Danas je srijeda, a ja sam članak nazvao Četvrtak, zato što je danas pazarni dan u Kozarcu, a već sutra je najveći praznik, Bajram u Kozarcu. Zadnjih par hefti moje kretanje, ovim našim krajevima, bilo je najčešće vezano ramazanskim događanjima. O posjeti logoru Omarska, već je sve poznato.

Prošli petak su nam u posjeti bili mladi iz Amerike i Kanade. Ovdje je omladina čije porjeklo je iz svih zemalja svijeta. Projekat pod nazivom BACK TO BOSNIA se radi u saradnji sa fondacijom IZVOR NADE iz Sarajeva. Oko 20 mladih je došlo u Bosnu. Pored još nekih mjesta došli su u Kozarac da upoznaju situaciju, kako bi poslije vidjeli na koji naćin se može pomoći.

U Kamičanima su organizovali iftar sa svim imamima i odbornicima (mutavelije) IZ Kozarac.

Prije dva četvrtka sam pisao o Denisu Hušiću iz Celja koji se bavi izuzetno teškim sportom TRIATLON (vožnja bicikla, plivanje, trčanje). Denis se takmiči u Slovenija, a na međunarodnim takmičenjima uvijek se prijavi kao takmičar Bosne i Hercegovine. Prije par dan se prijevio za međunarodno takmičenje u Austriji koje će se održati 25. augusta ove godine i ovaj put sa zastavom Bosne i Hercegovine, a mene je obradovao jer je prijavljen ispred naše stranice Kozarac.eu.

Vjerujemo u Denisa i pratit ćemo njegov rad i uspjehe u buduće. Denisu želimo uspje u Austriji obećavam da ću rezultate sa ovog takmičenja objaviti na jednom od narednih četvrtaka naravno poslije 25 augusta.

U subotu sam prisustvovao Tevhidu i iftaru koji je organizovao Ibrahim Nukić. Priča mi Ibrahim da on od 1969. godine svake godine organizuje iftar i svaki put je to 27. noć ramazana. Čak i za vrijeme rata dok je bio izbjeglica nije prekidao tradiciju. Tradiciju nastavljaju njegov sin Zijad i unuk Alija. O Aliji sam već pisao dok sam bio u đematu Sivci.

U subotu sam svratio na Suhi Brod gdje sam našao đematlije u akciji. Priča mi Vajta da je u toku akcija, čišćenje zemlje koja pripada đematu i fundamenta od Mejtafa koji je u prošlom ratu srušen. Đematlije su se sakupili i dogovorili da obnove (sagrade iz početka) mejtaf. Od đemata Kalata, Suhi Brod pripada ovom đematu, su već dobili određenu sumu i već planiraju što je moguće prije obnoviti fundament, a zatim sakupljane finansija za dalju gradnju.

Cijeli dan su čistili zemljište oko mejtafa, a pred veće su zaigrali fidbal na istom mjestu, da se vidi kako su dobro očistili. Naravno sve je ovo bilo onako spontano pa je tako i janje za iftara bilo spontano. Kažu da se ovako i u ovolikom broju nisu sakupljali, poslije rata, nikako. Nisam ostao na iftaru, žurio sam na drugu stranu gdje sam ranije onećao.

Prolazeći kroz Suhi Brod i Hrniće, primjetio sam da je Siski došao kući. Svratih kod njega mada se ne poznajemo ali mi Vajta jednom reče da je pričao kako prati moj rad na kozarac.eu. Kod Siskija sam našao Maku, kaže došao da vidi svoju raju.

U povratku kući vidim da je Pajdo na terasi i kako je to često radim, svratim kod njih. Tu sam našao i njegove jarane porodica Musić iz Čarakova.

Svratim i kod mojih dobrih komšija. Sajo je stigao iz Engleske. Njega vidim jednom godišnje ali ne uspijemo se ispričati.

Jedan dan sam produžio i dalje od Hrnića, sve do Mehmeda Solakovića, u raji poznatiji kao Buco. On i njegova žena Zumra žive u Engleskoj, a čežnja za rodnom grudom je velika. Ipak borba za životom ih drži još u Engleskoj.

Ipak u povratku iz Solakovića sam se zaustavio kod moji dobrih jarana, Ismeta i Elvisa Hrnića. Elvis se spremao nazad u Holandiju, a jedna fotka za oproštaj nije neki problem.

Suad Softić me zamolio da ga odvedem do nane Fate.Ove hefte sam sa puno naše raje obilazio našu raju za koje mislim da su socijalno slabi. Mnogo sam fotografija napravio,a većina me zamolila da ne objavljujem njihova imena niti fotografije. Ja zaboravio ko je rekao da objavim a ko da ne objavim i ja odlučio ovaj put da ne objavim niti jednu fotku osim ove sa nanom Fatom.

Malo sam svratio u Kozarušu sa Refikom Jaskićem, kaže da vidim gdje je njegov sin napravio kuću. Lijepa kuća, a još ljepše mjesto.

Čuo sam da je kadir Džonlagić počeo radove na svom imanju koje se nalazi ispod riječice Vrioske. Neka znatiželja me skupa sa Pajdom odvela da vidimo šta se radi i kakav objekat će da bude. Kadir nam ukratko isprića da je počeo sa gradnjom etno sela i koje bi trebalo da bude završeno za odprilike 5 godina. Kadiru i Borki  želimo sretan rad i nadam se uskoro vidnijih rezultata.

Kod mene, šljive prerodile pa mi svrati dosta raje da ubere koju šljivu za iftara ili za puta, oni koji moraju nazad u države gdje žive. Šero Jakupović i njegova familija se šale i kažu da kradu šljive, a ja kažem sve žto nije zabranjeno i što je svakom dozvoljeno nemožemo zvati krađa već samo posluživanje.

Moj dobar jaran, Hazim Kadić, je došao iz Zagreba da nabere koju šljivu. Kako reće Hazim manje da berem šljive, a više da se divi ovoj ljpoti.

Kod jarana Almira Dželatića sam bio i sa njim sam iftario na račun Denisa Dželatića koji živi u Americi ali je poslao lovu da se njegova familija počasti, pa i ja sa njima. Almirova i Aidina raja iz Holandije su došli po maice od Sedre. Almir je član nevladine organizacije u Holandiji koja se zove SEDRA. On je donio maice iz Holandije i iste su u Omarskoj nosili članovi Sedre.

Kao i svaki put tako i ove hefte, otišao sam u drugi đemat da pravim fotografije od teravije. Prošle hefte sam obećao softi Erminu Džonlagiću da ću doći u đemat gdje je on softa. Bio sam u Menkovićima ili kako sad kažu Kamičani 1. Ovdje je softa Ermin a mujezin Džejlan Memić i dok sam klanjao teraviju misli su mi malo odlutale. Slušam ova dva momka i mislim kako su njihovi roditelji sretni što imaju ovako nadarene sinove.

Pitam ih ko je mutavelija a oni nekako u glas rekoše Fadil Kilić. Mutavelija se smješka i onako sretan poziva ostale đematlije da se skupa fotografišu. Jedan od prisutnih reće, fotografiši jer veliko pitanje je kad će opet neki sa fotoaparatom doći među nas.

Jedni mi kažu da sam malo sebičan pa najčešće fotografišem svoje komšije, a ja kažem da je to nešto što ja nemogu istjerati iz sebe. I ovaj put jedna fotografija iz mog đemata

Juče sam imao već dogovoren Tevhid i iftar, a nazva me General Forić i kaže: Hureme večeras je kod mene iftar. Ne pita imaš li vremena ili možeš li već onako vojnički kako on to samo zna. Šta sam mogao drugo nego da se odazovem pozivu. Iskreno rečeno, nekako mi drago da me General zove na iftar. Prvo sam ga fotografisao sa njegovom Mamom, pišem velikim slovom Mama jer njegova mama to zaslužuje. General Forić Sakib i njegova supruga Irma su pripremili izuzetno lijep iftar.

Ovaj čovjek me često puta oduševi svojim postupcima. Ovdje sam očekivao da ću sresti još neke generale, zatim političare, a on pozvao svoje komšije, familiju i svoju raju iz Kozarca. Lijepo je ovo vidjete, General ali na zemlji, ne zanosi se titulom već sa svojim komšijama i familijom  ima izuzetno lijep odnos. Forić mi priča da je ovo najbolji način da se okupi komšiluk, familija i prijatelji, da se ibadeti a poslije dobro ispričaju. U zadnje vrijeme se skupljamo samo na đenazama i ponekad neka svadba.

Nisam mogao ostati do kraja na iftaru već sam morao na drugu stranu da stignem. Idući na drugi iftar u glavi mi ostaše riječi od Amira ef i molba da se svi odazovemo popisu stanovništva i da se izjasnimo da smo Bošnjaci Islamske vjeroispovjest i Bosanskog jezika. Tako vozeći se ovim našim sokacima mislim kako će se naši političari probuditi u septembru i početi pričati ovo što Amir već par mjeseci priča. Ako se uspije sa popisima onda se uspjeh neće pripisati Amiru ef već će političari na sve strane da trube kako su oni bili taktični i kako su oni uspjeli i da je to sve njihov uspjeh.

Danas na Četvrtku (pazarni dan mi u kozarcu zovemo četvrtak) i pored izuzetno velike vrućine, dosta raje.

Muhamed Kulašić i Samka su stigli iz Amerike, kako je lijepo sresti staru raju. Malo neobično nemamo vremena za duži razgovor, svaki žuri na svoju stranu. Nekad sebi kažem, ove hefte neću nikud žuriti ali slažem sebi samom.

Elvir i Fatima Grozdanić su došli svojoj kući. Fatime, poslije operacija srca, se dobro osjeća. Priča mi Fatima kako se prijatno iznenadila kad je dobila poruku putem ove stranice, a od FK Bratstvo, za što brži oporavak.

Ja rijetko i jako malo pišem o fotkama sa četvrtka jer ovdje fotke pričaju svaka za sebe. Ovu fotku moram prokomentarisati. Pitam ovog čovjeka dok ga fotografišem, odakle dolaz iz koze države, a on mi reče da dolazi iz Amerika i samo sa jednim razlogom a to je, da proda miraz. Upozorio sam ga da ću ovo napisati, a on mi reče da nemože i ne želi da mi govori šta da napišem.

GENERALNA SKUPŠTINA: Saveza Kozarčana Svijeta
Biranje Upravnog odbora, razmjena informacija i ideja, druženja, itd.
Raspored:
- od 12:00 prijava delegata,
- od 12:00 zabavni program,
- od 17:00 iskupljanje delegata,
- od 18:00 početak Skupštine,
- od 20:00 zabavni program

Na kraju, svim vjernicima islamske vjeroispovjesti,

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Najvažnija stvar na svijetu nije pitanje gdje smo danas, već gdje idemo.