Izdvajamo

Hefta sa dosta dešavanja, a o kojim smo već pisali. Puno sjećanja na vrijeme od prije 25 godina i puno gorčine. To ne znači da je sve crno, kod nas u našem kraju ima uvijek lijepih priča i ljepše je pisati i slikati pozitivno. Ove hefte počeo je mjesec Ramazan.

Prošli petak odlučih da zujim kroz Kamičane, sokak Kešići-Alići-Fazlići. Pravim par fotki ali nikog ne vidim nigdje, malo neobično.

Tek iz ove kuće izlazi Emina Alić i priča mi da su danas svi mještani iz ovog sokaka u šumarku iznad njene kuće. Kaže mi da je to tradicija ovog zaseoka i da će ona takođe ići gore.
Mene odvukla znatiželja.

Šumarak nije bilo teško naći, a tamo sam našao Esu, Edhema, Dževada i Emira svi Alić, te Kahru Velića. Ja došao malo iznenada i prerano jer raja treba da dođe tek za više od sahat vremena. Kotlić skoro gotov.

Eso Alić mi priča: "Ovdje su sedamdesetih, koliko ja pamtim, pa sve do rata djeca igrala lopte, a stariji se okupljali i kahvendisali. U to vrijeme ovo se zvalo Ređina šuma.
Poslije rata mještani su se dogovorili da ovo bude njihovo mjesto za okupljanje. Ovo je već tradicija, svake godine negdje u ovo doba godine mi pravimo kotlić za sve mještane sela Kamičani 2, a bude nas nekad puno, nekad manje zavisi od vremena".

Ovdje je jedan veliki sto sa klupama i jedna baraka ili kako mi rekoše "Vila Vrioska", a ovaj dio šume, gdje je baraka, je vlasništvo Ilijaza i Vasifa Alića. Oni su ovo dali od sebe i sad svi imaju mjesto za druženje. Grah je bio veoma ukusan.
Nisam mogao čekati da se svi sakupe da bi napravio još koju fotografiju.

Ramazan počeo, a odlasci na noćni namaz Teravih namaz je nešto što daje posebnu draž ovom mjesecu i postu. Kao i svakog ramazana, za svaki četvrtak obilazit ću jedan od džemata MIZ Kozarac, da pravim par fotografija.
Prve fotke idu iz mog džemata Alići-Softići.
Kao što se vidi na fotografiji, nema nas puno.

Hadži Hase 83 godine i Hadži Tima (Fatima) 81 godina Softić su bračni par koji su jedni od najzaslužnijih u našem džematu. Hadži Hase je prvi poslijeratni mutavelija u našem džematu i od 2002. godine skupa sa još par džematlija uporno je radili na obnovi džemata i gradnji novog mejtafa. Hase dosta tih čovjek i njegova Hadžinica Tima  nigdje nisu puno molili za učešće džematlija u akcijama, tamo gdje nije bilo dovoljno novca oni su finansirali iz svog džepa. Tima je takođe jako puno učestvovala u akcijama prikupljanja sredstava za mekteb.

Tima mi priča da je rodila 6 djece, petero živih. Dva sina Ilijaz (Vrta) ima blizance, drugi sin Dževad ima blizance, od sina Nijaza, sin Hasan ima bliznakinje. Ova porodica ima troje blizanaca.
Neprimjetni i ne ističu se u društvu, a tako veliki.

Asfaltiranje puta kroz Hadžiće: Ove hefte takođe vrijedne donacije za asfalt kroz Hadžiće:
1. Softić Mirzet (Pajdo) i Fikreta (Askin zet i ćerka) 500 KM
2. Jakupović Naila Dževad (Džeki) i Izeta (Askin zet i ćerka) 500 KM
3. Elkasović Hasan Haš i Emina 1000 KM
4. Maroslic Husein 100 KM

Ubjeđen sam da će ova akcija završiti u predviđenom roku.

Kahvendisanje, pred Ramazan, sa Temom Šahbaz iz Gornjih Jakupovića (Forići). Tema ima 81 godinu i dosta dobrog zdravlja je, dobro je koncentrisana dok razgovaramo. Petero djece ima, a ja sam je našao kod njene unuke Berine koja se prošle hefte vjenčala.

Hatemina i Husein Ćolić iz Kamičana. Huseina često vidim, ali Hateminu skoro nikako. Husein mi priča da je ona bolesna i ne hoda skoro nigdje. Ne može nikud, a za liječenje takođe treba para.

Već 7 dana ovdje na staroj cesti, raskrsnici prema Gutićima vodovod je u kvaru. Nemam informaciju da li je kvar prijavit, a ni informaciju ko će platiti vodu koja je ovih dana tekla niz cestu.

Haris Jakupović 16 godina, trenutno živi u Švicarskoj, Lugano. Tamo igra fudbal, a ovih dana je dobio poziv iz Čezene (Cesena) i odlučio je da ide na probu. Otac želi da se vrati u BiH, a on ako ga prime u Čezeni ostaje tamo. Za slučaj da ge ne prime pokušat će sa nekim drugim klubom.

Siguran sam da ćemo uskoro o ovom dječaku čuti mnogo više i čitati priče u njegovoj uspješnoj karijeri.

Prošle hefte sam boravio u Srednjim Jakupovićima i napravio fotografiju Sanela Jakupovića dok je kosio travu. Tu sam sreo i Huseina Jakupovića. On mi se hvali sa svojim blagom. Obećao da ću navratiti i da nebi zaboravio jučer sam svratio do njega.

Husein radi u Švicarskoj, a ovdje se takođe bavi poljoprivredom. Kako sve stiže ne znam, a on se smješka i kaže "Kad se hoće sve se može". Lijapa kuća, a iza kuće parking  poljoprivredne mašine i štala. U štali dva konja, krava, junci, kokoši...

Na njivi iza štale i plastenika, pokazuje mi kobilu i ždrijebe.

Zatim me vodi nekih 50 metara dalje u jedan mali šumarak gdje mi pokazuje svoje ljubimce 4 ponya konja. Ovaj šumarak uređuje za svoju unučad.

Kratki razgovor i Huse i Sani odoše da rade, Kupe sijeno, a meni dozvoljavaju da fotografišem sve što poželim.

Ovo je njiva koju koristi imam u Udruženim džematima Kevljani-Hadžići-Srednji Jakupovići Hafiz Muharem ef Šeperović. Ove hefte kod njega se jako puno radilo, ali kad god ga vidim on nasmijan.

https://www.youtube.com/watch?v=agx4O0bxNSg

Kasim Alić, zadnji put sam ga vidio prije tri godine. Živi u Sanskom Mostu i rijetko dolazi u Kamičane kod sina Ekrema. Rado bi došao češće ali zdravlje ne dozvoljava. Kad sam ga uslikao i produžio kući, naviru mi sjećanja na Kasima Hatinog i njegovog brata Ismeta, njihove volove i oranje bašte kod nas. Takođe priče mog oca kad je kupovao šumu od Kasima, kao i sijela iz tih vremena. Pred očima mi njegova žena Rabija, sin Meho koji je ubijen 92.

Hašlame kod mene dospjele i evo skoro prošle.

Prošli četvrtak smo pisali o Balkanskim bajkerima koji su krenuli na turneju po Balkanu. Danas nakon 7 dana oni su se sretno vratili. Oduševljenju nigdje kraja jer sve je dobro prošlo, bez i najmanjeg incidenta ili kvara.

Kenedy, koji je bio vođa puta, ljubi gume jer su izdržale skoro 4000 kilometara vožnje.

Ovako se bajkeri raduju kad uspješno završe turneju. Slijedi kratki odmor, a za dalje dogovorit će se.

Sa Balkanske turneje sretno su se vratili:

Kenedy Kadirić

Emir Karabašić

Emir Mahmuljin

Nećko Bejto

Safet Bešić

Nero Crnić

Nihad Crnić

Teofik Mahmuljin

Slike od maturanata OŠ"Kozarac" iz Kozarca. U subotu 03. juna u 19.00 matruranti ove škole će prošetati glavnom ulicom, a poslije šetnje oni sa svojim nastavnicima će proslaviti maturu. Idemo u subotu, da pozdravimo naše maturante.

Četvrtak dosta raje, još uvijek se može naći sad paprike, krastavci, patlidžani, paulovnija... Ramazan počeo u restoranima puno manje raje. Ne znam kako to drugi vide, ali ovaj pazarni dan je za mnoge od nas jedna lijepa terapija. Ovdje smo svi nekako dobro rapoloženi.

Svi nasmijani puni života.

Danas sam upoznao jednu gospođu iz Amerike - Kalifornija. Nera Pjanić mi je prevodila. Priča nam, ova lijepa gospođa, kako je oduševljena Kozarcom i cijelim krajem, kao i Prijedorom, a naročito rajom. Kaže da je zavoljela ovu raju, svi ljubazni nasmijani i pored barijere, nepoznavanje jezika, osmjesi sve kažu. Obećala je opet doći u BiH.

Još jedna lijepa vijest Tako Fazlić se vratio, ovaj put za posve (definitivno zauvijek) iz Holandije. Odjavio se u Holandiji i sad je sa stalnim boravkom na Suhom Brodu, Kozarac. Tako, dobro nam došao.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

 To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Dobrota je u ovom svijetu golo siroče.

https://www.youtube.com/watch?v=De260v5Gy4U

 

 

“Želja nam je da se Bosna i Hercegovina razvija u miru. Mi ne želimo nikakve podjele, jer je ovo naša jedina domovina za koju su se borili naši najbolji sinovi, naša sabraća i mi ćemo morati stati jednog dana pred njih i morat ćemo im kazati šta smo uradili za našu domovinu, za koju su oni dali svoje živote”, izjavio je danas u Prijedoru ministar za boračka pitanja u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine Salko Bukvarević na Svečanoj akademiji održanoj povodom 25. novembra (2016. god.), Dana državnosti Bosne i Hercegovine, javlja Anadolu Agency (AA).