kod Ðemile Nureski mada je ja često zovem po djevojačkom prezimenu Jaskić. Poslije pozdrava kažem zašto sam došao kod nje, a ona onako sa puno gorčine i očiju zamagljenih gleda u mene i nekako promuklo progovara: Eh ja i sad njih vidim kako odlaze, čujem psovke i galamu vojnika koji ih tjeraju. Ona pucnjava mi još tutnji kroz glavu. Sine Nijazu boli me, sve me boli, u grudima kao da me noževi sjeku, steže me nešto i ko da mi je neki veliki kamen na grudima pa nemogu da dišem. Moj čovjek Iso Nureski, zatim sinovi Alija, Nihad i Mirsad. Sa njima je bio sin od moje sestre Zemke, Šahbaz Jasmin. Sve ih vidim svaki dan i svaku noć.

Rece mi Ðemila da je od njene sestre Fadile i zeta Zijada unuk Samir tu i da svratim tamo preko puta.

Odlazim preko puta i nalazim dva mlada covjeka. Prepoznaju oni mene i rado pristaju na razgovor. Samir Elkazovic mi prica da je njegov otac Nijaz tog dana ubijen i stričevi (Nijazova braca) Ilijaz i Sakib.

Tu je i Edin Jaskic, kaže da je i njegov otac Salko Jaskic ubijen tog 14 juna, a sa njim i stric (Salkin brat) Ismet.
Zatim mi Samir i Edin govore imena ljudi koji su tog dana ubijeni: Balić Bejdo i sin Šefik,
Jaskić Abaz i sin Nijaz,
Elkazović Osme,
Javor Alija

Ovih dana sam na fb vezi sa Nenom Sivac i on mi je isto tako sugerisao da podsjetim na ovaj datum. Molio sam ga da mi pokuša napraviti spisak osoba za koje on zna da su ubijeni tog 14.juna 1992. godine.
Da se ne zaborave.
Dobio sam od Nene spisak koji nije konačan i nadam se da će se javiti članovi familije od onih koje ovdje nisam spomenuo a ubijeni su 14.juna 1992 godine na već pomenutom dijelu Kozarca.

Spisak koji sam dobio od Nene, a u međuvremenu ako mi neko javi za nekog koga nismo spomenuli, ja ću naknadno dopisati.


Jaskic (Meho) Abaz 1942---Jaskic (Abaz) Nijaz 1963---Jaskic (Huse) Salko 1956----Jaskic (Huse) Ismet 1961----Jaskic (Salih) Mirsad 1953----Jaskic (Ibro) Mustafa 1930----Jaskic (Zijad) Nihad----Jaskic (Alija) Rahim 1970----Javor (Ale) Alija 1952---
Kenjar (Bejdo) Hasan 1919.--Kenjar (Husejn) Huse 1935--- Kenjar (Huse) Husnia 1973---Kenjar (Omera) Ismet 1953---Kenjar (Mehmeda) Mehemed 1966---Kenjar (Husejna) Mehmed 1940---Kenjar (Osman) Mirsad 1962.--Kenjar ( Teofik) Mehmed 1981--- Kenjar (Mahmut) Munib 1944---Kenjar (Muje) Ramo1956---Kenjar (Serif) Senad 1965---Kenjar (Huse) Serif 1935...--
Kilic (Mustafa) Hasan 1949---Kilic (Hazim) Hamdija 1973---Kilic (Hasan) Hazim 1937---Kilic (Himija) Himzo 1965---Kilic (Husejna) Mirsad 1972---Kilic (Saliha) Mustafa 1969---Kilic (Ahmeta) Nihad 1961-
Menkovic (Sulejmana) Jasim 1938---Menkovic (Jasima) Selim 1957---Menkovic (Jasima) Vahid 1965---Menkovic (Jasima) Ilijaz 1969.
Nureski (Alije) Iso 1922.--Nureski (Iso) Nihad 1968----Nureski (Iso) Mirsad 1970--
Jakupovic (Osme) Zilhad 1963--Jakupovic (Huse) Samed 1973
Elkasovic (Saliha) Redzep 1946--Elkasovic (Mehmed) salih 1971-- Elkasovic (Zijada) Nijaz 1954--Elkazovic (Zijada) Ilijaz 1961-- Elkasovic (ZIJADA) Sakib 1968--Elkasovic (Hamdije) Midhad 1972-- Elkasovic(Osmana) Osme 1963--Elkazovic (Teofika) Emir 1967--Elkazovic (Refika) Ismet 1963--Elkazovic (Mehmed) Salih 1971
colic (Mehmeda) Fadil 1942..
Colic (Rame) Dervis 1955---Zenkic (Omera) Arif 1934--Jakupović Adem--Foric Kasima Alija-- Foric Teofika Smail--Zijad Jakupovic--Besic (Šerifa) Munib

Na kraju mi Neno još dodaje "Meni je bitano da se ovaj datum ozaci radi tih pobijenih, jer ja cesto kazem, nas je Allah dragi ostavijo zive da prezivimo da bi svjedocili i kazivali sta se desilo..ZATO NAM JE GRIJEH SUTITI, RADI NJIH"

Zove me Vajta i odmah poslije pozdrava poče da galami i kritikuje mene, što se ne javljam na telefon. Često puta zaboravim telefon. Zatim se hvali sa Mejtafom i radovima koji su završeni. Ulazimo u Mejtaf i vidim lijepu sliku. Sve je prostrto, serdžade su polijepite. Smješkaju se braća Denić i kažu ''Sve je spremno za ramazan''. Zatim dodaju da će imati imama za vrijeme ramazana i da će đematlije obavljati molitve u svom mesdžidu (mejtafu). Teravih namaz će se klanjati u mejtafu Suhi Brod.

Konstatujemo da je ovaj objekat napravit za manje od godinu dana.  Vajta mi napominje da sa ovim akcija nije završena već da se nastavlja i apeluje na džematlije da i dalje doniraju novac za mejtaf. Treba još neki radovi gore da se završe, ograda okolo, parking, zatim stan za hođu...

Nastavljam da zujim okolo. U Menkovićima bio i svratih kod Hakije Menkovića. Ja često zujim u vrijeme kad raja radi , neko na gradilištu, neko na njivi ili u bašti. Tako i ovaj put, kod Hakije nisam našao nikog kod kuće, ali sam bez pitanja, vjerujem da se Hakija neće ljutiti, napravio par fotki od njegove kuće i dvorišta.

Ni ovaj put neću komentarisati, fotke pričaju same.

Ovo su isto tako Menkovići ali neznam čija je kuća. Nisam nikog mogao dozvati da pitam i napravih dvije fotke bez pitanja, a u nadi da neću biti kritikovan od domaćina.

Mesuda i Mirsadu Mujanović sam našao kod kuće. Rado su pristali da fotografišem njihovo dvorišta. Ostalo fotka priča.

U Kamičanima, sokak Džaferovići, kuća od Halime Džaferović.

Pokazuje mi Halima svoju kuću i cvijeće oko kuće. Fotografija kaže sve.

Danas na četvrtku vruće i ne baš puno raje. Tema, danas počinje svjetsko prvenstvo u fudbalu u Brazilu. Da ne ponavljam, svi smo uz našu Reprezentaciju Bosnu i Hercegovinu. Vjerujemo u uspjeh, a sam odlazak u Brazil je uspjeh. Akcija i prikupljanje pomoći za ugrožene od poplava i klizišta ide dalje. Poljoprivrednici su na njivama i žure da pokupe sjeno.

Fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

Vahida Marošlić izašla malo na četvrtak.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo: Ako želite da uspjete u društvu, ubijte svoju savjest.

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?