Ovu heftu sam bio na bolovanju i nisam mogao da idem tamo gdje sam trebao, kao što je poziv od Sutke iz Merhameta Prijedor, lovci i izložba pasa na stadionu u Kozarcu, Kadir Džonlagić Etno Selo i još neki. Još uvijek se teško krećem ali neki crv u meni tjera me da zujim okolo. Nadam se da doktorice koja me liječi neće galamiti na mene. Kad sam došao kući u komšiluku se radilo punom parom. Kuruzi (kukuruzi) su obrani i slijedi čišćenje i skladištenje u kurzanu. Branje kuruza je u toku ali loše vrijeme malo ometa, a naši vrijedni poljoprivrednici koriste  svaku mogućnost da oberu kuruz na vrijeme.

Moja komšinica Hašija mi priča da je ove godine imala dobru baštu i pokazuje mi paradajz. Svaki paradajz je oko kilu težak.

Juče nisam mogao mirovati kod kuće, a doktorica mi je rekla da se što manje opterećujem. Za nekih desetak dana će da počne popis stanovništva, a popisivaći su ove hefte na obuci. U Kozarcu su podjeljeni u tri grupe (razreda). Meni su dozvolili da napravim par fotografija od svake grupe.

Dvije grupe su u OŠ Kozarac i jedna je u MZ Kozarac.

Na kraju sam uspio da napravim jednu fotografiju sa instruktorima koji obućavaju popisivaće. Naravno sve uz usmenu dozvolu kontrolora iz B.Luke. Pokušao sam da dobijem neku izjavu od instruktora ili popisivaća pa i kontrolora ali svi su bili nijemi. Kontrolorka mi reče da mogu zvati B.Luku za informacije, a oni nisu ovlašteni da daju izjave. Kako sam je amater u ovom poslu znam da ne mogu dobiti izjavu centrale. Mislim da mogu  pozvati naše građane da se odazovu ovom popisu.

Kod mene šljive još nisu sve obrane.

Juče sam svratio i na Suhi Brod sa znatiželjom dokle se došlo sa radovima na mejtafu. Kao i obično ovdje su Vajta, Smajo i Sakib. Radovi teku planiranom brzinom. Počeli su sa radovima na krovnoj konstrukciji.

Juče su srezivali rogove. Danas kad sam prošao ovude već su digli par rogova ali je kiša zaustavila radove.

Prije dvije hefte sam objavio spisak donatora i vjerujem da će oni biti upisani kao Vakifi ovog Mesdžida.

Hađija Husnija Denić je, sa svojom djecom, kupio sve blokove za zidanje mejtafa, Nihad Denić je dao sav materijal za šalovanje i krovnu konstrukciju, Stolariju je obećao Almir Denić.  Hare Fazlić je obećao materijal za struju. Ismet Denić je obećao vodu i grijanje komplet. Said Denić je obećao crijep.

Pitam Vajtu, Smaju i Sakiba jesu li ovi donatori održali obećanje, a oni mi u glas rekoše: Nismo ni sumnjali u svoju raju. Svi su ispunili svoja obećanja i hvala im u ime odbora  za izgradnju i džemata.

Zatim mi rekoše da je do sad sve uredno plaćeno i sigurni su do bajrama  će biti pokriven Mejtaf.

Zamoliše me da objavim spisak svih donatora za izgradnju ovog objekta. Kažu,  svi koji su učestvovali i koji nisu  imaju pravo da vide ko i koliko je dao, a samim tim koliko je sakupito para. Hvala svim donatorima i nadamo se da će ovaj spisak uskoro biti daleko veći.

Slijedi spisak raje koji su dali prilog za izgradnju Mesdžida (mejtafa) Suhi Brod.

Par puta mi Derviš Blažević napominje da nezaboravim Dautoviće i Blaževiće. Da nebi bilo, obećanje ludo radovanje, juče sam otišao u ovaj zaseok.

Prva osoba koju sam sreo bio je Almir. Kud god okrenem kroz Kozarušu srećem ovog vrijednog poljoprivrednika i uvijek ga nađem na poslu.

Zaustavio sam se kod Tahire Dautović. Ona je u penziji i većinu vremena provodi u svojoj Kozaruši, a tek zimi odlazi u Njemačku gdje su i njena djeca. Priča mi da je 40 godina provela u Njemačkoj i da je sad našla svoj mir u svojim Dautovićima.

Ovdje Tahira provodi svoje slobodno vrijeme, kad odmara ili kad dođu njene drugarice u posjetu.

Nastavljam dalje, vidim Samku na balkonu dok prati šta njen čovjek radi.

Kuća od Muniba i Samke Blažević. Puno zujim kroz Kozarac i čini mi se da je ovo jedna od rijetkih kuća koja je građena onako starobosanskim stilom.

Dok moje šljive još nisu obrane, kod Muniba su obrane i on je već poćeo obrezivanjem voća.

Okrenuo sam prema kući od Derviša Blaževića i nisam imao sreće, on nije bio kod kuće.

Danas sam našao Derviša u ćaršiji i  napravio sam jednu fotku sa njim.

Eh ovdje kad sam došao prvo sam odsjedio u autu par minuta, a zatim izišao i napravio ovu fotografiju. Put Paše Blaževića. Pašo je moj školski, a poslije i radni kolega. Za Pašu me veže jedan događaj koji mi je danas prošao kroz glavu. U školu sam često puta dolazio bez zadaće, a kako je Pašo tu bio redovan ja sam često puta, za vrijeme odmora, prepisivao od njega ili od Ibrahima Muratovića (mi smo ga zvali Murat). Jednom sam prepisao od Paše i proziva me nastavnik da pokažem zadaću, a ja sav sretan izlazim i pokazujem, siguran da je sve dobro. Ipak napravio sam jednu grešku u prepisivanju i kod riječi ČAJA ja sam ispustio kvačicu pa sam napisao CAJA, a to je nastavniku bilo smiješno i napisao preko cijele table CAJA, a djeca jedva dočekala da me zafrkavaju. Neki su to tokom godine zaboravili ali u srednju školu opet u istom razredu sa Joldom, Kemom Bešlagićem, Vladom Zenkijevićem... Oni nisu zaboravili da me zovu Caja i kako to biva svi u školi su me zvali tako. Ja navikao na ovaj nadimak pa se i pri upoznavanju sa nekim predstavljao tako. Poslije počinjem da radim i opet sa Joldom i tako mi osta nadimak do danas.

Mama od Paše Blaževića, Sevlije ili kako je svi zovu Sevla nije imala ništa protiv da je fotografišem sa njenim praunucima ili unučad od Paše. Pričam Sevli da sam sa njenim sinom išao u isti razred. Oći pune suza, mada pokušava da se osmjehne ali ne uspjeva.

Svraćam kod Adema Blaževića ali nikog kod kuće. Radnici koji rade u komšiluku mi rekoše da je negdje iza kuće.

Odšetam iza i nađem Adema zauzetog oko svojih pčela.

Svratim kod Hadžije Sejde i pitam ga kako ide sa radovima na kući porodice Huseinović. Da nebi puno pričali idemo u Sivce da se uvjerimo dokle se došlo sa radovima. Kuća je ozidana do prve ploče.  Porodica Huseinović je doselila u ovu šupu pored kuće u izgradnji. Kažu ovdje manje kisne u poređenju sa stanom u Sani. Sejdo mi daje novi spisak donatora sa molbom da objavim.

Sivac Nećko i Aida       100,- eura

Matrić Rasima              60,- eura

Forić Bejdo i Muharema  50,- eura

Softić Emsud i djeca      50,- eura

Softić Vahida i Neđad    270,- km

Šehić Ređo i Muharema 100,- km

Bašić Ilijaz i Zlate          500,- km

Softić Ahme Latif           50,- eura

Softić Ahme Amir          50,- eura

Softić Hadži Ahmo       200,- eura

Blažević Fikra             230,- km

Blažević Muhamed      100,- km

Batić Ređep i Ismeta   200,- km

Batić Sifeta                100,- km

Grgić Fikreta              100,- km

Novljanin Ferid i Izeta  100,- km

Nadam se da će ovaj spisak slijedeći put biti puno duži. Kako reće Sejdo, potrebno je još sredstava da se ova porodica do zime smjesti u svoju kuću. Apeluje na raju dobre volje da pomogne  ovoj porodici.

Nalazim djecu same u šupi dok su roditelji sa familijom Blažević otišli u Prijedor da riješavaju papirologiju koja je potrebana da djeca pođu u školu. Djevojčica mi reće da će u ponedeljak poćeti sa školom u Kozarcu.

Danas sam se odvukao nekako i na četvrtak. Kiša me spriječila da napravim više fotografija. Danas se dosta priča o popisu, hoće li naša raja uspjeti doći na popis i šta će biti sa onima koji se ne popišu, šta će biti sa njihovim građanskim pravima, njihovom imovinom i još mnogo pitanja šta će biti poslije.

Pripreme za Kurban Bajram su već počele.

Planinari ne propuštaju niti jedan četvrtak za okupljanje u Neiri, tačno u 10.00h. Pa ko traži nekog od planinara, naći će ga tačno u 10.00h u Neiri.

Danas su proslavljali rođendan jedne od članica ovog društva, Hodžić Faudine ili kako je oni zovu Dina. Čestitke i od kozarac.eu.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:  Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.